U znaku Držića, Zoranića i Petra Šubića Zrinskog

Zlatko Sviben, umjetnički ravnatelj Osječkog ljeta kulture
U znaku Držića, Zoranića i Petra Šubića Zrinskog



Ovo je deveta sezona kako postoji Osječko ljeto kulture, koje svake godine nudi sve ambicioznije projekte. O ovogodišnjem programu i ambicijama Ljeta za »Vijenac« govori redatelj Zlatko Sviben, umjetnički ravnatelj Osječkog ljeta kulture


Ovogodišnje Ljeto počinje 25. lipnja, a završava16. srpnja, pa recite kako je festival počeo?
– Inicijativa je krenula iz politike s namjerom da se Tvrđa kandidira za UNESCO-ovu zaštitu, da se zaštiti taj barokni dio grada. Time je počelo i propitivanje prostora, igranje predstava u osječkim prostorima, počelo je ambijentalno mišljenje tih prostora. U početku sve je bilo oslonjeno na dva osječka kazališta, osječki HNK i Dječje kazalište Branko Mihaljević, koja su izvela prve ambijentalne predstave od kojih je nastalo Osječko ljeto kulture.

Koliko su se osječki prostori pokazali pogodnim za ambijentalne predstave? I koliko su se predstave suživjele s prostorom?
– Prostori su se pokazali zanimljivima i poticajnim. Recimo, ja sam radio jednu adaptaciju Cyrana na četiri lokacije, a prije toga i Don Quijotea, pa sam lani novi prostor propitivao radeći predstavu Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi. Neki od tih prostora doista su kazališno zaživjeli.

Jesu li se i po čemu osječki ambijenti pokazali drukčijima od ambijentalnosti Dubrovnika i Splita?
– Drukčiji su jer osječki prostori, za razliku od Dubrovnika i Splita, nisu opsjednuti turistima. Osijek još nije žrtva turizma. U Splitu imate dva velika prostora, ali i gužvu u gradu. Nekada je u Dubrovniku kazalište imalo grad, balkon je bio balkon, trg je bio pravi trg, dok danas nije tako. Sada se iz Dubrovnika bježi na Lokrum ili negdje izvan grada, jer je gotovo nemoguće u gradu napraviti ambijentalnu predstavu. Osijek još ima mogućnosti da svoje fasade, trgove, ulice teatralizira.

Kako je Ljeto prihvatila publika?
– Prihvatila je sjajno. Vjerojatno i zato što publika ne plaća ulaznice. Uvijek je više publike nego mjesta, i uvijek ima više interesa za programe nego što imamo programa.Na neke alternativne, nekomercijalne, off-projekte publiku dovodimo. Jasno da bi publika voljela što raznolikiji program, kao što je recimo filmski, koji je uvijek popunjen. Problem je pak infrastruktura, to što jedno kazalište i jedna predstava ne mogu igrati tri dana jer nema tehnike koja to može opslužiti. Trebali bismo više ekipa, a mi ih nemamo, što recimo Split i Dubrovnik imaju.

Kako je sve financijski riješeno?
– Skromno. Festival prati jedino Grad, dok Ministarstvo daje vrlo malo, za razliku od Dubrovnika i Splita, koje financira milijunima kuna. Osim nestašice novca i prateće infrastrukture velik nam je problem organiziranje gostovanja drugih kazališta, jer se njihovi glumci razmile po mnogim kazališnim festivalima.

Što će sve biti izvedeno na ovogodišnjem Ljetu?
– Ove godine teško je bilo zaobići tri obljetnice, Marina Držića, Petra Zoranića i Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog. Svi su rođeni 1508, pa sam zato mislio kako je šteta da se 2008. ne spomenu ta tri važna lika naše književnosti i politike. Držića se puno igra, on je najviše zastupljen. Kad je riječ o Zoraniću ugostit ćemo zadarsku predstavu koja je igrana u povodu 490. obljetnice Zoranićeva rođenja, kada je pokojni Marin Carić režirao Planine. Zadarsko kazalište obnovit će tu predstavu kojom će se i zatvoriti ovogodišnji festival. Dakle, sve je u znaku broja tri, tri tjedna traje festival, posvećen je trima likovima, trojici suvremenika.

