Vrijeme je da ostavimo dubok trag o sebi

Glavna skupština Matice hrvatske održana 14. lipnja u Poreču
Vrijeme je da ostavimo dubok trag o sebi



U subotu, 14. lipnja, u Istarskoj sabornici u Poreču bila je Glavna skupština Matice hrvatske, koja se održava svake druge godine između dviju izbornih skupština. Sabornica je izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, čiji interijeri tijekom 18. stoljeća zadobivaju barokna stilska obilježja. Svojedobno je bila sjedište glavnih sudionika hrvatskoga istarskog preporoda, pa je slijedom toga desetljećima mjesto održavanja brojnih političkih, kulturno-umjetničkih projekata ili susreta, kakav je bila i Skupština. Skupština je započela himnom Lijepa naša i svečanom pjesmom Krasna zemljo..., nakon koje je glavni tajnik Zorislav Lukić pozdravio zastupnike i uzvanike. Poslije njega sudionike Skupštine pozdravio je istarski župan Ivan Jakovčić. Jakovčić je istaknuo kako je Istarska sabornica mjesto gdje su se vodile teške bitke za hrvatski jezik i hrvatski identitet, što su i glavne zadaće i ciljevi Matice hrvatske. »Da bi sačuvala hrvatski identitet, Istra se mora danas boriti za ekonomski razvoj, putem kojega želi biti predvodnik građenja sveukupnoga hrvatskog identiteta«, zaključio je svoje obraćanje Jakovčić. U ime Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli skup je pozdravila Đeni Dekleva Radaković, a onda se nakon izbora radnih tijela skupu obratio Igor Zidić, predsjednik MH. Zidić je govor započeo pitanjem: Gdje smo i kamo idemo?, na koje je u izlaganju ponudio i odgovore. Cijeli govor čitatelji će moći pročitati u sljedećem broju »Vijenca«.
Nakon Zidićeva govora glavni tajnik Lukić je pred 111 zastupnika od 131 pozvanog pročitao Izvješće o radu Matice hrvatske za razdoblje 2006–2008. Izvješće je započeo konstatacijom kako je navedeno sve ono što je ostvareno, zgotovljeno, započeto, ali i sve što će Matica realizirati u skoroj budućnosti. Govoreći o postignutim rezultatima kao iznimna dostignuća istaknuo je prvi i kompletni prijevod Shakespearea na hrvatski jezik Mate Marasa, Hrvatski pravopis koji su za Maticu napisali mladi jezikoslovci Lada Badurina, Ivan Marković i Krešimir Mićanović te nazočne upoznao s Komunikološkom školom MH, koja je ustanovljena i pokrenuta početkom ove godine.
U proteklom razdoblju Matica je u okviru devetnaest biblioteka objavila 120 knjiga, pripremila mnoštvo još neobjavljenih te je pokrenula nove dugotrajne projekte; izdavanje Enciklopedije Matice hrvatske, Hrvatskoga kulturološkog atlasa, Hrvatske povijesti, niza rječnika i leksikona, pojmovnika, knjiga memoarske proze, monografija, putopisa, vodiča... Osim postojećih novina »Vijenac«, časopisa »Kolo« i »Hrvatska revija« pokrenut je projekt Elektronska izdanja Matice hrvatske. Odjeli unutar Središnjice, njih petnaest, održali su mnoštvo tribina, koncerata, izložaba, predavanja, predstavljanja, stručnih skupova, simpozija, na kojima su se članovi i zainteresirani mogli upoznati s bezbroj tema i problema o kojima se ne govori ili se govori na vrlo upitan način. Važan segment djelovanja Matice čini Salon Matice hrvatske, u okviru kojega se raspravlja o mnogim temama važnim za vrijeme u kojem živimo.
U protekle dvije godine objavljene su vrijedne knjige: Izbor pjesama II i Izabrani prozni sastavci Tina Ujevića, koje je priredio Ante Stamać, Izabrane pjesme Lucijana Kordića, koje je priredio Nedjeljko Mihanović, Izabrani književni i politički spisi J. J. Strossmayera, koje je uredio Dubravko Jelčić, Izabrana djela Nikole Šopa, koja je uredio Zvonimir Mrkonjić, Izabrana djela I J. P. Kamova, koje je priredio Darko Gašparović i mnoge druge.
Osim Stoljeća, i druge biblioteke Matice tiskale su mnoge važne knjige, među kojima svakako valja izdvojiti i istaknuti: Iz istarske spomeničke baštine, sv. 1, i Iz istarske spomeničke baštine, sv. 2, Branka Fučića, Književni leksikon Milivoja Solara, Od Bacha do Bauhausa Viktora Žmegača, Prostor slobode. Književna kritika u zagrebačkoj periodici od 1941. Ivice Matičevića, Iza riječi, 2. izdanje, Nives Opačić, Hrvatska politika u XX. stoljeću, Hrvatski jezik u XX. stoljeću, Hrvatska filozofija u XX. stoljeću itd.,itd.
Navedene projekte i izdanja Matica je ostvarila novčanim poticajima iz državnog i gradskog proračuna te iz vlastitih prihoda i donacija. Da Matica racionalno i domaćinski raspolaže društvenim novcem, vidljivo je i po konačnoj bilanci za protekle dvije godine, koja je u plusu od 1,265.635,56 kuna.



