Rekordan broj naslova u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika

Rekordan broj naslova u Maloj knjižnici Društva hrvatskih književnika

Borben Vladović istaknuti je pjesnik, prozaik, scenarist, književni i likovni kritičar. Godinama je već glavni urednik Male knjižnice Društva hrvatskih književnika, a za njegova mandata u toj su knjižnici dosad objavljena čak 74 naslova. Mnoge knjige iz toga niza nagrađene su uglednim književnim nagradama. Ipak, paradoks je, što graniči s kulturnom sramotom, da je ovo prvi cjeloviti razgovor o spomenutoj knjižnici tijekom Vladovićeva uredništva

Izdavačka djelatnost DHK ima vrlo dugu tradiciju. Kad je započela i koja su bila plodna razdoblja te djelatnosti?– Jedna od važnih zadaća Društva hrvatskih književnika njegova je nakladnička djelatnost, koja je počela već 1903. tiskanjem Ljetopisa DHK. Slijedila je plaketica o J. J. Strossmayeru 1905. pa zatim 1908. Pjesme S. S. Kranjčevića, što je pravi početak nakladništva DHK. Taj podatak zapisan je u svakoj našoj knjizi.

Sljedeće, 1909, DHK je sustavno nastavilo objavljivati knjige pod znakovitim nazivom – Redovita izdanja DHK – Suvremeni hrvatski pisci. Izdanja su se nizala redovito iz godine u godinu (četiri do šest naslova godišnje), sve do 1920. U jedanaestogodišnjem razdoblju objavljene su knjige Šimunovića, Domjanića, Nehajeva, Kozarca, Kovačića, Nazora, Vojnovića, Novaka, Matoša, Krleže i drugih, koji su poslije postali hrvatski klasici.

Od 1920. do 1928. uslijedio je prekid. Te, 1928, tiskaju se samo dvije knjige: Krležina Gospoda Glembajevi i Begovićev Hrvatski Diogenes, nakon čega slijedi prekid do 1936. Nastavlja se s izdavanjem sljedeće tri godine, a nakon prekida od 1938. do 1947. izlazi samo jedna knjiga – Osamljenici Petra Šegedina. Slijedi novi prekid sve do godine 1954, kada se nakladništvo nastavlja kao Mala knjižnica. Do 1957. objavljeno je sveukupno dvadesetak knjiga, među kojima su zbirke pjesama: Tin Ujević, Žedan kamen na studencu; Vjekoslav Majer, Breze kanarinci kiša; Vesna Parun, Crna maslina; Josip Pupačić, Mladići; Nikola Pavić, Zir voda. Nakon svojevrsna uzleta slijedi najdulji prekid, sve do 1999. Od te godine do danas DHK neprekidno tiska knjige, s tim da sadašnja redakcija (Vladović, Ganza, Gjerek) djeluje od kraja 2002, odabravši iz prošlosti DHK-ova nakladništva naziv – Mala knjižnica DHK.

Zanimljivost je da su Vesna Parun, Miroslav S. Mađer i Višnja Stahuljak knjige objavili u Maloj knjižnici DHK u razdoblju 1954 – 1957, a nove naslove pedeset godina poslije u našoj Maloj knjižnici. Mislim da taj podatak pokazuje kontinuitet nakladništva DHK i poštivanja njegove tradicije.

Kad ste potkraj 2002. imenovani za glavnog urednika Male knjižnice DHK, rekli ste da su vam prioritet kvalitetne knjige koje, zbog primjerice poetskog ili esejističkog žanra, nisu profitabilne. Kako vam se iz današnje, tržišno još zaoštrenije, perspektive, čini ta vaša ocjena i cijela koncepcija Male knjižnice DHK?– Elementarna koncepcija aktualne redakcije od početka je bila da je DHK kao nakladnik, što piše i u Statutu, dužan štititi književni rod koji je ugrožen, a to je svakako pjesništvo u današnjem komercijalnom izdavaštvu. Prema tome, najveći su broj naslova zbirke pjesama suvremenih hrvatskih pjesnika. No tiskali smo i druge književne rodove, također nekomercijalne naravi, kao što su književne kritike i ogledi, književni eseji i drugo. Brinuli smo se i da su, koliko su nam estetska mjerila dopuštala, autori raznih naraštaja, od najstarijih živućih do najmlađih, te da su prebivališta hrvatskih književnika u raznim krajevima Hrvatske pa i svijeta. U zaoštrenijoj nakladničkoj situaciji moja ondašnja ocjena pa i procjena pokazala se točnom i još više opravdanom.

