Za svakoga ponešto

2. hrvatski bijenale ilustracije, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 3. lipnja – 27. srpnja 2008.
Za svakoga ponešto



Dva kata Klovićevih dvora zauzima Drugi hrvatski bijenale ilustracije, koji je i ovaj put međunarodnoga karaktera, sa deset zemalja sudionica i gotovo stotinu i trideset umjetnika. Obilježje mu je, bez obzira na velik broj izlagača, mnoštvo različitih, kako tradicionalnih, tako i suvremenih tehnika ilustracije, a pokazuje nam i kako bi ilustracija trebala zauzeti posebno i iznimno mjesto unutar složena sklopa likovnih umjetnosti

Hrvatski bijenale ilustracije upravo se održava u Klovićevim dvorima. Iako tek drugi po redu, po opsegu, kvaliteti i raznolikosti radova koji su pristigli iz deset zemalja, bijenale pokazuje kako je ilustracija danas jedan od najuporabljivanijih umjetničkih izričaja – od najčešćega, gdje se ilustracijama nadopunjuju tekstovi kako velikih klasika tako i popularne dječje literature, pa sve do novinske ili reklamne ilustracije. Međunarodni karakter bijenala, unutar kojega su za svaku pojedinu predstavljenu zemlju odabrani izbornici ili je, kao u hrvatskom slučaju, raspisan natječaj, donosi nam mnoštvo različitosti u promišljanju ilustracije kao medija, njezine realizacije, materijala i tehnike kojom se dovršavaju. Tako nam je na dva kata Klovićevih dvora, točnije u prizemlju i podrumu, ukupno predstavljeno stotinu i trideset autora unutar knjižne, dječje, novinske i reklamne ilustracije koje nisu strogo odijeljivane.
Upravo različitost rješenja daje nam na uvid brojnost realizacija, bilo za knjige, bilo u marketinške svrhe, bilo čisto umjetničkoga podrijetla. Na izložbi, čiju je stručnu koncepciju osmislila Koraljka Jurčec Kos, ima radova od onih koji se naslanjaju na likovni minimalizam do onih čija koncepcija nadilazi nadrealno. Iz različitih zemalja došli su ili radovi sličnih ilustratorskih poetika ili dijametralno suprotnih rezultata. Zanimljivo je pripomenuti kako je ilustracija danas nadišla, ali, što je još bitnije, ne i napustila tradicionalne i konzervativne tehnike te ušla u polje razvijene tehnologije računalne animacije. Tako među brojnim radovima imate i tradicionalni tuš i akril na papiru Danijela Srdareva ili tuš, kist i olovku Mojmira Mihatova, ali i potpunu 3D-digitalnu ilustraciju Roberta Drozda. Kad se već osvrćem na hrvatski dio bijenala, još bi trebalo dodati činjenicu da su na izložbi prisutni autori od doajena ilustracije poput Ivana Antolčića, Zlatka Boureka ili Voje Radoičića pa sve do mlađih umjetnika Dunje Janković, Luke Petrača te Petre Zlonoge. Od meni zanimljivih umjetnika uvršteni su Svebor Vidmar, Ana Kadoić, Marijana Jelić, Luka Duplančić i Kristina Petriuša. Od naših susjeda Mađara u izboru Gyöngyvér Horváth treba izdvojiti Zsolta Martona s Minnie te Mariann Máray s kitom iz Pinokija. Slovenci, koje je odabrala Tanja Mastnak, pokazuju kako je ilustracija danas postala bilo kakav vizualni komentar svijeta oko nas i to se može iščitati iz radova Kostje Gatnika, Dalibora Zupančiča, Žige Aljaža te Žige Testena. Upravo zbog kvalitete ilustracija troje srpskih predstavnika, koji su se javili na naš natječaj, postali su dopuna inozemnih selekcija. Talijanski dio oslanja se na međunarodnu