Kalipsin vrt

PRIMAVERA

Ozbiljno ti kažem.

Spusti pušku.

Pusti skamenjena jelena da željno zuri

u lice osmotične šume.

Ona je njegov periodni sustav elemenata.

Svi elementi u njoj njegovi su rođaci.

Dok mu meki, srebrni kalij plovi kroz mišićave stanice

poput neumorna vjesnika, jelen već zna da ona dolazi.

Plodni zvuk uvjerljive zemlje,

ispunjen dugim skokovima krupnookih zečeva,

zbirkama polena, sjemena

i prozirnim nebeskim kostima,

pozdravlja Primaveru, senzualnu božicu

s nakošenim ramenima i cvjetnom haljinom

koju radoznali vjetar njiše poput kolijevke.

Primavera će ujutro predavati učenicima agronomiju,

hortikulturu i šumarstvo, a popodne medicinsku botaniku,

ekonomsku botaniku i očuvanje prirode.

Zahtjevna je, ali njezin vlažni humor trpko

nasmijava vukove, lisice, ježeve i

posebno njega, kraljevskog jelena.

I dok se svi oni divlje utrkuju tko će prije stići

do Primaverinih golih nogu,

još jednom ti kažem:

Spusti pušku.

FOTOGRAFIRANJE

Čim shvatim da se ništa

zanimljiva ne događa oko mene,

zaklopim desno oko i usredotočim se

na prizore koji se igraju skrivača

iza mog žmirkajućeg sljepila.

Negativ sunca skuplja bezglasne sjene

ispod svoje uzavrele suknje.

Jedna od sjena pada na lice usnulog Hamleta.

Druga raspršuje svadbene leptire

s glava zadihanih ruža.

Treća sjena upada u zamršenu priču Flannery O’Connor.

Četvrta se odmara na narančastom kamenu u Sedoni.

Peta uhodi Mona Lizin podrugljivi osmijeh.

Šesta sjena bori se s ranim mjesečevim zijevanjem.

Sedma glazira ledeni pogled u Othellovim gorućim očima.

Osma sjena skriva se iza sedme sjene.

Deveta sjena pomaže Mojsiju da prijeđe pustinju

prije nego što on i njegova karavana potonu u

pijesak

Deseta sjena neočekivano zastaje u sredini

još neizgovorene rečenice.

Jedanaesta sjena pada na svrbljivu

prašinu koju vjetar baca u moje otvoreno, lijevo oko.

KALIPSIN VRT

Vjeruje se da je Ogigija, kuća-otok

morske nimfe Kalipse, bila na otoku Mljetu,

usidrenu na hrvatskoj strani Jadranskog mora.

I.

Ništa nije tako nemilosrdno kao otvoreno more,

slijepo od bubnjanja oluje.

Zvuk pucanja jarbola i bezglava jurnjava vode koja guta

galiju na kojoj je samo jedan mornar ukopan na provi,

priziva božansko posredovanje.

Zeus je imao dobar dan toga dana.

Nije želio da Odisej,

slavni skitnica s lirskim uvojcima

i čestim zuboboljama,

nestane u didaktičnoj morskoj oluji.

Častohlepni bog naredio je morskoj nimfi,

samilosnoj Kalipsi,

da se pretvori u kormorana i spasi Odiseja

vežući mu pojas ispod prsa,

pomažući mu tako da bez opasnosti dosegne

Kalipsin akustični otok Ogigiju.

II.

Homer, čarobnjak koji je jednim ustrajnim pogledom

mogao vidjeti sve stvari na svijetu,

spremno je ponudio svoj pozlaćeni glas

legendi koja je započela Kalipsinim odvažnim vrtom.

Okolo prostrane spilje raširio bio se ondje

Bujan čokot, na njemu obilati višahu grozdi.

Četiri tečahu vrela po redu bistricom vodom,

Jedno uz drugo blizu, al’ svako na stranu svoju.

Okolo livade bjehu mekotravne ljubica pune

I petrusina. Kada bi tko i od besmrtnih došo

Bogova, motrio to bi, i sve bi mu godilo srcu.

( Homer; Odiseja, knjiga V, 64)

Vrt nema nikakvih molbi.

Njegov pravopisni obujam iskreno je zrcalio

Kalipsino beskompromisno srce koje je godinama čekalo

da spasi junaka, bilo kojeg junaka, dajući mu priliku

da u jednom dodiru doživi elementarnu težinu

vode, zraka, zemlje i vatre.

III.

Kada je dovela Odiseja u svoju mirisnu, okruglu spilju

ukrašenu ružama, mačevima i štitovima mornara

koji su nestali u dubokim, mitskim pričama

njihovih osvetoljubivih bogova i božica,

Odisej je posrnuo na pragu ljubavi

zahvaljujući Zeusu,

hirovitu ženidbenom posredniku,

na njegovu praktičnom izboru.

Od toga trenutka cvatuća Kalipsa

šaptala je na svim smrtnim jezicima

gladnom brodolomcu priče o nezapečaćenim

odlascima i dolascima, pretvarajući

njegova nesigurna sjećanja u dvojbenu hrabrost.

Ali uskrsnuli Odisej nije predugo mario

za Kalipsine psihološke darove.

Očaran svojom sretnom sudbinom,

više je uživao u prženoj ribi, kruhu, vinu, medu

i Kalipsinim rastrošnim bedrima omotanim

oko njegovih ružoprstih bokova.

IV.

A onda, kao što se moglo i očekivati,

Zeusu je dosadila sreća izgladnjelih ljubavnika.

Isključio je Odisejev avanturistički testosteron

i napunio mu pospanu svijest

pokajničkom čežnjom za kućom.

