Macbeth 2008.

Macbeth 2008.

New York Jedan od trenutno najvećih kazališnih događaja u New Yorku američka je premijera poljskoga Macbetha (premijerno izvedena u Varšavi prije tri godine), naslovljena Macbeth 2008, u izvedbi varšavskog kazališta TR Varšava i režiji njegova ravnatelja, velikana europske režije Grzegorza Jarzyne, čija je Mede:a u izvedbi Burgtheatera zablistala na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci. Jarzynina dramaturška reinterpretacija Shakespearea očito aktualizira Macbetha, izravno aludirajući na agresivnu, ratovima na Bliskom istoku obilježenu američku vanjsku politiku, te se odlikuje žestinom izvedbe, koja vrvi začudnim slikama. Spektakularni Macbeth 2008. izvodi se u bivšoj tvornici duhana bez krova, tik pod Brooklynskim mostom, na poljskom jeziku s engleskim titlovima, a izazvao je vrlo žestoke i oprečne reakcije, od, sudeći prema kritikama – mnogobrojnijih, koji predstavu proglašavaju izvedbeno savršenim, no idejno plitkim i zamornim cirkusom, Shakespeareom svedenim na razinu akcijskog blokbastera i na vizualne efekte visoke tehnologije, do malobrojnijih oduševljenih Jarzyninom posve slobodnom reinterpretacijom Shakespearea proizašlom iz zasada in-yer-face dramaturgije.

I opet – rat u Iraku

London U Londonu je također jedno gostovanje s temom rata u Iraku izazvalo golemo zanimanje kritike i publike, no ovaj su put pohvale jednoglasne. Riječ je o uprizorenju drame Black Watch poznatoga škotskog dramatičara Gregoryja Burkea, nastale na temelju njegovih razgovora s vojnicima koji su se borili u Iraku. Predstava je u izvedbi National Theatrea of Scotland i režiji Johna Tiffanyja prije dvije godine na edinburškom festivalu požnjela neviđen uspjeh osvojivši nekoliko nagrada. Nakon turneje po Škotskoj, Americi (gdje je također, kao i Macbeth 2008, igrana u jednom od skladišta pod Brooklynskim mostom), Australiji i Novom Zelandu, Black Watch je konačno u poznatom Barbicanu doživio i londonski debi. Kritike oduševljeno ističu maštovit, začudan spoj sirove dokumentarističke drame koja ne nastoji moralizirati, nego o ratu govori putem osobnih priča boraca i stilizirana fizičkog teatra, u kojem se mimski izričaj isprepleće s emotivno nabijenom koreografijom.

I opet – staro u novome ruhu

Tokio Nije samo Jarzyna usmjeren na filmske utjecaje efekata visoke tehnologije. U dalekom Japanu umjetnički ravnatelj kazališta Setagaya Mansai Nomura priprema predstavu kojom namjerava srušiti uobičajene predodžbe o no-teatru kao o zastarjeloj i u današnje vrijeme većini gledatelja dosadnoj formi. U predstavi imenom Shari bit će primijenjena najnovija dostignuća scenske tehnike, koja bi no-priču trebala približiti estetici Star Warsa. Nomura smatra da no-priče u sebi sadrže univerzalnu snagu borbe dobra i zla te mogućnost iznimno privlačna scenskog razigravanja. Inače, Nomura je jedan od najintrigantnijih celebrities u Japanu, a pripada čak osmom naraštaju poznate obitelji glumaca posvećenih tradicionalnom načinu glume kyogen.

Tajana Gašparović