Provjerene koncepcije bez velikih iznenađenja

Provjerene koncepcije bez velikih iznenađenja

Četiri su veća glazbena festivala, u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Osoru, koji se izdvajaju bogatstvom i kvalitetom ponuđenih programa, ali ne treba zaboraviti ni Zagrebačke ljetne večeri, koje premošćuju koncertnu sezonu glavnoga grada Hrvatske

Po završetku bogate kontinentalne glazbene sezone, a s dolaskom ljeta, glavnina glazbenih, osobito festivalskih, događanja seli se na jadransku obalu. Izuzmemo li raznorazna kulturna ljeta, koja u manje ili više kvalitetnu (ili barem zanimljivu) obliku obogaćuju ljetnu ponudu mnogih hrvatskih gradova, ostaju nam četiri važnija glazbena festivala. To su oni u Dubrovniku, Splitu, Zadru i Osoru. Ne treba zaboraviti Zagrebačke ljetne večeri, koje premošćuju koncertnu sezonu glavnoga grada Hrvatske, ali treba zapaziti da su se unatrag nekoliko godina pretvorile u zbroj raznoraznih glazbenih žanrova.

Ovoga ljeta u Zagrebu prevladavat će različiti predstavnici etno i world music sastava s glazbama Irske, Norveške, Južne Amerike, Kube, Islanda, popularne pjevačice Joan Baez i Ana Moura te inačice jazz izričaja u obliku gipsy jazza i kombinacije jazza i klasike. To nikako nije loš potez, jer Koncertna direkcija Zagreb želi ljetne večeri otvoriti što širem krugu slušatelja i zaljubljenika u glazbu te im ponuditi što raznovrsniji i lakši program, koji može zadovoljiti svaki ukus. No, još ne možemo prežaliti ugasnuće Zagrebačkoga baroknoga festivala, koji je upravo svojom specijaliziranošću za određenu vrstu glazbe, a k tomu još i njegovanjem vrhunske izvedbene i programske kvalitete, već na samu početku postavio visoke kriterije, koje je publika objeručke prihvatila. I potvrdila da automatsko povezivanje ljetnoga ležernijega raspoloženja s lakoćom glazbe koju slušamo nema nikakva uporišta.

Put nas vodi prema Dubrovniku i Splitu, dvama najopsežnijim i najskupljim festivalima, koji svojim pedesetoljetnim koncepcijama zaokružuju glazbeni i dramski aspekt kulture te koji su najviše i najsustavnije potpomognuti sredstvima Ministarstva kulture. U skladu s dugom tradicijom, Dubrovačke ljetne igre i Splitsko ljeto redovito teže visokoj kvaliteti interpreta koje pozivaju, stvarajući mnoge prijateljske veze zbog kojih se glazbenici često vraćaju.

Split redovito stavlja naglasak na opernu premijeru kojom se festival svečano otvara, a koju priređuju najčešće upravo splitske snage – od dirigenta i redatelja do splitskoga opernog ansambla. Ove godine bit će to premijera Verdijeva Don Carlosa u režiji Petra Selema i pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića. Bit će prikazane i reprize Verdijeva Nabucca te Gotovčev Ero s onoga svijeta, već tradicionalno izvođen u Vrlici. U ostatku glazbenoga programa riječ je o pomno probranim glazbenicima, Simfonijskome orkestru HRT-a, Varaždinskome komornome orkestru, Kvartetu Rucner s glazbom Astora Piazzolle, gostovanju Nacionalnoga akademskoga folklornoga zbora Veriovka iz Kijeva, dvama jazz-programima – Elvis Stanić i Vlatko Stefanovski s gostima. Što svjedoči i o kvaliteti izbora i o pristupačnosti programa slušateljima. Ali ne donosi ništa osobito novo ili drukčije.