Iznenada probuđen mornar pogledao je grimizni obzor,

izbjegavajući Kalipsine karbonske oči,

i rekao u maglenom tonu:

»Imam ženu i sina. Moram ići kući.«

U tome trenutku mramorna ljubavna priča

simetričnih sanjara počela se pretvarati

u legendarno djelo satkano od pakosti

opsesivnih grafomana koji će stoljećima pisati

jednu te istu domaću zadaću:

Blaćenje Kalipsina morskog jezika.

V.

Svemogući Zeus prvi je zamočio gusje pero

u kipuću struju povijesti o sebi i sebičnosti.

Jedne večeri, dok je pijan ispijao nektar i ambroziju

kako bi održao besmrtnost i potenciju,

istodobno je kovao s osvetoljubivim sinom Hermesom

plan o Odisejevoj i Kalipsinoj sudbini.

»Jedno od njih dvoje mora izgubiti

kako bi smrtnici nastavili bezuvjetno vjerovati

u moju trajnu i svemoguću moć«, mrmljao je Zeus.

»Neka Kalipsa izgubi!« uzviknuo je budalasti Hermes.

»Samo obična žena može pretvoriti muškarca u roba«,

dodao je češući uho puno voska i mrtvih ogovaranja.

(Nije li Penelopa, Odisejeva družica,

također bila obična žena?)

Međutim, na Zeusovu stolu pretrpanu spletkama

i trikovima nije bilo mjesta za obično.

»Poslao sam Kalipsu da spasi Odiseja od potonuća na dno

Protejeva carstva zato da se stoljećima priča o mojoj snazi,

ne o njezinoj ljubavi«, umovao je razljućeni gromovnik.

Potom je zaspao i svalio se s prijestolja.

Njegov pad na tlo bio je snažan kao potres;

srušio je ne samo Hermesa sa stolca nego i sve

amfore

u svojoj i Herinoj prostranoj kući.

Zapečaćena vječnost silovito je počela teći iz razbijenih,

glinenih trbuha u gustim mlazovima.

VI.

Zeus i Hermes spavali su u pijanom snu sedam godina.

Kada su se probudili, Zeus se počešao po ćelavoj glavi

i pogledao s nebesa dolje na otok Ogigiju.

Ugledao je Odiseja koji je dokono sjedio na obali.

Kalipsa ga je služila prženom ribom, maslinama, vinom,

smokvama i grožđem. Nakon što se Odisej pogostio,

zadrijemao je i ne pogledavši Kalipsu.

»Sada ćeš sanjati o slobodi«, Zeus je promrljao.

Pakosni smijeh zgrušao mu je podbuhlo lice.

Potom je naložio Hermesu da pođe s galijom

na otok Ogigiju, pokupi ondje otupjela Odiseja

i odjedri s njim na čeznutljivu Itaku.

VII.

I dok su vjetar i more gurali škripavu galiju

s postiđenim Odisejem i kakofoničnim Hermesom

prema Itaci, katalitička Kalipsa

stajala je na rubu svoga otoka i glasno se pitala:

je li pravda doista slijepa?

4

ROMEO, JULIJA I REDOVNIK IVAN

Već stoljećima

mnoge se mudre glave pitaju

zašto je u Romeu i Juliji

bard Shakespeare odlučio napraviti budalu

od naivnog i srdačnog redovnika Ivana.

Razumni glasovi upozoravaju da ne bismo imali

tragediju tako slavnih razmjera da je redovnik

uspio držati sve vjerne konce u svom skliskom naporu

da još jednom udruži zemlju i nebesa.

Ali, stvar nije u tome.

Neiskusan istinoljubac u pitanjima

zemaljske ljubavi,

redovnik Ivan nije mogao odnijeti Romeu,

razigranom Julijinu mužu

i prognaniku u Mantovi,

pismo od neizmjerne važnosti

zato što je kuga zavladala ulicama Verone,

prisiljavajući redovnika

da ostane neko vrijeme u karanteni.

(Svršetak priče znamo.)

Međutim, što više razmišljam o redovnikovoj ideji

da istovremeno udovolji i zabranjenoj ljubavi

i neslomljivim, moralnim pravilima,

to me više škaklja vjerovanje da je redovnik Ivan

bio kukavica. Naime, da je stavio vlastiti život na kušnju

i pobjegao iz karantene s pismom za Romea,

njegova hrabrost podučila bi ga kako se nesebično umire

i od kuge i od ljubavi.

Ali, Shakespeareu nije trebao mrtav redovnik.

Trebala mu je nezamisliva tragedija

koja će nas dugo noću držati budnima.

Neda Miranda

Blažević-Krietzman

Neda Miranda Blažević-Krietzman, književnica, sveučilišna profesorica, likovna umjetnica i fotografkinja, odrasla je i školovala se u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala komparativnu književnost i sociologiju.

Od 1974. do 2008. objavljivala je poeziju i prozu, ali i oglede i tri drame na hrvatskom, njemačkom i engleskom, pa i jedan filmski scenarij, u domaćih i inozemnih izdavača.

Održala je dvanaest samostalnih izložbi slika, instalacija i fotografija u muzejima i galerijama u domovini i diljem svijeta. Dobitnica je brojnih vrijednih nagrada za svoje umjetničko djelovanje.

Od 2006. živi i radi u San Diegu, u Kaliforniji.

Piše i objavljuje na hrvatskom i engleskom. Američka izdavačka kuća Universe nedavno je objavila njezin roman za mlade Zmajeve glave. Biblioteka Mosta ujesen će joj objaviti dvojezičnu epsku poemu Dioklecijanova palača.