Vijenac 372

Glazba, Matica hrvatska

MLADI GLAZBENICI U MATICI HRVATSKOJ

Karlo Ivančić, glasovir

MLADI GLAZBENICI U MATICI HRVATSKOJ

Karlo Ivančić, glasovir


slika


Rođen u Banjoj Luci 1989, Karlo Ivančić započinje glazbeno obrazovanje u Bjelovaru, nastavlja u Sisku, a sada je student prve godine u razredu glasovira izv. prof. Dalibora Cikojevića na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Na netom održanu 5. međunarodnom pijanističkom natjecanju Zlatko Grgošević osvojio je posebnu nagradu, kao najuspješniji i najmlađi natjecatelj iz Hrvatske. S uspjehom nastupa na smotrama i festivalima te sudjeluje u natjecanjima i seminarima u domovini i inozemstvu. Kao posebnost ističemo njegov rad voditelja zbora Svitanje župe Sv. Lovre u Petrinji. Član je mladih tamošnje Matice hrvatske i stipendist Sisačko-moslavačke županije.

U prvom dijelu programa mladi pijanist Karlo Ivančić predstavio se djelima dvaju velikana njemačke glazbene literature. Najprije je izveo Preludij i fugu iz druge knjige Dobro ugođena glasovira BWV 871 u c-molu Johanna Sebastiana Bacha. Slijedila je četverostavačna Sonata za glasovir, op. 22, u B-duru Ludwiga van Beethovena. Bez stanke, drugi dio rasporeda započeo je Plesom barunice hrvatskoga skladatelja Frane Paraća, a na kraju su izvedena četiri od 6 glazbenih trenutaka (6 Moments musicaux), op. 16, ruskoga skladatelja i velikana glasovira Sergeja Vasiljeviča Rahmanjinova.

Nadohvat ruke u postignuću izvrsnosti, Karlo Ivančić, student vrlo istaknuta pijanista Dalibora Cikojevića, pokazao je već uvodnim Preludijem i fugom skriveni čar doživljaja čistoće u čvrstini izraza barkona donosa skladbe J. S. Bacha. Stilska čistoća izvedbe postigla je novi zamah u ljepoti klasike, s čujnom budućom romantikom, u Sonati neumrloga genija Beethovena. Posebice se to osjetilo u pijevnom Adagiu, nakon snage uvodnog stavka Allegro con brio, i kod završnih dobro izvedbeno ostvarenih doživljaja Menuetta i razigranoga završnog Ronda. Ples barunice bila je dobro programatski izabrana staza – skladbeni most istaknutoga Frane Paraća, prema vrhunskoj virtuoznoj romantici pijanizma jednog od najvećih pijanista i skladatelja kasnijeg 19. i ranijeg 20. stoljeća S. V. Rahmanjinova. U tom dijelu rasporeda Karlo Ivančić pokazao je širinu lepeze talenta koji obećava, kojem je taj nastup, nažalost bez dovoljno publike, ipak bio važan javni poticaj na putu do individualne oslobođenosti izvedbenih dometa i vlastitih htijenja pod budnim okom svojega profesora.


Zlatko Stahuljak

Vijenac 372

372 - 5. lipnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak