Vrijedno izdanje

»Hrvatska misao«, časopis za umjetnost i znanost, ur. Anto Šarić, god. XI, br. 4/07 (45), sv. 32, Matica hrvatska Sarajevo

Tromjesečnik za umjetnost i znanost »Hrvatska misao« posljednjim je brojem posvećen povjesničaru Marijanu Sivriću, na taj način skrenuvši pozornost javnosti na njegovo opsežno i egzaktno zasnovano znanstveno djelo, mahom vezano uz Hercegovinu i susjedna područja. Marijan Sivrić rođen je 1936. u Međugorju. Urednik je više monografija, bio član uredništva časopisa »Hercegovina«, surađivao u više znanstvenih i stručnih časopisa, ponajprije s povijesnim temama. Okušao se i u graničnim disciplinama (srednjovjekovna arheologija), pomoćnim povijesnim znanostima (heraldika, diplomatika) te muzeologiji i arhivistici. Objavio je zapažen broj znanstvenih i stručnih radova. Posljednjih godina, nakon više knjiga i niza objavljenih radova, Sivrić je suradnik Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, te aktivan u cijenjenim bosanskohercegovačkim časopisima (»Motrišta«, »Hercegovina«, »Most«), uključujući časopis »Tribunia« u izdanju Muzeja Hercegovine Trebinje. Poseban članak Vinicija B. Lupisa posvećen je Sivrićevu radu u Državnom arhivu u Dubrovniku, dok Dijana Korač prilaže bibliografiju njegovih radova. Zanimljivošću se ističu i tekstovi Radoslava Dodiga o spomeniku konjanika Cohors I Bracaraugustanorum iz Teskere kod Ljubuškog, potvrđenu na pet natpisa, a koji se može datirati u sredinu prvoga stoljeća; potom Tomislava Anđelića, koji govori o numizmatičkom inventaru Historijsko-arheološkog odjeljenja Muzeja Hercegovine u Mostaru, među kojima su i zlatne kovanice iz Konstantinopola u doba bizantskih careva Justina I. i Justinijana I, pronađeni 1955. na lokalitetu Grmine u Blatnici kod Čitluka. Đorđo Odavić pak osvrće se na ostatke kasnoantičke utvrde na Herceg-gradu iznad Zasada (Trebinje), Ante Škegro piše o posljednjim salonitanskim biskupima Natalu i Maksimu, a Marinka Šimić analizira nazive za klerička i redovnička zvanja na hrvatskim ćiriličkim natpisima s područja srednjovjekovne Bosne i Huma. Milko Brković opisuje diplomatske odnose hrvatskih vladara s crkvenim i svjetovnim ustanovama u razdoblju od 7. do 12. stoljeća, a Hrvoje Kerkez razmatra kada i kako je slavonski plemićki rod Babonića došao u posjed Vrbasa, dok se Gordan Ravančić osvrće na neposredne posljedice epidemije kuge s polovice 14. stoljeća, na dubrovačkome području. Prilog proučavanju gospodarstvenih veza između donje Hercegovine i Dubrovačkog primorja daje Ivica Puljić, a o rastrganosti i jedinstvu hrvatske crkve u 18. stoljeću razmatra Vicko Kapitanović.

Dano je i nekoliko prikaza povijesnih ličnosti. Tako se Vinicije B. Lupis bavi likovnim opusom dubrovačkog svećenika don Miha Pešića iz 18. stoljeća – kartografa, diplomata, heraldičara i portretista visokih dubrovačkih crkvenih prelata i diplomata; a Josip Sopta opisuje slučaj franjevca Jeronima Jeđupka, koji je pogubljen zbog umiješanosti u Lastovsku bunu 1602. te posredno ocrtava sukob između religioznog i političkog načina razmišljanja u Dubrovačkoj Republici.

Riječju, časopis »Hrvatska misao« vrijedno je, ozbiljno i opsežno izdanje koje neće iznevjeriti čitatelje.

Katarina Marić