izložbu ilustracija za djecu iz grada Sarmedea i iz toga nam konteksta stižu radovi umjetnika koji većinom nisu objavljivali ilustracije. Među njima se izdvajaju Laura Berni i Brunella Baldi. Iz Austrije dospjele su nam »kvalitetne, zanimljive, vesele, napete, senzibilne, iščašene, neobične i hrabre slike«, kako piše izbornica Luise Kloos. Tu se na neki način izdvajaju Lore Heuermann i Maria Blazejovsky. Slovaci nam u izboru Barbare Brathove pokazuju kakav se pristup potiče u slovačkoj ilustraciji. Među njima najzanimljivijima mi se čine L’uboslav Pal’o, Dana Moravčíková te Miloš Kopták. Georgi Mahashvili ruski je izbornik, koji nam je predstavio deset suvremenih umjetnika koji u svojim djelima učinkovito odražavaju tendencije raznolikosti tehnika, stilistika i likovnih načina rada, a među njima izdvajaju se Olga Ionajtis, Jevgenij Podkolzin te Sergej Vorobjev. Iran predstavlja Lili Hayeri Yazdi, voditeljica programa za predstavljanje iranskih ilustratora u inozemstvu, u sklopu Kanoona, posebnog instituta za razvoj djece i mladih iz Teherana, a uz potporu zagrebačkog Iranskog kulturnog centra. Ona je odabrala umjetnike koje karakterizira ljepota boja u smionim i oštrim kompozicijama, raznolikost tehnika te snažan odraz vrijedne tradicije u iranskoj ilustraciji. Izvrsni su radovi Anahite Taymourian, Hassana Amekana, Nede Azimi te Rashin Kheiriyeh. Dorit Kedar i Liliana Livneh iz Izraela odabrali su izbor koji pruža djelomičan uvid u dinamiku koncepta-slike danas prisutne na izraelskoj sceni. Oni su najmanje vezani uz knjigu ili primijenjenu ilustraciju, a dolaze s radovima koji su isključivo ono što jesu i iz njih se može iščitati i Holokaust i tekući izraelski problemi, ali u osobnim interpretacijama pojedinih umjetnika. Pritom se, među njima, izdvajaju Ziv Peleg Ben Zeev, Zvika Zelikovitz i Zvi Lachman.
Prije sama otvaranja sastao se prosudbeni sud i dodijeljene su nagrade. Sud je u sastavu Frano Dulibić, Darko Glavan, Branka Hlevnjak, Željko Ivanjek, Ranka Javor, Feđa Vukić te Koraljka Jurčec Kos umjesto Tonka Maroevića odlučio da se Velika nagrada dodijeli slovačkom ilustratoru Dušanu Kállayu za Priče iz Shakespearea na tekst Vladimira Hulpacha. Mali Kállayevi formati gvaša na papiru zasade su škole ilustracije Albina Brunovskog, a sam autor danas je profesor na Akademiji vizualnih umjetnosti u Bratislavi. Ti radovi imaju veliku izražajnost, neovisni su o umjetničkim trendovima te ilustriraju dubinsko čitanje velikoga pjesnika, kako stoji u obrazloženju nagrade. Druga je nagrada pripala našem Zvonimiru Balogu, koji je sam, u kombiniranoj tehnici, ilustrirao vlastitu priču Zmijice, mačkobus i osmeronogi konj. Knjiga je to savršene ravnoteže duhovita teksta i slikarskog rukopisa. Treća i četvrta nagrada pripale su Mariji Mihaljskoj iz Rusije za računalnu grafiku Ščelkunčik i mišji kralj E. Th. A. Hoffmanna, u kojoj se vide sačuvani crtački dometi moskovske Akademije te Lindi Wolfsgruber iz Austrije za crtež i monotipiju More je beskrajno, gdje je poetski i duboko uvjerljiv pristup dječjoj ilustraciji upotpunjen snažnim kolorističkim kvalitetama. Posebno priznanje prosudbene komisije dodijeljeno je našem Ivanu Gregovu za kvalitetne novinske ilustracije Flajšmašina i Susjedska prepirka.

Marko Kružić