Dualistička interpretacija zbilje

Godišnja izložba Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split Paso doble, Multimedijalni kulturni centar, Split, 16. svibnja – 13. lipnja 2008.

Dualistička interpretacija zbilje

Primarno polazište razlučuje dobro i zlo, no dvojnost se proteže na različite oprečne parove odnosa, emotivnih stanja, energija. Između krajnosti crnog i bijelog rasprostire se nepresušni spektar mogućnosti djelovanja i poimanja

Odnosi određeni dualističkim sagledavanjem mogu biti definirani kao suživot (sukladno istočnim religijama) ili kao sukob (poimanje zapadnih religija) dvaju polova. Primarno polazište razlučuje dobro i zlo, no dvojnost se proteže na različite oprečne parove odnosa, emotivnih stanja, energija. Između krajnosti crnog i bijelog rasprostire se nepresušni spektar mogućnosti djelovanja i poimanja. Godišnju izložbu Hrvatske udruge likovnih umjetnika Split, pod naslovom Paso doble, postavljenu u Multimedijalnom kulturnom centru (Domu mladih) u Splitu, kustos Branko Franceschi u suradnji s Anom Janevski koncipirao je upravo na osnovi dualističke interpretacije zbilje.

Dualizam kao osnova za komparaciju može se prepoznati i u sučeljavanju splitske likovne scene s hrvatskom te međunarodnom scenom. Takav je pristup izbjegao zamke smotri koje često upadaju u umjetno stvorene okvire tipičnosti neke sredine. Uspostavljanjem komparacijske komunikacije među djelima, autorima i različitim sredinama, dodatno je potvrđena relevantnost splitske situacije, koja u posljednje vrijeme određen zamah dobiva i djelovanjem Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu.

Iščitavanje dvije istine

Odabrana djela četrdesetak autora (tradicionalni likovni mediji, fotografija, multimedijalni i videoradovi) kreću se unutar krajnjih polova dualističke stvarnosti te isto tako pokazuju širok raspon interesa i tema od (ljubavničkog) života u paru, obožavanja, opsesivnosti, igre... Određen broj djela nastao je u kolaboraciji dvaju umjetnika. Primjerice, jedna od svjetski najpoznatijih suradnji jest ona Gilberta Prouscha i Georgea Passmorea, na izložbi predstavljenima ranim videoradom, »alkoholiziranom mrtvom prirodom«, Gordon’s Make Us Drunk (Gordon’s nas opija, 1972).

U skladu s kontekstom izložbe, postavlja se pitanje o iščitavanju dvije istine. Ono se u percepciji gledatelja najčešće preskače, a ovisi o zauzimanju pozicije jednog i drugog protagonista, kako bi se u konačnici dobila cjelovitija slika. U tom je smislu napose zanimljiv videorad Marine Abramović i Ulaya, Rest Energy (1980) koji napinjanjem luka daje snažnu metaforu neprekidne napetosti proizašle iz sraza dviju osobnosti.

Iskustvo života u paru na posebno intimistički način iskazao je Zlatan Dumanić, koji je izložio dio svoga kuhinjskoga pokućstva oplemenjen ludičkim umjetničkim intervencijama (Dva srca i jedna kužina i(ili) jedno srce i dvi kužine, 2006). Na uključenju intime (čije su fizičke uspomene računi zajedničkih objeda ukomponirani u sliku Prva i posljednja) u umjetničko djelo ustrajava i Sonja Gašperov. Njezina duhovita verzija tipiziranog modela Posljednje večere, kao i djelo Vinka Barića, Renesansni zec Henrik Osmi, ukazuje na pojavu autora na splitskoj sceni koji svoj rukopis iz stripova prenose u slikarstvo.

Provedeni eksperiment

Mladi Osječanin Marko Marković, koji je završio Akademiju u Splitu, na izložbi provodi eksperiment. Njegov projekt naslovljen Ljubavnička strast je opsjednutost spaja mladića i djevojku koji su se javili na njegov oglas – do izložbe strance, a tijekom njezina trajanja posjetitelji mogu pratiti kako se razvija njihov odnos (sve pritom bilježi kamera).

Jedno je od iznenađenja izložbe svakako mlada poljska umjetnica Anna Molska, koja u posljednje vrijeme privlači sve veću pozornost kritike i publike. Ona se predstavlja videoradom Tanagram, koji prikazuje rastavljanje i sastavljanje kiparskoga djela njezina zemljaka Grzegorza Kowalskoga. Rad (ili igra) dvojice muškaraca, odnosno poigravanje elementima skulpture popraćeno ruskom pjesmom, upućuje na (besmisleno) socrealističko slavljenje snage i hrabrosti.

U vatrometu strasti i žestokih emocija dobrodošli su meditativni odvojci poput apstraktne poetičnosti slika Jadranka Runjića, koje promatrača uvode u dijalog izazovom vizualnog iskustva i odmicanjem od narativne eksplicitnosti. Kiparska instalacija Viktora Popovića, koristeći se izražajnošću optičkog efekta guste, usisavajuće crne boje i njezine reflektivnosti, upućuje na mogućnost introspektivnoga poniranja u svijet s one strane zamračena odraza. Na tragu meditativnosti i vizualne izazovnosti funkcioniraju djela Gorkija Žuvele (Podstanari, 2008) i Matea Perasovića (Paklena zvona, 1981/2008).

Multimedijalni kulturni centar pokazao se kao vrlo zahvalan izlagački prostor za prikazivanje žive i raznorodne likovne situacije. Pritom dolazi do minimalnih šumova (koje je primjerice teško izbjeći u slučajevima zvučnih podloga videoradova), a omogućava se zanimljivo uspostavljanje višesmjernih veza između pojedinih radova.

Muški i ženski princip

U temi potrage, zastupljene u dva rada, mogu se razlučiti dualistički polovi muškog i ženskog principa. Muški princip utjelovljuje se u činu lova, a ženski u iščekivanju (za sada samo sanjana) idealnog muškarca. S tom općom, ali i prapovijesnom razlikom, možemo tumačiti dva djela. Kratki film Di je taj bizon Petra Grimanija, slojevito ostvarenje s izrazitim referencijama na film Lovac na jelene, može se iščitati kao potraga za izgubljenim, iskonskim principima života i pokušaju da se (nanovo) uspostavi saživljenost s prirodom. Sudar lovca s betonskim zidovima splitskih nebodera i okidanje reklamnih znakova fotoaparatom (a ne puškom!) čine paradoksalnost potrage, no one su ionako najintrigantnije u segmentu iščekivanja i zamišljanja cilja, što vrlo dobro dočarava ekspresivni monolog lovca.

Vlatka Horvat u monologu na engleskom jeziku u videoradu O nas dvoje razvija varijacije susreta i odnosa s idealnim muškarcem te minimalnim sredstvima (glasom i mimikom lica) implicira gorku istinu da su katkada najbolji trenuci nečijega života oni zamišljeni i neostvareni.

Na izložbi su također zastupljeni Valentino Bilić Prcić, Mara Bratoš, Lynne Chan i Patty Chang, Marijan Crtalić, Vlasta Delimar, Rino Efendić i Siniša Labrović, Juraj Karakaš, Željko Kipke, Toine Klaassen, Zlatko Kopljar, Kristina Lenard, Vanja Pagar, Vedran Perkov, Renata Poljak, Paolo Ravalico Scerri, Sandra Sterle i Dan Oki, Sanja Švrljuga, Nebojša Šerić Šoba.

Barbara Vujanović