Kvaliteta i raznovrsnost

»Riječi«, časopis za književnost, kulturu i znanost, ur. Slavko Jendričko, br. 1–3, 2008, Matica hrvatska Sisak

Utemeljen 1969, ponajbolji hrvatski književno-kulturni časopis, sa gotovo četrdesetogodišnjom tradicijom »Riječi«, i u ovome broju nudi kvalitetne i raznovrsne tekstove, na kakve smo i navikli u njihovoj dosadašnjoj izdavačkoj praksi. Glavni i odgovorni urednik svojevrsni je kulturni ambasador Siska – Slavko Jendričko, jedan od organizatora i pokretača Kvirinovih poetskih susreta i plodan pjesnik koji iza sebe ima desetak zbirki pjesama (Nepotpune dimenzije, 1969; Ponoćna kneževina, 1974; Tatari kopita, 1980; Naslov, 1983; Crvena planeta, 1985; Proroci, novci, bombe, 1986; Svečanost glagoljice, 1989; Hrvatska sfinga, 1992; To si ti, 1995; Zimska katedrala, 1998; Orguljaš na kompjutoru, 1999; Podzemni Orfej, 2001, Kada prah ustaje, 2005, U kući malih pustinja, 2007), kao i knjigu eseja Novčić za Harona (1995). Na gotovo tristo stranica »Riječi« tako donose rubrike: Temu, Prozu, Temu broja, Putopis, Poeziju, Izbor, Esej, Dramu, Filozofiju, Čitateljičin izbor, Slikarstvo, Kritiku i Post Scriptum. O hrvatskoj prozi na početku novog tisućljeća u samu uvodu promišlja Jagna Pogačnik, dok Sanja Jukić govori o hrvatskom pjesništvu od sedamdesetih 20. stoljeća do 2007. Zanimljivo predstavljanje novoga britanskog književnog blogerskog pokreta Brutalista donosi Zoran Roško, a slijedi izbor priča imena predstavnika skupine, kao što su Paul Ewen, Tony O’Neill, Lee Rourke, Donari Braxton, Ben Myers, Adelle Stripe, Matthew Coleman, Heidi James ili H. P. Tinker.

Eseji su posvećeni postmodernističkom pjesniku Ivanu Rogiću Nehajevu – dobitniku Plakete Sv. Kvirina za prinos hrvatskom pjesništvu, koja se dodjeljuje u sklopu Kvirinovih poetskih susreta u Sisku. Tako u članku Pogled prema realizacijama muzičnosti u pjesništvu Anna Ruttar promišlja o suvremenom pjesništvu Ivana Rogića Nehajeva i Josipa Severa u kontekstu pojmova muzičnosti, glazbenosti, glazbovnosti. Nikola Petković o pjesniku govori u članku Žrecni trolist Ivana Rogića Nehajeva, dok Miroslav Mićanović promišlja o umjetnikovoj zbirci iz 2004. Pabirci i po koja pjesma. O cjelini i mnoštvu u Nehajevoj poeziji govori pak Miloš Đurđević. Zanemariti se nikako ne smije ni uvijek inspirativan filozofski test Žarka Paića Pregorijevanje povijesti (Marx–Heidegger u novome vremenu), kao ni razrade Jadranke Pintarić o Zoranu Feriću ili Krystyne Pieniążek-Marković o stvarnosnoj poeziji Tatjane Gromača.

Časopis obogaćuju slike jednog od nedvojbeno najvažnijih hrvatskih suvremenih umjetnika – Julija Knifera, čiji se umjetnički opus temeljio na ponavljanju motiva meandra, a o kojem piše Ivica Župan. Hvalevrijedan je i postupak predstavljanja mlađih autora, a u ovome broju na pet posljednjih stranica prikazuje se deset crteža rađenih u tehnici grafitne olovke, intrigantna i nagrađivana ilustratora koji živi i radi u Parizu – Davora Vrankića.

Časopis »Riječi« tako se prezentira kao list pravoga kulturnog iskoraka, koji itekako odskače od ine domaće tiskovne ponude; i u kojem se stvarno ima što pročitati.

Katarina Marić