U Maloj knjižnici DHK objavljeno je već više od sedamdeset naslova. Po kojim ste kriterijima birali autore i kakav je profil tih naslova?– Od početka 2003, kada je redakcija stvarno počela raditi, do danas u Maloj knjižnici DHK objavljena su 74 naslova. Uočili ste iz prethodnoga moga odgovora da je u najplodnijim razdobljima nakladničke djelatnosti DHK, u razdoblju od četiri godine, objavljeno dvadeset knjiga. Ako usporedite, Mala knjižnica DHK objavila je trostruko više, dakle apsolutno najviše naslova u cjelokupnoj povijesti nakladništva DHK. Za taj rekord, za taj respektabilan broj naslova, nije zaslužna samo redakcija Male knjižnice nego i opće društvene okolnosti u DHK-u, Ministarstvu kulture RH i cijelome društvu. Vjerojatno nećemo ovdje imati prostora navesti sva 74 naslova, zato bih naveo samo neka od zastupljenih imena, iz kojih se može iščitati i literarna kvaliteta objavljenih djela: Vesna Parun, Ante Stamać, Mladen Machiedo, Luko Paljetak, Saint-John Perse, Jakša Fiamengo, Ciril Zlobec, Ivan Golub, Drago Štambuk, Zlatko Tomičić, a i svi ostali istaknuta su književna imena. Već sam prije naveo opće kriterije po kojima je redakcija odabirala ponuđene rukopise. No budući da smo mi nakladnik jednog udruženja (DHK), prednost imaju članovi našega Društva, ali smo tiskali i knjige članovima Hrvatskog društva pisaca (a i ove ćemo godine) kao i onima takozvanoga dvojnoga članstva, kada se radilo o rukopisima iznimne literarne kakvoće. O profilu odabranih rukopisa, odnosno objavljenih knjiga, također sam već nešto rekao, znači: poezija, književne kritike, ogledi, eseji i vrlo rijetko romani, novele i povremeno prijevodi iz drugih književnosti. Uglavnom u izbor ulaze novonastala djela suvremenih živih autora, rijetko iz povijesti hrvatske književnosti, davne ili nedavne. Iznimke su bili nedavno preminuli književnici, kao Anđelko Novaković, Ljerka Mifka, Dunja Robić (nepravedno zanemarena književnica i sjajna prevoditeljica, primjerice Saint-John Persea) te Božena Begović (1901–1966), svestrana umjetnica (glumica, pjesnikinja, prevoditeljica), poznatija kao prva spikerica Hrvatskoga radija, čiji se glas čuo 1926. Stjecajem sretnih okolnosti redakcija Male knjižnice došla je u posjed rukopisa zbirke pjesama Božene Begović iz njezine ostavštine pa ćemo ga objaviti ove godine.

Uspješnosti Male knjižnice pridonijele su i nagrade koje su dobivale pojedine knjige unutar nje. Koji su naslovi posebno zapaženi i koje su nagrade dobili?– Knjige iz produkcije Male knjižnice dosad su dobile više od deset važnih književnih nagrada, a upravo su u konkurenciji za još neke. Iz evidencije koju posjedujem, a ona nije potpuna, navest ću nagrađene naslove i autore. Tu računam i posredne nagrade, kada je nakon i u povodu objavljene knjige u Maloj knjižnici autor dobio neku skupnu nagradu (za opus, za životno djelo i slično). Dakle, nagrade su dobili: Alojz Majetić: Odmicanje pučine – Tin Ujević, Milorad Stojević: Klonda – Goranov vijenac, Miroslav S. Mađer: Lirski susjed – Dani Josipa i Ivana Kozarca, Anđelko Novaković: Lađa od krokanta – Nagrada Grada Omiša, Ivan Rogić Nehajev: Pabirci i pokoja pjesma – Goranov vijenac i Nagrada Matice hrvatske Sv. Kvirin, Branimir Bošnjak: Žanrovi žudnje – Duhovno hrašće i Dani Josipa i Ivana Kozarca, Srećko Lipovčan: Vrijeme nevremena – Julije Benešić, Daniel Načinović: Krotitelj riječi – Fran Galović, Josip Cvenić: Volim drugu obalu – Duhovno hrašće.