Nakon podnošenja Izvješća uslijedila je rasprava u kojoj su zastupnici iz Hrvatske i inozemstva govorili o radu ogranaka Matice i njezinoj važnosti u očuvanju hrvatskoga jezika, identiteta i kulture. Obraćajući se skupštinarima Danijel Mikulaca iz Pule istaknuo je uspješnost rada Matice naglasivši problem uključivanja mladih u Maticu te upozorio na nerazumijevanje na koje Matica i njezin rad nailaze kod politike i pojedinih političara u Puli i Istri. Većina tih i takvih, rekao je Mikulaca, Maticu hrvatsku poistovjećuje s Maticom iseljenika, neki iz neznanja, a neki i iz samo njima znanih razloga. Zamolio je zato više razumijevanja. Jer, rekao je, biti domoljub u Istri, u prostoru koji je multikulturalan, znači razumijevanje. To znači i da Učka ne smije biti prostor koji nas dijeli i razdvaja, nego koji nas spaja, jer smo i mi u Istri Hrvati, a ne iredenta, kako nas neki katkad nazivaju.
O Hrvatima u Bosni i Hercegovini, o njihovu položaju i uvjetima česta zatiranja hrvatskog identiteta argumentirano su govorili Anto Mišković iz Livna i Ivan Sivrić iz Mostara. Mišković je rekao kako je čovjek bez jezika čovjek bez egzistencije, a to znači mrtvo tijelo, truplo. Heidegger je zapisao, nastavio je Mišković, da je »jezik kuća bitka«, a on je u BiH kuća bitaka, jer vlast u Federaciji ne da Hrvatima televizijski kanal na hrvatskom jeziku, a međunarodni im gubernatori govore da im i ne treba jer se međusobno dobro razumiju.
Sivrić se pak u svojem izlaganju ponajviše bavio analizom djelovanja Ogranka Matice hrvatske u Mostaru, pohvalivši pritom mnoštvo programa koje je taj ogranak realizirao na svim poljima kulture, a osobito je istaknuo manifestaciju Dani Matice hrvatske Mostar – Mostarsko proljeće, međunarodnu kulturnu manifestaciju koja se svake godine održava u lipnju. Skupštinare je obavijestio i o prihvaćanju prijedloga MH Mostar za prijam Mostarskoga proljeća u Asocijaciju europskih festivala, što bi se trebalo dogoditi sljedeće godine.
Zvonimir Bartolić iz Čakovca založio se da svi ogranci dobiju krov nad glavom te ustvrdio kako se Matica hrvatska mora baviti i prosvjetiteljskom ulogom jer je hrvatski narod tijekom povijesti rascjepkan. Prigovorio je hrvatskoj politici na mlakosti glede nedavnih srbijanskih i srpskih objeda. To je povezao s hrvatskim identitetom i hrvatskim jezikom, koji je ugrožen ne samo stranim jezičnim utjecajima nego i našim neznanjem, počevši od neznanja da je hrvatska književnost trodijalektalna.
Identiteti se najbolje čuvaju smjelim upuštanjem u budućnost, rekao je na kraju svojega mudrog izlaganja filozof Damir Barbarić. Govoreći o ideji, razlogu i ciljevima Matice hrvatske Barbarić se osvrnuo na dvije teme koje mu se čine bitnima. »Prvo, Matica je«, istaknuo je, »po ideji i nastanku, ponajprije slobodno i dragovoljno, rekli bismo volontersko, okupljalište svih koji žele i mogu pomoći u ostvarenju njezina programa. U današnje vrijeme, kad je osobni interes i probitak bez ikakvih ograda i ograničenja prihvaćen, gotovo propisan, kao jedini zbiljski pokretač cjelokupne ljudske djelatnosti, svaka oaza djelatnosti vođena brigom za opće i zajedničko postaje dragocjenošću koju treba čuvati i njegovati«. Nastavio je kako se Matica ne smije uteći samodopadnom elitizmu, nego amaterizmu, jer iz njezina amaterizma proizlazi toliko toga istinski izvrsna i u svakom pogledu važna. »Matičin amaterizam«, nastavio je, »znači dragovoljnost i slobodna upućenost na služenje općem i zajedničkom, čini od nje posve rijetku i utoliko dragocjenu oazu već gotovo posve zaboravljena entuzijazma i istinske strasti za darivanjem.«
Druga bitna Matičina tema, misli Barbarić, jest činjenica da je Matica posljednjih godina prepoznala potrebu za snažnijim pomlađivanjem članstva i programa. Rekao je kako opstojnost Matice ovisi upravo o tome u kojoj će mjeri današnji i budući mlađi naraštaji u njoj prepoznati mjesto smislena okupljanja i zajedničkoga rada. Nastojati i dalje oko toga, posvuda i na svaki način, čini mu se jednom od najvažnijih sastavnica svakoga budućeg konkretnog programa Matice. »Jednako je važno, ako ne i važnije«, dodao je, »da Matica sama – što znači prije svega njezini članovi, bez obzira na životnu dob, a ponajprije vodstvo – u sebi budi, čuva i njeguje duh mladosti. A mladost je prije svega odvažna usmjerenost na budućnost, snagom i stvaralačkom čežnjom ispunjena strast za njezinim promišljenim oblikovanjem. Jasno je: bez osviještene, uvijek iznova propitivane, potvrđivane i oživljavane prošlosti ne može ni pojedinac ni nacija ni bilo koji drugi povijesni entitet biti doista snažan, svjestan sebe i slobodan«, zaključio je svoje izlaganje Barbarić.



