Kultura je skupa, ali nije igračka!

OSJEČKO LJETO KULTURE, UNATOČ NEDOSTATNOJ POTPORI MINISTARSTVA KULTURE, SVAKE SE GODINE SVE JAČE ZAHUKTAVA
Kultura je skupa, ali nije igračka!




Jedan je od ciljeva UNESCO-a, kada su spomenici na popisu zaštićene svjetske baštine u pitanju, oživiti ih, kako za domicilno stanovništvo, tako i turistički. Na tom se tragu Jasminka Novak-Kovač prije deset godina, kao ondašnja pročelnica Upravnog odjela za kulturne djelatnosti osječkog Gradskog poglavarstva, dosjetila kako istodobno oživiti i promovirati osječku baroknu jezgru – Tvrđu, i pokazati njezino bogato kulturno ruho! Te 1998. Tvrđa se punim intenzitetom obnavljala pa se rodilo – Ljeto u Tvrđi. Prvo je bilo vrlo skromno, gotovo bez uložena novca, i trajalo je tek tjedan dana, uglavnom predstavljajući produkciju gradskih kulturnih ustanova. Upravo ta 1998. ostat će svima u sjećanju po nezaboravnom Don Quijoteu, bistrom vitezu od Manche, s neponovljivim Krešimirom Mikićem i Aretom Ćurković u glavnim ulogama. Režiju te prve, kao i većine kasnijih ambijentalno izvedenih predstava u Tvrđi, potpisao je Zlatko Sviben. Pokazalo se to punim pogotkom, pravim kotačem zamašnjakom, za kojim se dokotrljala i manifestacija koja danas ponosno nosi ime – Osječko ljeto kulture, što je izraslo u respektabilan festival s odanom i brojnom publikom! Svjesno su se upustili u taj pothvat jer za osječku publiku organizatori žele osigurati najbolje od onoga što se na hrvatskoj sceni nudi i što financijske mogućnosti manifestacije mogu izdržati. Od samih je početaka uspostavljena vrlo dobra suradnja sa svim, ne samo kulturnim ustanovama i crkvama u Tvrđi nego i u gradu uopće, a s vremenom je i Poglavarstvo povećavalo proračunska sredstva. Publika je pokazivala sve veće zanimanje pa su organizatori to željeli i nagraditi povećavajući opseg i profilirajući program iz godine u godinu, napominje Jasminka Novak-Kovač. Jedna je od odlika OLJK-a da su svi programi oduvijek bili – besplatni. Dar je to svim građanima grada i regije koji si u vrijeme godišnjih odmora ne mogu priuštiti odlazak na ljetovanje, što su oni organizatorima uzvratili sve brojnijim odazivom iz godine u godinu, da bi danas premašivao dvanaestak tisuća.

Neprekidna borba s Ministarstvom kulture



No, ono što je OLJK pratilo od prvih koraka bio je nedostatak sredstava, jer od Ministarstva kulture nikada nisu dobili onoliko koliko su dobivali drugi festivali. »I dalje se borimo kako bi ministarstvo shvatilo da nam treba dati više«, napominje Jasminka Novak-Kovač, prisjećajući se nekih odgovora iz ministarstva kako je jedan od razloga za tako mala sredstva što manifestacija nije profilirana. Za svakoga ponešto, odgajati publiku od 8 do 88, ono je čime su se vodili entuzijasti koji i danas guraju taj veliki projekt, koji je vrlo brzo prerastao u međunarodni, s gostima koji su stizali iz susjedne Mađarske, Slovenije, Srbije, BiH, ali i Slovačke, Nizozemske, Njemačke, iz dalekog Izraela... Iza Organizacijskog je odbora mnogo sati i dana rada, no sve ih vrijeme drži entuzijazam, a umor nestaje svaki put kada je uspješno održan još jedan program i završila još jedna večer, kao i nada da će dogodine OLJK biti još bolji, kvalitetniji i osmišljeniji. Upravo mozaičnošću ponude programa, smatra Jasminka Novak-Kovač, građanima nadomjeste mnogo toga što nude ostala hrvatska kazališta, koncertne direkcije, galerije, muzeji… Organizacija je i danas na leđima djelatnika Poglavarstva, koji to rade volonterski, uza sve svoje obveze, iako su u nekoliko navrata pokušali naći neko sretnije rješenje. »Jedne smo godine raspisali natječaj za organizaciju, pa smo dobili ponudu za 4 milijuna kuna. Za taj bi iznos svatko mogao organizirati OLJK, koji nas danas ukupno košta oko milijun i pol kuna, od čega uvijek lavovski dio odvaja Poglavarstvo. Ne prihvaćamo osrednjost – borimo se za izvrsnost!, parola je OLJK-a, koji ove godine puni osam godina i kao pravi prvašić spremno će zakoračiti u nove izazove. Da nije tragična, bila bi smiješna činjenica da naši ministri kulture ne samo što teško posežu u svoju proračunsku kesu i OLJK-u besramno dodjeljuju tek mrvice, nego se i ne ukazuju na manifestaciji.

Ne treba nam politika



»Hrvatska nema centar i nikad ga neće imati. Naša je zemlja tamo gdje su njezini rubovi«, rekao je na jednom OLJK-u Slobodan Prosperov Novak, a nažalost upravo OLJK dokazuje kako i koliko se u Zagrebu mari za ono što rade izvan njega, u tamo nekom dalekom Osijeku. Tako je bivši ministar Antun Vujić OLJK posjetio samo jednom, došavši zapravo na otvaranje spomenika Domovinskom ratu pa je usput otvorio OLJK. Aktualni ministar Božo Biškupić OLJK je posjetio skupa s ostatkom Vlade prošloga ljeta, a za ovogodišnje se već očitovao kako ga neće posjetiti. »I ne treba nam politika na OLJK-u, neka samo shvate da za splitsko, dubrovačko ljeto pa čak i pulski filmski festival, koji je profitabilan i gotovo u privatnoj organizaciji, izdvajaju i po nekoliko milijuna, a nama nisu nikada dali više od dvjesto tisuća kuna. Ove godine još i ne znamo koliko su nam namijenili. Krajnje je vrijeme da shvate da OLJK ima svoju vrijednost i težinu«, upozorava Jasminka Novak-Kovač. Iako politika bez kulture najčešće može i ide, kultura bez politike teško bi opstala, barem u nas! U plitke bi kulturnjaci posezali džepove kada ne bi bilo patronata svima (im) uglavnom omražene politike. OLJK je još u zamahu, no već se naziru obrisi uspješnosti prokušana i dokazano uspješna projekta jer – Osječani su gladni kulture, a organizatori sve uspješnije osjećaju i hvataju puls osječke javnosti. Programski i ambijentalni suživot nešto je čime se festival diči od sama početka. Uprizorenja na pozornicama u Tvrđi – u dvorištu Franjevačkoga samostana, dvorištu Rektorata ili u dvorištu Prehrambeno-tehnološkog fakulteta – uvuku se pod kožu gledatelju jer s protagonistima putuju zidinama prastare Tvrđe, što predstavu čini pamtljivom i dopadljivom kazališnom ugodom. Organizatore, razumljivo je, svakako najviše vesele upravo te domaće premijere, ambijentalna uprizorenja, od čega treba izdvojiti programske zihere, uvijek izvrsne predstave Dječjega kazališta Branka Mihaljevića (koje uvijek priskrbe i nominacije za Nagradu hrvatskoga glumišta). Sve je i počelo njihovom predstavom Bistri vitez…, a sjajan niz nastavila je Kneja Lidije Bajuk, u režiji Dubravke Crnojević-Carić, a potom i Cyrano de Bergerac, u režiji Zlatka Svibena. Režiju Kresiva, Ivice i Marice te Kolbabe i Brzojavka (u osječko-virovitičkoj koprodukciji, koja je kazalištu domaćina donijela brojna priznanja i nominacije), Dječje je kazalište s pravom povjerilo Robertu Waltlu. Autorica Nina Mitrović prošle se godine ponovno prihvatila pisanja za to kazalište pa je prema predlošku L. F. Bauma nastala Velika, velika zemlja Oz. Redatelj Zlatko Sviben uhvatio se ukoštac s prirodom, što se isplatilo. Velik broj Osječana od 7 do 77 godina s nestrpljenjem je čekao i dočekao novu ambijentalnu izvedbu slavne i svima dobro poznate priče o Čarobnjaku iz Oza. Studenti glume i lutkarstva osječke Umjetničke akademije dali su novu energiju predstavi pa se nadamo kako nakon završetka studija neće zbrisati iz Osijeka.

Politička previranja



Osim u Velikoj, velikoj zemlji Oz njihovi su svježi potencijali kreativno iskorišteni za još jednu premijeru, ovaj put komada Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi (prema Stoppardovu predlošku iz 1966). Opet u Svibenovoj režiji, no ovaj su im se put pridružila i neka dobro znana glumačka imena – Božidar Alić, Rakan Rushaidat i Franjo Dijak. Dvorište Franjevačkoga samostana i dio Fakultetske ulice ugostili su Shakespeareove književne junake. I ovaj se put tražilo sjedalo više, a da su ove premijere izvedene, primjerice, u Dubrovniku, o njima bi se sigurno pisalo, uvjerena je Ljerka Hedl, nezaobilazna karika OLJK-a. Srećom, ni kiša nije uspijevala potjerati publiku jer je većina dolazila spremna i naoružana kabanicama i kišobranima kako im pokoja kap ne bi pokvarila ugođaj ljetne večeri i kazališta, koncerata ili filmova na otvorenom. Marljiva ekipa organizatora na web-stranici manifestacije, http://ljetokulture.osijek.hr, redovito najavljuje sve programe i izvještava o svim promjenama održavanja programa u slučaju lošega vremena, koje često pobrka planove.
Osječani su s pravom duboko zabrinuti za svoj grad, zbog svih iritantnih političkih previranja, koja su postala toliko zamorna i zabrinjavajuća i koja nisu mimoišla ni kulturnu pozornicu.
Višemjesečna kriza vlasti u osječkom Gradskom poglavarstvu ostavila je trag i na Osječkom ljetu kulture. Do početka 8. OLJK-a ostalo je vrlo malo – a vatrogasna je situacija na kušnju nepuna dva mjeseca prije početka dovela Zlatka Svibena. Pedesetak sadržaja u tri tjedna na devet lokacija u Tvrđi prokušan je recept, kojim će se voditi i ovogodišnja ekipa.
Nadajmo se da OLJK i kultura ove godine, kada je organizacija odrađena doslovce 5 do 12, neće trebati hospitalizaciju. A svi eventualni nezadovoljnici trebaju imati na umu da se gotovo istodobno održava i Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre, koji imaju polustoljetnu tradiciju i proračun desetak puta veći od osječkoga! S desne će se strane Drave i ovo ljeto naći mnoštvo Osječana, kojima poručujemo, ako se nađu u blizini Tvrđe, neka zakorače i – pustolovina i ples, ali ne samo za jedno ljeto, počet će!

Narcisa Bošnjak