Gospoja visoko počtovana…

Gospoja visoko počtovana…

Judita je treći program kojim naša najveća stručnjakinja za otkrivanje pradavnih slojeva notirane glazbene prakse, Katarina Livljanić, upozorava svjetsku javnost na najveće dragulje hrvatskoga kulturnog naslijeđa. Ta profesorica na pariškoj Sorbonni prototip je znanstvenika koji pristupa problemu sa svih strana, izvana i iznutra – kao muzikologinja i interpretkinja glazbe koju istražuje

Živopisni krajolik zapadne Istre i ovog je lipnja privukao pozornost ljubitelja staroga glazbovanja, na šestom po redu međunarodnom festivalu rane glazbe Dvigrad 2008. U zemlji s tisuću otoka i tisuću festivala ta trenutačno jedina priredba specijalizirana za glazbu davnih epoha u svome imenu naglašava i svoj cilj: upozoriti javnost na napuštene zidine staroga srednjovjekovnog grada Dvigrada (Duecastelli) podno Kanfanara i potaknuti njihovo obnavljanje. Čudesne tajne zvukovnoga svijeta mračnog srednjovjekovlja u naše doba najdomljivije i najizvornije na svjetskom planu rasvjetljava muzikologinja, pjevačica i dirigentica Katarina Livljanić, neslužbena ambasadorica hrvatske kulture u svijetu. U njoj i u njezinu matičnom ansamblu Dialogos dvigradski je festival pronašao svoje utjelovljenje te ih je već treći put uvrstio u svoj program, nakon glazbe srednjovjekovnih dalmatinskih kantora Tondalova vizija (2004) i primjeraka najranije zapadnoeuropske polifonije Abbo Abbas (2007). Kao vrhunac ovogodišnje ponude Dvigrad je ugostio njezin najnoviji program, glazbenu monodramu Judita prema biblijskoj pripovijesti iz renesansne Hrvatske, u kombinaciji poznatog i posljednjih godina često tumačena i citirana spjeva Marka Marulića i njemu suvremenih anonimnih agonija, alegorijskih razgovora između duše i tijela ili duše i razuma, posve univerzalnog karaktera koji izlaze iz konteksta srednjovjekovne literature. Melodioznost arhaičnoga jezika dalmatinskog narječja i srodnost predloška s tekstovima koji se pjevaju u liturgijskim obredima dali su neugasivom istraživačko-kreativnom žaru Katarine Livljanić izravni poticaj za (re)konstrukciju glazbe koja se u Marulićevo doba možda mogla pjevati pri tumačenjima te priče.

Otkrivši još jedan sloj glagoljaškoga pjevanja oralno sačuvana u praksi izvornih kazivača u izoliranijim sredinama dalmatinskog područja, Katarina je Livljanić u spoju s gregorijanskim i beneventanskim napjevima stvorila dinamičan glazbeni jezik koji je u službi kazivanja teksta, stvaranja atmosfere i naglašavanja dramatskih momenata te djeluje jednako arhaično koliko i živo suvremeno. Cilj joj je bio glazbeno tumačiti Juditu na način koji ne bi šokirao Marulića da ga čuje, a koji je istodobno zanimljiv današnjem slušatelju. Njezin topao glas guste boje i izražajnosti, u bogatoj paleti zvukovnih nijansi između govora, govornoga pjeva i pjeva, skladno su pratila dvojica njemačkih instrumentalista na povijesnim glazbalima iz Kölna, obojica s iskustvom suvremene jazz-improvizacije. Albrecht Maurer za tu je prigodu naučio svirati hrvatski tradicijski instrument liricu (vrstu gusala u tradicijskoj glazbi Župe dubrovačke i Konavala), čiji je inače suh zvuk obogatio mekanim potezima gudala na način violine. Njegov kolega flautist Norbert Rodenkirchen kombinirao je razne inačice vodoravnih i poprečnih drvenih flauti i u svoj bogati instrumentarij uključio hrvatske dvojnice, spontano prešavši iz jednoglasja u jednostavno višeglasje razrađene melodije i bordunske pratnje. Zvukovni su se izvori u bezbroj nijansi tako precizno kombinirali i stapali da se u pojedinim tonovima nije moglo prepoznati je li to zvuk glazbala ili glas. Novu koncertnu inačicu uprizorenja koje su prošloga ljeta na festivalima ugostili Livljanićkin Zadar i Marulićev Split, a koji je pritom osvojio i istoimenu nagradu za najbolju glazbenu izvedbu na Splitskom ljetu, za dvigradske je potrebe osmislila redateljica, scenografkinja i kostimografkinja Sanda Hržić, prilagodivši projekt izvedbi u skučenu prostoru Crkve sv. Silvestra u Kanfanaru. Publika je bila hipnotizirana čudesnim ozračjem glazbenoscenskoga misterija koji iskače iz okvira vremena i konteksta.

Tako je u ovoj godini ponedjeljak 16. lipnja bio jedini dan kada smo u hrvatskom glazbenom životu doživjeli još jedan obred hipnotiziranja glazbenoscenske čarobnice Katarine Livljanić, koja svojim projektima ne prestaje očaravati publiku i glazbene kritičare diljem svijeta, što gostovanjima, a što višestruko nagrađivanim diskografskim albumima. Netom prije dolaska u Istru ista je Judita s uspjehom izvedena u dvorani čuvenoga pariškog Centra za glazbu (Cité de la Musique), a još će do kraja ljeta gostovati na festivalima u Kölnu (Romanischer Sommer) i francuskom Varengevilleu sur mer (Académie Bach). Kao i Marulićev spjev koji počinje riječima »Eto k vam gre Judita, gospoja ma visoko počtovana…«, tako i Katarina Livljanić, kao jedan od najvećih stručnjaka za srednjovjekovnu vokalnu glazbu, dosljedno i postojano gradi ugled Hrvatske u svijetu i upleće niti izvornoga hrvatskog kulturnog naslijeđa u svjetsku glazbenu baštinu.

Jana Haluza