Piranesi – hrvatska izložba osvaja Europu

Piranesi – hrvatska izložba osvaja Europu

Avangardan u svom vremenu, Piranesi se našao u predvorju moderne, a upleo se i u rječnik postmoderne

Barokni eklektik, fantastičar i sanjar borhesovskih moći, arheolog i antikvar Giovanni Battista Piranesi (1720 – 1778) davno se upisao na postament genija. Blistavi grafičar i biznismen povezan s europskim aristokratima i prinčevima umjetničkim je djelom sudbinski utjecao na umjetnost sljedećih epoha.

Od 1740, kada je sa zvanjem arhitekta i poznavanjem scenografije i bakropisa iz Venecije došao u Rim kao crtač u pratnji novoga veleposlanika Serenissime na papinskom dvoru, tijekom sljedeća četiri desetljeća mnogostranu djelatnost posvetio je glorifikaciji veličanstvene prošlosti Vječnog grada. Na istinskom divljenju antici te žanrovskom i stilskom uporištu u venecijanskoj kasnobaroknoj tradiciji, Piranesi je u mediju bakropisa ostvario jedinstveno djelo koje će u znatnoj mjeri odrediti europsku percepciju antike i snažno utjecati na arhitekturu i primijenjenu umjetnost.

Stoga ne iznenađuje da je izložba zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt Piranesi (1720 –1778) – virtualni muzej antičkih starina što je svečano pod svjetlošću svijeća otvorena 11. travnja u jednom od najljepših austrijskih baroknih dvoraca Eggenberg u Grazu u okviru ciklusa Talijanski intermezzo požnjela izvanredan uspjeh!

Jedinstvena grafička mapa u posjedu je zagrebačkoga muzeja 128 godina. Zahvaljujući studioznim istraživanjima autorice izložbe Anđelke Galić, jedinstvenu Piranesijevu zbirku bakropisa pod zajedničkim nazivom Vasi candelabri cippi sarcofagi tripodi lucerne ed ornamenti antichi MUO je dosad predstavio u Zagrebu (kada je predgovor pisao i pokojni ravnatelj MUO Vladimir Maleković), Ljubljani i u talijanskoj Goriziji.

U Austriji je predstavljen izbor od 42 vrhunska Piranesijeva bakropisa iz spomenutoga ciklusa, u kojemu se bavio oblikovanjem originalnih predmeta opreme interijera, odnosno grafičkih listova na kojima će na temu predmeta rimske primijenjene umjetnosti – kandelabara, vaza, nadgrobnih spomenika, sarkofaga, žrtvenika, tripoda, oltara, urni i uljanica ostvariti »osebujnu interpretaciju antike« (Galić).

Muzej za umjetnost i obrt koji je prije petnaestak godina (uz Klovićeve dvore za vrijeme ravnanja Zvonka Festinija) postao vodećim hrvatskim muzejem s izvanrednim kulturološkim projektima (koje je radilo po tridesetak znanstvenika), ovom izložbom potvrđuje da jedna muzejska institucija iz Hrvatske prvi put mimo Ministarstva kulture, vlastitim snagama ulazi u najvažnije europske muzeje, a ne tek sporedne izložbene prostore kao što je to često, nažalost, bio slučaj.

Izvnredan je to uspjeh današnjega ravnatelja Miroslava Gašparovića, odnosno autorice izložbe Anđelke Galić, koji su izložbu otvorili s direktorom najstarijeg austrijskog muzeja Joanneum – Peterom Pakeschom. Dvorac Eggenberg, građen kao barokna slika univerzuma, jedna je od devetnaest kulturnih ustanova koje objedinjuje Landesmuseum Joanneum a uz koju se nalaze i Kunsthaus Graz, Neue Galerie, Zeughaus, Künstlerhaus, Lapidarij, Narodni muzej, Muzej lova.

Interpretator antike

Osebujnim tumačenjem antike Piranesi je zadužio povijest. Upravo je Piranesi, kako je svjedobno zapisao Maleković: »u svojim interpretacijama klasične rimske starine anticipirao tezu o umjetnini kao vječno otvorenom djelu... Avangardan u svom vremenu, našao se i u predvorju moderne koju zadužuje smislom za fragmentaciju. Svojim romantičnim irealizmom prokrčit će put i do nadrealizma, a osobitim primjerima kreativne kompilacije raznorodnih stilskih elemenata i visokim stupnjem apstrakcije u capriccima upleo se i u rječnik moderne i postmoderne«.

