Sitni vez

Sitni vez

Pozicija dizajna, kao i drugih umjetničkih medija, u društvu i kulturi mora biti jasnije izražena, pa ne čudi stajalište organizatora da grafički dizajn čvršće povežu sa svijetom oko sebe. Stoga je u sklopu ZGRAF-a 10 organizirana i međunarodna selektirana problemska izložba s temom Lokalno-globalno

Jubilarni deseti ZGRAF, koji se prvi put održao 1975, možda je zbog okruglog, obljetničkog izdanja upućivao na revijalni karakter i svečarsko raspoloženje sudionika. No, organizatori te jedinstvene platforme koja okuplja kreativce, teoretičare i kritičare s namjerom propitivanja temeljnih problema dizajna u suvremenom društvu odlučili su otvoreno izložiti probleme na koje su naišli, s razlogom postavljujući pitanje o svrsi budućeg održavanja izložbe prema naslijeđenu predlošku.

Primjereno producirana te korektno postavljena u Domu HDLU-a, izložba je popraćena nizom događanja koja pridonose intenzivnijem i smislenijem predstavljanju uloge i važnosti grafičkog dizajna, koja se od sredine sedamdesetih do danas uvelike promijenila. Janka Vukmir u uvodniku kataloga spominje da ZGRAF nije izgubio na važnosti među potencijalnim izlagačima, o čemu svjedoči i petstotinjak prijavljenih autora iz 23 zemlje. Osim brojčanosti zainteresiranih sudionika, ZGRAF je ove godine uspio okupiti i mnoge druge pojedince, kojima vizualna komunikacija nije primarno povezana s plakatima i godišnjim izvješćima. Među njima su zagrebački studenti povijesti umjetnosti koji su iz zbirke Instituta za suvremenu umjetnost birali plakate za Manje dobru izložbu ZGRAF-a, zatim polaznici Studija dizajna iz Zagreba, Umjetničke akademije iz Splita, kao i gosti predavači. Osobitu pozornost zasigurno će izazvati samostalna izložba Stefana Sagmeistera, dobitnika Velike nagrade ZGRAF-a 9, koja će se uskoro otvoriti u Gliptoteci HAZU (24. svibnja – 13. lipnja). S tim povodom autor će publici predstaviti dizajnerska postignuća proizašla iz dvadesetak njegovih životnih stajališta. Jedna od njegovih izjava – »Svatko tko je iskren je zanimljiv« – naslućuje da će taj autor podrijetlom iz Austrije, koji bolnu stranu dizajnerskoga stvaralačkog procesa prikazuje svojim nagim torzom po kojemu su podaci o njegovu predavanju doslovno urezani u kožu (»Naš pripravnik Martin urezao je slova u moju kožu. Da, stvarno je jako boljelo.«), osobnu psihologiju i odnos prema životu, umjetnosti i dizajnu začiniti iznimnim primjerima.

Osim takvih novih, u pojedinim slučajevima drastičnih pristupa dizajnu, organizatori ZGRAF-a htjeli su skrenuti pozornost na povijest, podsjetiti na tradiciju i kontinuitet, što se vjerojatno najviše zapaža na središnjoj izložbi, kao i u izboru nagrađenih radova. Švicarski dizajner Niklaus Troxler dvostruki je dobitnik. Njegova serija plakata za niz jazz-koncerata, kazališnu predstavu te 50. obljetnicu Helvetike nagrađeni su Grand Prixom ZGRAF-a 10, kao i Nagradom za izuzetnost koju dodjeljuje ICOGRADA. Temeljeni na tipografiji te njezinoj konceptualnoj razgradnji, Troxlerovi plakati u središte pozornosti vraćaju pomalo tradicionalnu vizualno-komunikacijsku strategiju oglašavanja plijeneći pozornost čistoćom ideje, raznovrsnošću i usklađenošću tipografije (konstruirane, crtane, učinjene uz pomoć otisaka) s ostalim grafičkim elementima.

Nagrade ZGRAF 1 i ZGRAF 2 ostale su u Hrvatskoj. Prvu su dobili Bruketa&Žinić za Ispeci pa reci, godišnje izvješće unutar kojega je usađena knjižica koja bi, prema uputama za nadobudne kuhare, trebala završiti – u pećnici. Tipografija 70.000 stradalih u novom postavu Memorijalnog muzeja Jasenovac Jurija Armande i Karla Geislera, izvedena na staklenim pločama učvršćenima pod stropom, također je nagrađena.

