Festivali, festivali…

Festivali, festivali…

Brighton Počela je uobičajena kasnoproljetna sezona festivala: od Kontakta u Torunu i Kunsten Festival des Arts u Bruxellesu, preko nama mnogo bližih Sterijina pozorja u Novom Sadu ili Festwochena u Beču. Netom završeni Brighton Festival u svega je pet godina postao jednim od najvažnijih kulturnih događanja u Velikoj Britaniji. Kazalište je samo jedan od njegovih mnogobrojnih aspekata, a ove su godine predstave uključivale britansku i međunarodnu produkciju, istraživačke i site-specific projekte, kao i klasičnije predstave. Poznati londonski Frantic Assembly prikazao je svoju najnoviju predstavu Stockholm, nastalu prema drami nagrađivanoga Bryonyja Laveryja, koja u njihovoj najboljoj tradiciji, što verbalni iskaz spaja sa žestokim fizičkim teatrom i dojmljivom vizualnošću, nastavlja zrcaliti fenomene suvremenoga društva. Zanimanje je izazvala i site-specific koprodukcija Brighton Festivala So Close to Home (Tako blizu domu), koja se igra u nekadašnjoj pizzeriji. Dramatičar Mark Wheatley, autor tekstova za neke od kultnih predstava poznate kazališne skupine Complicite, napisao je crnohumornu priču o društvenim autsajderima, o imigrantima zaglavljenima na mjestu kojem ne pripadaju, o trima generacijama muškaraca u jednom restoranu. Svjetsku je praizvedbu na Brighton Festivalu doživjela predstava Johnny’s Midnight Goggles (Johnnyjeve ponoćne zaštitne naočale) u izvedbi skupine SharpWire, poznate po predstavama bajkovitih i nadrealnih elemenata, koje eksperimentiraju spojem zvuka, songova, pokreta i videomaterijala. Johnnyjeve ponoćne zaštitne naočale kritičari opisuju kao spoj Tima Burtona, Philipa Pullmana i Paganinija.

Odrađivanje prošlosti

Edinburgh U gradu koji zbog slavnoga festivala u kolovozu postaje svjetskom kazališnom mekom veliki je uspjeh postigla predstava tjelesno invalidna pisca i glumca Nabila Shabana The First To Go (Prvi za odlazak) jedne od vodećih škotskih kazališnih skupina Benchtours. Kritičari jednoglasno pišu hvalospjeve, ističući žestoki novi tekst koji spojem crnoga humora i vjerom u nadu razotkriva tajnu povijest nacističkih progona duševnih i tjelesnih invalida.

Novo kazališno lice Moskve

Moskva Glavni grad Rusije u kratko je vrijeme dobio dva nova kazališna prostora – na jednoj je strani grada Pjotr Fomenko otvorio svoje kazalište čudesne suvremene arhitekture, a samo nekoliko mjeseci poslije na drugoj je strani njegov učenik Sergej Zenovač otvorio Studio kazališne umjetnosti u spektakularno rekonstruiranoj zgradi stare tvornice. Dodatnu zanimljivost cijeloj priči pridaje činjenica da je tvornicu svojedobno posjedovala obitelj Stanislavskoga, koji je u njoj osnovao svoju prvu amatersku kazališnu družinu. Prva premijera u novoj zgradi Zenovačova je vrlo uspjela scenska adaptacija Dickensove melodramske priče Bitka života – predstava se zapravo postupno odvaja od Dickensa i postaje metaforom rođenja Zenovačove mlade kazališne skupine. Kritičari ističu uvjerenje da je Zenovač i obnovom stare tvornice i prvom premijerom u novom prostoru jasno udario na prevladavajuću modu kiča, preobilja i grubosti u suvremenom ruskom društvu.

Tajana Gašparović