Navigacija
Matica hrvatska
Izdavaštvo
Zbivanja
- Najave
- Izvješća
- Mladi glazbenici
- Filozofska škola
- Komunikološka škola
- Medijski susreti
- Knjižara
- Galerija
EU Projekt
Vijenac 373
Likovne umjetnosti
Izložba Tatjane Politeo Svemirski putnik, čitaonica Francuskog instituta, Zagreb, do 24. lipnja 2008.
Gužva u svemiru!
Izložba Tatjane Politeo Svemirski putnik, čitaonica Francuskog instituta, Zagreb, do 24. lipnja 2008.
Gužva u svemiru!
Mnogi ljubitelji serijala Zvjezdane staze pitaju se zašto se brod kojim junaci te serije putuju »gdje nijedan čovjek nije išao« doima tako krhko i nepogodno za svemirska putovanja? Razlog je u tome što se producent serije Gene Rodenberry šezdesetih godina, kada je radio dizajn broda za prvu sezonu, želio što više odmaknuti od stereotipnih letećih tanjura koji su preplavili holivudsku znanstvenofantastičnu industriju pedesetih godina; od filma Rat svjetova iz 1953. do uradaka o čijoj izvornosti govore sami njihovi naslovi (Earth vs. the Flying Saucers iz 1956). Taj motiv letećega tanjura zvonasta oblika (s antenicom i nožicama za slijetanje koje se uvlače kad poleti) ponovno je oživljen na izložbi Svemirski putnik Tatjane Politeo postavljenoj u čitaonici Francuskog instituta u Zagrebu.
Tatjana Politeo na dosadašnjim se izložbama profilirala kao umjetnica s posebnim zanimanjem za gestualno slikarstvo. Element igre i mašte bio je osnovno izvorište nadahnuća za njezine dosadašnje cikluse, pa je tako i na ovoj zanimljivoj izložbi. Izložene slike prikazuju u snažnim gestama nanesene crne, bijele i sive plohe između kojih lete mali oblici koje na prvi pogled prepoznajemo kao leteće tanjure, jer ponavljaju jednostavan i naivan oblik tog intergalaktičkog prijevoznog sredstva koji je ustanovljen u znanstveno-fantastičnim filmovima iz pedesetih (a tako ga je uostalom svojevremeno ilustrirala i popularna dječja enciklopedija Svijet oko nas). Tu je već prvi dah ludizma, dojma djetinje očaranosti svemirskim prostranstvima, što ovim poznatim oblicima komuniciraju vrlo izravno s našim svakodnevnim iskustvom. Svemirski putnik nije predstavljen kao mistična zagonetka ili neki uzvišeni filozofski simbol, nego kao činjenica koja nam je svima bliska: simpatičan, naivan znak preuzet iz ropotarnice popularne kulture, a prema tome i nostalgično blizak. Uz leteće tanjure tu su i futuristički vlakovi (s antenom kao obveznom odrednicom njihova izvanzemaljskog podrijetla), pumpe za benzin, mali planeti s prstenima i mnogi drugi neidentificirani leteći oblici koji sudjeluju u toj predstavi svemira naslikanoj po površini platna. Boje su nepravilnih ploha ili siva i tamnoplava, ili su plohe crne ili bijele, dakle akromatske. No one su dinamizirane na bezbroj načina, tako da se sumorni dojam koji bi inače ostavljale te boje pretvara u neutralnu pozornicu za užurbanu i veselu igru spomenutih objekata. Dinamiku potiču akcenti crvene ili smeđe poslagani u nizove ili točkice, sjajni srebrni i zlatni premazi određenih oblika. U pastozne, izrazito reljefne nanose boje na mjestima su utisnuti i pričvršćeni končići, celofan s čepova vinskih boca, novine ili komadi porubne trake za zastore s brojevima upisanim sa strane, što sugerira stanoviti mjerni sustav. Likovi letećih tanjura ponekada su također urezani u guste namaze. Ispisane onomatopejske riječi, uz popartističke asocijacije, također pridodaju dojmu brzine prikazanih svemirskih kretanja. Tu su još nanosi stvrdnutih akrilnih masa, koje se reljefno ističu sa slika, ali i mrlje i linije nanesene sprejem na platno, koje je na tom mjestu potpuno ogoljeno. Svi ti bezbrojni postupci dinamizacije pridonose prikazivanju nereda, kaosa, užurbanosti, što u kombinaciji s već rečenim motivima daju komičan efekt gužve u svemiru.
Unatoč svemu tome, Tatjana Politeo ne odustaje od kompozicije. Bilo da su prisutni najgušći namazi na sredini platna koji centriraju najveću koncentraciju letjelica, ili je riječ o njihovu ravnomjernu rasporedu po cijeloj površini, njihovi su međuodnosi uravnoteženi i u službi dinamike koja upravlja slikom. I kontrasti reljefnog i lazurnog komponirani su sa smislom za cjelinu. Zanimljivo je kako je, unatoč namjernoj naivnosti i infantilnosti, u platnima koja u samu početku odustaju od iluzionizma i ustrajavaju na površini, postignut izvrstan dojam beskonačna svemirskog prostora bez obzora, i to upravo nedokučivošću i nedefiniranošću prostornih odnosa između naslikanih likova. Istodobno se čini da je sve prikazano u jednoj razini prostora, ali i da je tih razina bezbroj i da gledamo u neko dublje prostranstvo.
