Utjecajno i uzorno djelo

Massimo Pallottino, Etruščani. Etruskologija, Svitava, Zagreb, 2008.
Utjecajno i uzorno djelo



Istraživanjima i djelom Pallottino se osobito zalagao za otklanjanje predrasude o etruščanskoj civilizaciji kao zagonetnoj te posve drukčijoj i tuđoj u odnosu na ondašnji grčki i rimski svijet te nakon njegovih promišljanja i zaključivanja nije moguće, kao što je to bilo uobičajeno, Etruščane promatrati kao izoliran fenomen

Vrijednosti jedinstvene etruščanske civilizacije i njihov snažan utjecaj na stari svijet odavna su bili predmetom zanimanja i istraživanja brojnih znanstvenika. Etruskologiju kao znanost u 20. je stoljeću potpuno afirmirao svjetski ugledan znanstvenik Massimo Pallottino, autor djela Etruscologia, koje je prvi put izašlo 1942. godine. Doživjelo je sedam izdanja, a posljednje je dopunjeno i prerađeno 1984. K tomu, dosad je pretiskano sedam puta, posljednji put 2002, i prevedeno na niz svjetskih jezika. Unatoč činjenici da u najnovije vrijeme nije prerađivano, i danas je nezaobilazno pri proučavanju svih aspekata etruščanske povijesti i kulture. Stoga je nedavno u izdanju nakladničke kuće Svitava, biblioteci Antika, izašao prijevod upravo Pallottinova izdanja o Etruščanima. Zahtjevan posao prijevoda obavili su Marko Kovačić i Tereza Begović, a knjigu je uredila Bruna Kuntić-Makvić.
Prvo izdanje Pallottinova djela bilo je znatno manjeg opsega, no s vremenom je autor napredovao u svojim istraživanjima, uvažavajući nove rezultate arheoloških iskopavanja, te je svako novo izdanje dopunjivano novim, aktualnim saznanjima i obogaćivano novim pristupima problemima etruščanske kulture i civilizacije. Koristio se sve naprednijom metodologijom i promatrao etruščanski fenomen interdisciplinarno, ne zanemarujući niti jedan njegov aspekt, odnosno jednako se marno posvećujući Etruščanima s gledišta povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti, filologije. Istraživanjima i djelom Pallottino se osobito zalagao za otklanjanje predrasude o etruščanskoj civilizaciji kao zagonetnoj te posve drukčijoj i tuđoj u odnosu na ondašnji grčki i rimski svijet te nakon njegovih promišljanja i zaključivanja nije moguće, kao što je to bilo uobičajeno, Etruščane promatrati kao izoliran fenomen.
Posljednje izdanje Etruščana, unatoč ažuriranjima i obogaćivanjima zbog novijih otkrića, sačuvalo je izvorni nacrt. Knjiga je koncipirana u tri dijela: nakon Uvoda u poznavanje etruščanskog svijeta, u kojem je iznesena povijest etruskologije, slijedi prvi dio knjige, u kojem je riječ o povijesti Etruščana u kontekstu povijesti Italije i Sredozemlja te o problemu njihova podrijetla. Drugi dio knjige bavi se etruščanskom civilizacijom, njihovim gradovima i nekropolama, društvom i ustanovama, vjerom, književnošću i umjetnošću, životu i običajima. Treći dio knjige posvećen je jeziku Etruščana, etruščanskim tekstovima i njihovim tumačenjima. U središtu Pallottinova zanimanja, kad je o etruščanskom jeziku i pismu riječ, poznata je Zagrebačka lanena knjiga (Liber Linteus Zagrabiensis), najduži i najvažniji etruščanski pisani dokument, k tomu jedini sačuvani etruščanski tekst koji nije epigrafski te jedini sačuvani primjerak antičke obredne lanene knjige. Na kraju knjige bogata je likovna građa, fotografije i zemljovidi, kao i korisna bibliografija te kazala. Iako je knjiga namijenjena studentima i znanstvenicima, pisana je tako da je zanimljiva i pristupačna svima očaranima etruščanskom civilizacijom. Razlog tomu je i lakoća Pallottinova izlaganja velikoga broja podataka te zaključivanja koje čitatelju omogućuje razumijevanje svih činitelja vezanih uz stvaranje i razvoj etruščanske civilizacije u njezinu suživotu s grčkom i italskom kulturom.
Hrvatsko izdanje knjige započinje opsežnim predgovorom urednice, iz kojega je jasno s kakvim se teškoćama susretalo pri prevođenju i što je novo u knjizi u odnosu na njezino posljednje talijansko izdanje. U dragocjenom pogovoru Ante Rendića Miočevića riječ je o tragovima etruščanske kulture na hrvatskome povijesnom prostoru, ponajviše o Zagrebačkoj lanenoj knjizi, a potom o nizu etruščanskih keramičkih i metalnih predmeta nađenih u Nezakciju, Picugima, Bermu te u Grobniku kod Rijeke, Kompoljima u Lici, Turčišću–Dvorišću kod Čakovca, Kaptolu kod Požege i u Ninu. Tablama sa slikama na kraju knjige dodane su i ilustracije etruščanskih spomenika na tlu Hrvatske.
S obzirom na činjenicu da je knjiga Etruščani najutjecajnije djelo o etruščanskoj civilizaciji i uzor za interdisciplinarno proučavanje ostalih naroda staroga svijeta te s obzirom na to da smo i sami ponosni vlasnici vrijednih etruščanskih spomenika, sreća je da nam je veliko Pallottinovo djelo napokon dostupno i u hrvatskom prijevodu.

Inga Vilogorac