Grobarski senzibilitet

KINOPREMIJERA: Reciklus, red. Antonio Gabelić
Grobarski senzibilitet



Projekt Hrvatskoga filmskog saveza usmjeren razvijanju kulture filmskoga pisanja te oživljavanju scenarističke edukacije i promicanju scenaristike u Hrvatskoj – Palunko, utemeljen 2004, koji je od 2006. postao i članom međunarodnog udruženja mladih filmaša Nisi Masa i posljedično organizirao europski natječaj za scenarije te su njegovi polaznici sudjelovali na više radionica u raznim europskim gradovima, i ove godine sudjeluje na dva filmska projekta – u Francuskoj u Cannesu i u Austriji u Beču (spomenuti treba i da su snimljeni filmovi po scenarijima izašlima iz Palunkove radionice, Mišolovka Ive Ilakovac i Taxideyo Filipa Peruzovića, prikazani na DHF). Prošle godine film Letters from Croatia – Travelling Antonija Gabelića, nastao u okviru projekta Euro-Balkans videoletters, također je sudjelovao u Cannesu, dok ove braća Gabelić predstavljaju prvi hrvatski film snimljen na nasljedniku DVD-a – blue-rayu – Reciklus, premijerno izveden 16. svibnja 2008. u kinu Tuškanac.
Kratkometražna crna komedija, Reciklus bira takvu formu distribucije upravo zbog, po riječima samih autora, iznimna ulaganja u kvalitetu i kapacitet fotografije te tendencije njezinu trajnom zadržavanju i što vjernijem prijenosu (direktor fotografije Damir Kudin i asistent kamere Ivan Zadro). Odabranom tehnikom snimanja Reciklus tako podsjeća na prvi film u potpunosti snimljen digitalnom videokamerom – Pitofov Vidocq, s neobičnom vizualnošću, kompozicijama s neuobičajenim i izobličenim krupnim kadrovima odnosno sklonošću fisheye-efektu sfernih izobličenja (takozvanoj leći ribljeg oka), promišljeno biranim setovima i senzibilitetom crno-bijele boje, s proplamsajima crvene (iako je riječ o filmu u boji) i suvislo ukomponiranih i pomno odabranih tradicionalnih motiva – pretkazatelja nesreće (petak, crna mačka). Izniman smisao za humorno (uz poneku banalnost, koja se posljedično može i oprostiti) scenarista Gabelića tematikom i satiričkom oštricom (crnohumornošću i tragikomičnošću) nedvojbeno podsjeća na Šijanov ‘grobarski senzibilitet’ u Maratonci trče počasni krug, ali i britansku Ozovu Smrt na sprovodu, progovarajući o jedinom radnom danu mladoga pogrebnika. Svakako spomenuti treba i (pro bono) izvedbe Sretena Mokrovića, Vilima Matule, Draška Zidara, Marije Kohn, ali i mladih glumaca Mije Jurišića, Tomislava Krstanovića, Tene Jeić Gajski i Petre Težak. Reciklusom tako Gabelići postaju pionirima ne samo u tehničko-izvedbenoj kategoriji domaće filmske povijesti nego i potpisnici svježega, zanimljivog i vrijednog ostvarenja, koje će zasigurno zadovoljiti i kritiku i gledatelje.

Katarina Marić