Pozicija dizajna, kao i drugih umjetničkih medija, u društvu i kulturi mora biti jasnije izražena, pa ne čudi stajalište organizatora da grafički dizajn čvršće povežu sa svijetom oko sebe. Stoga je u sklopu ZGRAF-a 10 organizirana i međunarodna selektirana problemska izložba s temom Lokalno-globalno, unutar koje su autori raznih naraštaja i podrijetla promišljali načine kako dizajn može intenzivnije interpretirati neke od važnih problema društva u cjelini. Proces globalizacije dobro simbolizira i vizualni znak izložbe izrađen Google-tipografijom izvezenom u karakterističnim bojama (Nukleus – Igor Perkušić). Prodor novih komunikacijskih strategija u okruženje naviklo na tradicionalnu razmjenu informacija temelj je promišljanja Ane Klobučar, što termini poput chata, mailboxa i sličnog znače generacijama koje se nikad nisu i neće koristiti blagodatima interneta, za što je autorica nagrađena posebnom nagradom za temu.

Osobitost problema na koje nailaze mlade generacije dizajnera u tranzicijskoj okolini u kojoj se teži za intenzivnim, bolje rečeno agresivnim uvođenjem stranih brendova na domaće tržište, te istodobno vlada nezainteresiranost za drukčije načine oblikovanja (koji podrazumijevaju javnost i potrošače senzibilizirane za raznovrsnost, a ne slijepo prihvaćanje importiranoga), promišljaju Dora Budor i Maja Čule. Autorice su Studij dizajna i njegov neprosredni okoliš pretvorile u DutiesFreeStore kao posljednju šansu za sreću, parodirajući potrošačke navike stanovništva koje svoj identitet gradi gotovo isključivo na takvim sadržajima. Do koje mjere ekstenzivno iskorištavanje i prodaja brenda mogu poslužiti za kritičko-dizajnersku interpretaciju svjedoči, uz ostalo, i rad Barbare Bättig, Markusa Büsgesa, Gesine Grotrian-Steinweg i Fonsa Hickmanna, koji su izložili Berlin seen by AGI (Alliance Graphique Internationale), časopis kojim cinično komentiraju tržišnu orijentiranost njemačke metropole.

ZGRAF je ove godine uspio intenzivnije komunicirati s publikom. No, čini se da je izostao dijalog s osobama zaduženima da dizajnersko-komunikacijski kanal funkcionira daleko bolje i protočnije. Osim nekoliko iznimaka, domaća industrija, nakladništvo i ostali koji bi se trebali koristiti grafički osmišljenim identitetom i na taj način pridonositi prepoznavanju lokalnih osobitosti, teže preuzimanju globalnih matrica smatrajući takav postupak jednostavnijim i isplativijim. Stoga suvremena grafička rješenja uistinu treba čitati između redaka zaglušnih, neinventivnih rješenja što prekrivaju tisuće četvornih metara oglasnih površina. Zagušeni smo bezočnom komercijalizacijom svih životnih sfera, kroz zaslone računala i televizijskih prijamnika, radijski i novinski prostor iskaču reklamni oglasi uvjeravajući nas da se sreća postiže provlačenjem kartica i kupnjom na rate. Suptilni odnosi prema stvorenom, interpretirani dizajnom Željka Serdarevića i Studija Bilić&Müller, duhovita i provokativna rješenja Brukete i Žinića, rodno-nacionalno-manjinski osviješten pristup GAP-ove kampanje (Bill Cahan i Sharrie Brooks dobitnici su nagrade Hrvatske sekcije AICA), te primjena crtačkih strategija nekolicine dizajnera iznimke su koje provjeravaju nepostojeća pravila. Zbog svih njih, zbog sudionika koji zanimanjem za manifestaciju poput ZGRAF-a dokazuju kako smisao ipak postoji, zbog publike koja strpljivo i sa zanimanjem prebire po izloženoj građi potrebno je razmisliti o načinima koje bi ta manifestacija s tradicijom i ugledom trebala iskoristiti u svrhu postizanja očekivana dijaloga. Grafičko oblikovanje odavno je preraslo kontekst simbolizirajuće okoline, i definira vizualnu komunikaciju u prostoru i društvu. Sudeći na kaos koji oko nas vlada, na budućim je organizatorima, te osobito dizajnerima, velika odgovornost.

Sandra Križić Roban