Ista je situacija i s Dubrovačkim ljetnim igrama, u čijem se programu još izraženije kristaliziraju netom spomenuta dva kriterija (kvalitete i pristupačnosti), ali moramo priznati da se nešto drukčije i novo u Dubrovniku već godinama nije dogodilo. Uvijek su to vrlo slični glazbenici, vrlo slični programi, vrlo slični sastavi. Jednoga glazbenika pokušava se iskoristiti što je više moguće, pa je tako prošle godine violinist Gidon Kremer nastupio nekoliko puta s različitim oblicima svoga ansambla Kremerata Baltica, a ove godine slično je s gostovanjem Shlome Mintza. Što samo po sebi nije loše, jer riječ je o vrhunskome interpretu, ali dovodi do neizbježna koncepcijskoga zamora. U moru svakodnevnih programa između 10. srpnja i 25. kolovoza, u moru doduše izvrsnih, ali programski odveć sličnih koncerata, jedan će donijeti Ljetnim igrama toliko potrebno osvježenje. Riječ je o koncertu ansambla Cantus pod ravnanjem Berislava Šipuša te uz soliste mezzosopranisticu Dunju Vejzović i Edina Karamazova na električnoj gitari. Pa iako će i njihov program biti prilagođen publici koju namjeravaju zateći u tome trenutku u Dubrovniku, s djelima već klasike 20. stoljeća, ansambl Cantus donijet će dašak suvremenosti koji Dubrovačkim ljetnim igrama može donijeti samo dobro. Jer iako je pohvalno i pozitivno čuvati i njegovati tradicijom ustaljene i prihvaćene vrijednosti, svakom je festivalu, osobito onomu koji je prešao polovicu stoljeća trajanja, potrebno nove i svježe krvi.

Zadarske Glazbene večeri u Sv. Donatu pronašle su zlatnu sredinu između zadovoljavanja slušateljskih zahtjeva, ugošćavanja atraktivnih inozemnih glazbenika i uključivanja u programe brojnih domaćih interpreta, osobito onih mlađega naraštaja i po mogućnosti zadarskoga podrijetla. Zasluga je to umjetničkoga ravnatelja Tomislava Fačinija, koji se unatrag nekoliko godina trudi i uspijeva vratiti značenje koje su Večeri u Sv. Donatu nekad imale. No, gotovo je sigurno da nikada neće biti vraćena koncepcija koju su Glazbene večeri imale u počecima, kada su bile festival usmjeren isključivo interpretaciji rane glazbe. Ove godine, nakon otvaranja s popularnim brojevima iz opere Carmen 6. srpnja, dva izvrsna strana ansambla započet će festival, a to su Estonski komorni filharmonijski zbor i potom ansambl La Venexiana. Uz niz komornih koncerata do 9. kolovoza, ciklus mladih talenata predstavit će pijanista Javora Bračića i violinisticu Đanu Kahriman. Kao stalni festivalski prijatelji u programu će sudjelovati Zadarski, Splitski i Varaždinski komorni orkestri, a zanimljivu večer glazbe za trublju priredit će šest hrvatskih i slovenskih trubljača, ansambl Cappella Istropolitana i dirigent Tomislav Fačini, kojom će festival završiti.

Jedini među spomenutim festivalima koji se sustavno brine za hrvatsko stvaralaštvo Osorske su glazbene večeri, koje će ovoga ljeta trideset i treći put staviti naglasak na hrvatsku glazbu i hrvatske autore. Zapravo je riječ o jedinome festivalu takve vrste koji je uspio održati tu vrijednu početnu ideju. Od svojih početaka Osorske glazbene večeri producirale su niz novih djela, praizvedenih u okviru festivala, najčešće od strane domaćih interpreta, što je prvi potez koji je potrebno učiniti kako bi domaći interpreti shvatili izvođenje djela hrvatskih skladatelja kao svoju imanentnu zadaću. Od 12. srpnja do 22. kolovoza program Osorskih glazbenih večeri usredotočit će se na stvaralaštvo skladatelja Stanka Horvata, pa će tako niz njegovih djela izvesti domaći ansambli i glazbenici. Osim toga, izvodit će se i skladbe drugih skladatelja, među kojima će biti nekoliko praizvedbi Miroslava Miletića, Saše Bastaleca, Davora Bobića i Srećka Bradića. No, ukupno gledano, broj domaćih skladatelja koji će se pojaviti na koncertnim programima u Osoru odveć je malen za festival koji se diči upravo takvim nastojanjima.

Ono što hrvatskome glazbenome životu općenito nedostaje jesu specijalizirani festivali, koji su već odavno znakovi prepoznatljivosti u inozemnim, posebice europskim, središtima. A tomu svakako ne pridonosi gašenje ili preoblikovanje i onih koji su se pojavili na obzorju glazbene kulture u Hrvatskoj. Specijalizirani festivali mnogo su zahtjevniji u organizaciji, ponekad možda i neisplativi, šire slušateljstvo teže se navikava na njih. No, isplativost i zadovoljenje širokih masa trebalo bi konačno biti izuzeto iz vrijednosnih kriterija prema kojima oblikujemo glazbenokulturni život u Hrvatskoj.

Mirta Špoljarić