Zaštitni znak glazbenoga kazališta na Kaptolu

Zaštitni znak glazbenoga kazališta na Kaptolu

Najnovije uprizorenje mjuzikla Dundo u zagrebačkom kazalištu Komedija povod je da se struka, ali i gledateljstvo, još jednom suoči s magijom redatelja Vlade Štefančića. Struka je to učinila dodjeljujući mu nagradu HDDU-a za životno djelo, a publika će imati priliku pljeskati mu (nadamo se) još dugo. Onoliko dugo koliko na repertoaru kazališta Komedija – jedinoga hrvatskog teatra koji u novijoj povijesti sustavno njeguje mjuzikl – bude Štefančićeva režija toga mjuzikla.

Dundo (glazba Đelo Jusić, stihovi Stijepo Stražičić, uz prethodnu dramaturšku priredbu Držića koju je učinio Marko Fotez) drugi je po redu hrvatski mjuzikl koji je osvojio publiku sedamdesetih godina i – uz Grgićevu i Kabiljovu Jaltu – postao zaštitni znak ne samo kazališta Komedija nego i domaćeg mjuzikla uopće. Sve verzije Dunda režirao je Vlado Štefančić i, da nije napravio ništa drugo – trebao bi biti slavljen i hvaljen.

A on je, samo u Komediji, postavio tridesetak naslova mjuzikala, od čega su gotovo polovina bila djela hrvatskih autora! Osim toga, zahvaljujući Vladi Štefančiću, zagrebačka je publika na Kaptolu vidjela i najatraktivnije svjetske mjuzikle u domaćoj izvedbi. Danas možemo samo ustvrditi da ništa od toga više nije na repertoaru, što je samo još jedan dokaz da nismo svjesni svojih vrijednota, svojih velikana... Ni Držića, ni Foteza, ni Jusića, ali ni Vlade Štefančića! Jer njegov senzibilitet za tada novi scenski žanr, mjuzikl, koji je potkraj šezdesetih osvojio Komedijinu publiku, njegov glumački dar i redateljsko umijeće trebalo bi služiti za nauk mlađim redateljima, a njegove kultne predstave ostajati na repertoaru dok bude kazališta Komedija... Tako rade veliki narodi.

Ovako nam ostaje nada da će barem ovaj Dundo, koji je Štefančić postavio uz šezdesetu obljetnicu umjetničkoga rada pridodavši mu u naslov višeznačni dodatak 008, ostati na repertoaru. Oduševljenje kojim publika ispraća izvođače, glumce i ansambl, podupire takvu odluku.

Zašto kažem da mora ostati na repertoaru?

Nove generacije – samim time što su nove – nemaju osobni uvid u razvoj mjuzikla u Zagrebu, što je samo po sebi kuriozitet: u gradu koji o sebi misli da je stoljećima u Europi, a stvarno gotovo pola stoljeća provodi iza željezne zavjese, nastalo je kazalište koje se nadasve uspješno bavi zapadnjačkim scenskim žanrom, koji se dugo nije probio ni u mnoge europske zemlje! Štoviše, u tim uvjetima nastaje i vrlo burna domaća produkcija, koja rađa i nekoliko remek-djela. Ali ništa od toga ne bi se dogodilo da nije bilo Vlade Štefančića, koji je poticao domaće glazbenoscensko stvaralaštvo obećavajući (i ostvarujući) autorima izvedbu u Komediji.

Jasno, mnoga su djela izvedena i – zaboravljena, jer nisu imala dovoljno kvalitete da opstanu, ali neka je doista trebalo sačuvati jer su dokaz da smo bili Zapad (što je sinonim za neki napredak) i kada nam to nije priznavao nitko.

Jalta, Jalta (Grgić – Kabiljo), Dundo Maroje ‘72 (Đ. Jusić), O’Kaj (S. Kalogjera), Gubec-beg i Grička vještica (Krajač – Metikoš – Prohaska), Car Franjo Josip u Zagrebu i Kralj je gol (Grgić – Kabiljo), Tko pjeva zlo ne misli (Britvić – Kabiljo), Janica i Jean (Leopold – Škiljan) – sve redom u režiji Vlade Štefančića – dokaz su našeg mjuzikholskog usmjerenja na najbolji mogući način. A u publike su izazivali toliko oduševljenja, da je samo na obnovi i igranju tih osam naslova Komedija mogla zauvijek graditi svoj repertoar!

Vrijednost Vlade Štefančića danas ne počiva samo u njegovu golemom iskustvu, svježini duha i glumačke invencije, nego i na duboku poznavanju žanra i zagrebačkih glumaca koji njime suvereno vladaju.

Pa što ćete više od činjenice da se dva glumca danas – trideset i šest godina nakon prvoga Dunda – nalaze i dalje u podjeli! Jasno, ne u istim ulogama, ali jednako uspješno!

Richard Simonelli u prvoj je verziji mjuzikla Dundo Maroje ‘72 igrao Pometa, a danas je Dundo, dok je Boris Pavlenić nekada bio Maro, a danas je Ugo Tudešak. I tko bolje od njih dvojice poznaje duh toga mjuzikla?

Samo Vlado Štefančić, koji ga je osmislio. I to danas daleko najbolje od svih verzija koje je postavio, u kazalištima i na otvorenim prostorima.

Dunda 008 krasi dinamična režija, brza igra te izvrsna gluma i pjevanje, odličan balet i sjajna vizualna komponenta. A da je predstava potpuno prilagođena današnjem vremenu i trenutku, govori i smijeh, pljesak i povici bravo! s balkona, na kojem su na premijeri 9. svibnja bili sami učenici. Odobravanje đačkoga balkona najveći je kompliment nekoj kazališnoj predstavi, ma što mi mislili o stručnoj kritici, za čijim priznanjem hlepe teatri.

Ako Komedija dopusti da mu Dundo 008 sklizne s repertoara i ako u najskorije vrijeme ponovno ne postavi Jaltu – nije zaslužila Vladu Štefančića ni njegovu cjeloživotnu posvećenost tom kazalištu!

Svjetlana Hribar