Jozo Ivičević (1930 – 2008)

Jozo Ivičević (1930 – 2008)

S tugom smo primili vijest o smrti gospodina Joze Ivičevića. Bio je osobito ugledan član Matice hrvatske kojoj je dao izniman prinos u oblikovanju i vođenju »Hrvatskog tjednika«, novina koje su hrvatsku književnu riječ, promišljanja o gospodarstvu, društvu i politici proširile po cijeloj Hrvatskoj i do svih Hrvata u svijetu. Resila ga je građanska hrabrost, promišljenost i uglađenost. Kao jedan od najvrjednijih prinosnika Matice hrvatske, borio se ne samo za njezin ugled i za njezino značenje nego prije svega za hrvatsku slobodu te za ljudsko i narodno dostojanstvo.

Jozo Ivičević Bakulić rođen je u Visu 21. siječnja 1930. Još kao gimnazijalac godine 1945. bio je u skupini sveučilištaraca i srednjoškolaca koji su se okupljali oko »Narodnog glasa čovječnosti, pravice i slobode«. Nakon prvoga broja vlasti su daljnje tiskanje »Narodnoga glasa« nasilno spriječile; s time u svezi, pretučen je i isključen iz gimnazije (1945), a potom i uhićen. Pošto je pušten iz vojnoga istražnog zatvora (1946) i kad mu je istekla zabrana školovanja, završio je klasičnu gimnaziju (1948), pravni (1953) i ekonomski fakultet (1956), a studirao je i povijest (1952–1954) te apsolvirao filozofiju (1967). Magistrirao je iz nacionalne državnopravne povijesti (1971) te bio asistent na Pravnome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1961–1972).

U Matici hrvatskoj od 1968. u upravnome je i izvršnome odobru, a od 1970. i glavni tajnik te član predsjedništva. Bio je i odgovorni urednik »Hrvatskoga tjednika« (1971).

Nakon udara na Hrvatsku u Karađorđevu (1. prosinca 1971) uhićen je s još nekim dužnosnicima Matice hrvatske. Pred Okružnim sudom u Zagrebu optužen je u »glavnoj kontrarevolucionarnoj grupi« te osuđen na pet godina strogoga zatvora i zabranu javnoga djelovanja četiri godine po isteku zatvorske kazne. Poslije izlaska iz zatvora, zbog političke diskriminacije nije se mogao zaposliti, a potom su vlasti ipak dopustile da se zaposli u Arhivu Hrvatske, no pod uvjetom da na poslu bude nadziran. Nakon obnavljanja djelatnosti Matice hrvatske (1989), sve do umirovljenja (1992) ponovno je glavni tajnik i član upravnih tijela Matice hrvatske.

Autor je brojnih tekstova iz novije hrvatske povijesti. Njegovi tekstovi rezultat su istraživanja i promišljanja hrvatske stvarnosti – mnogih velikih uzleta i postignuća te mnogih strašnih nesreća i poraza. Pisani promišljeno i odgovorno čine kulturno dobro i zajedno će s njegovim djelom u Matici hrvatskoj biti očuvani kao trajna vrijednost. Iskreno žalimo što ga je smrt spriječila da u Matici ne dočeka objavljivanje svoje knjige Iz novije hrvatske povijesti.

Predsjedništvo Matice hrvatske