Kakav je odjek među kulturnom publikom i medijima imala Mala knjižnica DHK i njezini pojedini naslovi otkad je vi uređujete?– Do prije dvije-tri godine, čini mi se, sve naše važnije dnevne novine imale su kolumnu redovitog recenziranja novoizašlih zbirki pjesama. U redizajniranju tih novina sve su kolumne nestale. Nedavno su se vratile kolumne u »Vjesniku« i »Novom listu«. Taj podatak govori o recenziranju knjiga iz Male knjižnice koja, kao što sam rekao, tiska najčešće pjesničke naslove. Iako se arhivira svaka dostupna recenzija, ogled, osvrt ili propaganda s predstavljanja i slično, što se odnose na naša izdanja, pa imamo pun fascikl takve građe, nismo zadovoljni odjekom ni praćenjem naše produkcije. Moram navesti hvalevrijedan primjer časopisa »Most/ The Bridge«, koji u svakom broju od sama početka izlaska knjiga Male knjižnice navodi sva naša izdanja u datom razdoblju, reproducirajući naslovnice u boji, što je vrlo efektno i nadam se marketinški uspješno. A od pojedinih naslova najšire su prihvaćeni: Vesna Parun: Bubnjevi umjesto srca, Zvonimir Balog: Pjesme za prvu ruku, Anđelko Novaković: Lađa od krokanta, Ante Stamać: Zapravo, Šoljan, Ivica Župan: EXAT 51 i drug(ov)i.

Ostaje li i u budućnosti koncepcija MKDHK nepromijenjena? Koje knjige planirate za ovu, 2008. godinu?– Mandat sadašnje redakcije – Mate Ganza, Maja Gjerek, Borben Vladović – traje do kraja 2010. i mi ćemo do tada zadržati glavne smjernice naše koncepcije. Imamo želju da neka (svega dva do tri naslova godišnje) najvažnija djela tiskamo u većem i luksuznijem izdanju, kao što znate sadašnji je naš format džepni, no sumnjam da ćemo ostvariti svoju zamisao jer bi to zahtijevalo više novca. Godine 2008. planiramo objaviti šesnaest naslova, za to smo nedavno dobili potporu od Ministarstva kulture RH. Ne bih navodio sve naslove, nego samo najzvučnije: Zvonimir Majdak, Melankolija tijela – nakon mnogo godina zbirka pjesama toga važnog autora; Nada Iveljić, Prilagodba pustinji – novele; Vinko Brešić, Čitanja – kroatistički ogledi; Branko Hećimović, Oči prošlosti i – memoarski zapisi; Ivo Kalinski, Lollo – zbirka pjesama; Višnja Stahuljak, Melodija nesanice – zbirka pjesama; Božena Begović, Probrane pjesme – zbirka pjesama.

Kako vidite današnje stanje hrvatskog nakladništva i mjesto Male knjižnice DHK unutar nje?– Čini mi se da je hrvatsko nakladništvo još razmrvljeno, kaotično i nesustavno, osim časnih iznimaka. Ali, ne osjećam se kompetentnim analizirati staze u (gustoj) šumi nakladnika, radije bih izrazio svoju želju kako da (im) bude: neka se dogodi što više naslova visoke literarne i općekulturne razine, a da budu bestseleri. A što se tiče našega mjesta? Mi se izdvajamo po apsolutno najvećem broju godišnje tiskanih knjiga poezije, a o drugim našim osobinama može se zaključiti iz ovoga našeg razgovora.

Razgovarao

Davor Šalat