Osim toga, čega će još biti?
– Uz projekte koji se tiču već spomenute trojke imat ćemo tri razgovora, tri predavanja: Što je ostalo od Držića, o čemu će govoriti Slobodan Prosperov Novak, onda će o Nikoli Šubiću Zrinskom Sigetskom, govoriti tri hrvatska povjesničara; Stanko Andrić, Ivo Mažuran, Ivo Jurković i jedan mađarski povjesničar iz Pečuha, a akademik Josip Bratulić svoje je predavanje naslovio Petar Zoranić kao prvi planinar u Hrvata. Uz to imat ćemo tri glazbenoscenske predstave većih formi: to će biti balet Spartakus iz Pečuha, mjuzikl Briljantin zagrebačke Komedije i Cavalleria rusticana, koju će izvesti opera osječkog HNK. Od dramskih predstava osječka publika vidjet će Metastaze kazališta Kerempuh iz Zagreba, Četvrtu sestru Dramskoga kazališta Gavella i festivalsku predstavu Grižula Marina Držića, koju ću raditi ja. Bit će prikazane i tri dječje predstave, koje će izvesti Dječje kazalište Dubrava i Žar ptica iz Zagreba, dok će osječko Dječje kazalište Branko Mihaljević predstavu Zlatni danci prenijeti u prostor. Onda će biti tri izložbe, pa tri off-predstave kojima će se predstaviti Gradsko kazalište Sisak te Teatar Exit i Teatar ITD. U okviru slobodnih formi također ćemo imati tri predstave; prikazat će se spomenuta lutkarska predstava napravljena prema Zoranićevim Planinama, zatim jedna predstava koja je nešto između drame i opere te komorna opera Frane Đurovića Eto vas, koju je producirao Zagrebački muzički bijenale, a libreto je napisan prema Držićevoj komediji Pjerin. Od velikih koncerata bit će izvedeni jedan osječki i jedan pečujski, bit će izvedena dva manja jazz-koncerta na kojima će nastupiti Talijani i Amerikanci te Edin Karamazov kvartet. Dakle, sve je u znaku broja tri, kako sam na početku rekao.

Hoće li biti još čega?
– Bit će još tri predstavljanja knjiga, dviju Matice hrvatske; o prijevodu Shakespearea govorit će prevoditelj Mate Maras, a u sklopu povjesničarskog razgovora bit će predstavljen zbornik Povijest obitelji Zrinski. Treće je predstavljanje Centra za dramsku umjetnost, s nekoliko novih izdanja.

Vi radite Grižulu, očekujete li da će zanimati osječku publiku?
– Nadam se da hoće i zbog sama Držića, koji je u tom komadu dosta na strani žena.

Bit će to feministička predstava?
– Ma ne. Melodramska. Žene su jako prisutne, ali ne radim feminističku predstavu, nije to feminizam ni u kojem smislu. Nas zanima slojevitost Grižule, njezina suvremenost, koja se iz teksta itekako iščitava.

Tko sve glumi u Grižuli?
– Frane Perišin iz Kazališta Marina Držića iz Dubrovnika glumi glavni lik, a osim njega igraju još Perica Martinović, Branka Cvitković te studenti osječke glumačke akademije.

Koliko ćete predstava odigrati? Nije valjda tri?
– Točno tri, ali nadamo se razmjeni s drugim festivalima, gdje bismo mogli odigrati još koju i što bi trebala biti buduća koncepcija Osječkoga kulturnog ljeta.

S obzirom da ste u organizacijskom odboru, imate li namjeru festival širiti?
– Da. Zato smo ove godine odlučili osnovati nagradu i novinama ponuditi pokroviteljstvo. Imali smo sreće da je medijsko pokroviteljstvo ove godine prihvatio »Vijenac«.

Kako će se nagrada zvati?
– Ima raznih prijedloga, a po svemu sudeći zvat će se Vodena vrata, jedna od vrata Tvrđe. Namjera nam je da bude nešto poput Orlanda ili Judite.

Razgovarao
Andrija tunjić