Na kraju Skupštine Matica je dodijelila tek ustanovljeno odličje Grof Janko Drašković, koje će se ubuduće dodjeljivati zaslužnim osobama. Odličje se sastoji od medalje koju je izradio kipar Kuzma Kovačić. Prvo odličje posmrtno je dobio Vlatko Pavletić. Matica je također dodijelila zlatne plakete Josipu Bratuliću, Damiru Barbariću, Mirku Marjanoviću iz Sarajeva i Mariji Kroker Tuškan iz SAD, a podijeljene su zlatne i srebrne Matičine plakete pojedincima i ograncima koji su u proteklom razdoblju postigli zavidne rezultate u promicanju ideja Matice hrvatske. Zaključujući Skupštinu predsjednik Zidić istaknuo je tri glavne točke Matičina djelovanja u razdoblju 2008–2010.
Prvo, privlačenje mladih u Maticu, stvaranje mogućnosti da oni u njoj ostvare svoje interese;
drugo, odgoj za Maticu, Hrvatsku i senzibiliziranje za rad za Hrvatsku i;
treće, homogenizacija same MH iznutra prema van, s posebnim osvrtom na izdavanje Enciklopedije Matice hrvatske u dva sveska.
»Dobro znamo kako se drugi brinu o nama, vrijeme je da sami o sebi ostavimo dubok trag«, rekao je na kraju Zidić.

Andrija Tunjić