Feđa Gavrilović
Gužva u svemiru!
Mnogi ljubitelji serijala Zvjezdane staze pitaju se zašto se brod kojim junaci te serije putuju »gdje nijedan čovjek nije išao« doima tako krhko i nepogodno za svemirska putovanja? Razlog je u tome što se producent serije Gene Rodenberry šezdesetih godina, kada je radio dizajn broda za prvu sezonu, želio što više odmaknuti od stereotipnih letećih tanjura koji su preplavili holivudsku znanstvenofantastičnu industriju pedesetih godina; od filma Rat svjetova iz 1953. do uradaka o čijoj izvornosti govore sami njihovi naslovi (Earth vs. the Flying Saucers iz 1956). Taj motiv letećega tanjura zvonasta oblika (s antenicom i nožicama za slijetanje koje se uvlače kad poleti) ponovno je oživljen na izložbi Svemirski putnik Tatjane Politeo postavljenoj u čitaonici Francuskog instituta u Zagrebu.
Tatjana Politeo na dosadašnjim se izložbama profilirala kao umjetnica s posebnim zanimanjem za gestualno slikarstvo. Element igre i mašte bio je osnovno izvorište nadahnuća za njezine dosadašnje cikluse, pa je tako i na ovoj zanimljivoj izložbi. Izložene slike prikazuju u snažnim gestama nanesene crne, bijele i sive plohe između kojih lete mali oblici koje na prvi pogled prepoznajemo kao leteće tanjure, jer ponavljaju jednostavan i naivan oblik tog intergalaktičkog prijevoznog sredstva koji je ustanovljen u znanstveno-fantastičnim filmovima iz pedesetih (a tako ga je uostalom svojevremeno ilustrirala i popularna dječja enciklopedija Svijet oko nas). Tu je već prvi dah ludizma, dojma djetinje očaranosti svemirskim prostranstvima, što ovim poznatim oblicima komuniciraju vrlo izravno s našim svakodnevnim iskustvom. Svemirski putnik nije predstavljen kao mistična zagonetka ili neki uzvišeni filozofski simbol, nego kao činjenica koja nam je svima bliska: simpatičan, naivan znak preuzet iz ropotarnice popularne kulture, a prema tome i nostalgično blizak. Uz leteće tanjure tu su i futuristički vlakovi (s antenom kao obveznom odrednicom njihova izvanzemaljskog podrijetla), pumpe za benzin, mali planeti s prstenima i mnogi drugi neidentificirani leteći oblici koji sudjeluju u toj predstavi svemira naslikanoj po površini platna. Boje su nepravilnih ploha ili siva i tamnoplava, ili su plohe crne ili bijele, dakle akromatske. No one su dinamizirane na bezbroj načina, tako da se sumorni dojam koji bi inače ostavljale te boje pretvara u neutralnu pozornicu za užurbanu i veselu igru spomenutih objekata. Dinamiku potiču akcenti crvene ili smeđe poslagani u nizove ili točkice, sjajni srebrni i zlatni premazi određenih oblika. U pastozne, izrazito reljefne nanose boje na mjestima su utisnuti i pričvršćeni končići, celofan s čepova vinskih boca, novine ili komadi porubne trake za zastore s brojevima upisanim sa strane, što sugerira stanoviti mjerni sustav. Likovi letećih tanjura ponekada su također urezani u guste namaze. Ispisane onomatopejske riječi, uz popartističke asocijacije, također pridodaju dojmu brzine prikazanih svemirskih kretanja. Tu su još nanosi stvrdnutih akrilnih masa, koje se reljefno ističu sa slika, ali i mrlje i linije nanesene sprejem na platno, koje je na tom mjestu potpuno ogoljeno. Svi ti bezbrojni postupci dinamizacije pridonose prikazivanju nereda, kaosa, užurbanosti, što u kombinaciji s već rečenim motivima daju komičan efekt gužve u svemiru.
Unatoč svemu tome, Tatjana Politeo ne odustaje od kompozicije. Bilo da su prisutni najgušći namazi na sredini platna koji centriraju najveću koncentraciju letjelica, ili je riječ o njihovu ravnomjernu rasporedu po cijeloj površini, njihovi su međuodnosi uravnoteženi i u službi dinamike koja upravlja slikom. I kontrasti reljefnog i lazurnog komponirani su sa smislom za cjelinu. Zanimljivo je kako je, unatoč namjernoj naivnosti i infantilnosti, u platnima koja u samu početku odustaju od iluzionizma i ustrajavaju na površini, postignut izvrstan dojam beskonačna svemirskog prostora bez obzora, i to upravo nedokučivošću i nedefiniranošću prostornih odnosa između naslikanih likova. Istodobno se čini da je sve prikazano u jednoj razini prostora, ali i da je tih razina bezbroj i da gledamo u neko dublje prostranstvo.
Feđa Gavrilović
Klikni za povratak