Piranesijev grafički opus utjecao je na naraštaje umjetnika i literata od Roberta Adama, Challea i Peyrea do Huxleyja do danas Daniela Libeskinda! Bakropisi su nastali između 1768. i 1778. i u tom razdoblju izlazili su kao zasebni listovi te su 1778. bili sabrani i objavljeni kao serija pod naslovom Vasi candelabri cippi sarcofagi tripodi lucerne ed ornamenti antichi u dva folio-sveska, svaki sa svojom naslovnicom, koji u različitim izdanjima, s dodatnim bakropisima koje je nakon smrti Giovannija Battiste izradio njegov sin Franceso između 1779. i 1791. godine, sadrže ukupno 110 ili više listova.

Veličanstvene vaze

Uz antikvitete iz vlastite zbirke (uz koje autor navodi da se mogu vidjeti u Museo dell’autore) na izvanrednim listovima Vasi candelabri, koji čine svojevrstan pregled rimskih predmeta opreme, prikazani su i odabrani predmeti koji se nalaze u privatnim zbirkama i palačama u Rimu i u britanskim zbirkama, ističe Anđelka Galić.

Repertoar antičkih nalaza upotpunjen je predmetima iz rimskih muzeja – od Muzeja Kircher do Kapitolskog i Vatikanskog muzeja. Predmeti izvan Rima ilustrirani su na listovima koji prikazuju brončani tripod iz muzeja u Porticiju, golemu bazaltnu vazu iz katedrale u Napulju koja služi kao krstionica i mramorne reljefe iz muzeja u Velletriju.

Izvanrednim oblicima i značenjem listovima Vasi candelabri dominiraju veličanstvene vaze golemih dimenzija, koje su najvećim dijelom pronađene na području Hadrijanove vile u Pantanellu, gdje je Piranesi 1769. i 1770. sudjelovao na izvanredno unosnim iskopavanjima koje je vodio Gavin Hamilton.

Najpoznatijoj među njima, glasovitoj vazi Warwick, Piranesi posvećuje prva tri lista u prvom svesku. Tu je vazu od Gavina Hamiltona, koji ju je iskopao 1770, kupio britanski veleposlanik na napuljskom dvoru William Hamilton, a nakon što je nije uspio prodati Britanskom muzeju došla je u posjed njegova nećaka Georga Grenwillea, grofa od Warwicka, i otada je poznata pod tim nazivom.

Označavajući je u popratnom tekstu kao »savršeno ostvarenje Hadrijanova doba«, Piranesi govori o ljepoti oblikovanja velikih ručki u obliku trsa vinove loze, rasporedu vitica i komponiranju elemenata dekoracije od tigrovih koža i glava silena i bakanata na korpusu vaze, te zaključuje da »se nalazila u hramu boga Bakha uz Hadrijanovu vilu«.

Iz Hadrijanove vile potječu i dva glasovita kandelabra koje je od Piranesija, nakon što su restaurirani u njegovoj radionici, 1775. kupio Roger Newdigate kao dar za knjižnicu Radcliffe u Oxfordu. Jednako poznato djelo na listovima serije je i kandelaber iz palače Salviati, koji je Piranesi kupio u fragmentima i rekonstruirao namijenivši ga ukrasu vlastita groba.

U popratnom tekstu označava ga kao veličanstven rad u čijoj raskošnoj dekoraciji prevladavaju simboli koji asociraju na završetak ljudskog života – tri genija sa spuštenim krilima i rukama na licu u pozi žalovanja, scenske maske i fauni koji predstavljaju četiri godišnja doba i simboliziraju razdoblja u životu čovjeka i fauni što beru češere.

Taj kandelaber, koji se danas čuva u Louvreu, stajao je kratko vrijeme na Piranesijevu grobu, gdje je zamijenjen mramornom statuom koju je 1779. izradio Giuseppe Angelini. Još izravnijim aluzijama na smrt Piranesi tumači simbolični prikaz lava koji svladava bika u dekoraciji jedne urne iz vlastite zbirke, što pripada brojnoj skupini predmeta iste namjene, a različitih dimenzija i oblika.

Neobične uljanice

Osim raskošno oblikovanih predmeta dekoracije na listovima su zastupljeni i manji uporabni predmeti poput neobičnih uljanica iz Muzeja Kirchner, nevjerojatno bizarnih oblika, koje Piranesi prikazuje u vrlo maštovitim kompozicijama. Najčešće su kombinacije oblika vaze i urne, gdje je urna u funkciji postolja. Sličan pristup Piranesi je primijenio i u području restauriranja vaza, kandelabra, tripoda, urni i sarkofaga s grafičkih listova te serije, jer je ukus kolekcionara davao prednost cjelovitu djelu.

Svoj pristup restauriranju opisao je u tekstu posvete Edwardu Walteru, gdje objašnjava način oblikovanja kamina, koje je komponirao od modernog okvira i ostataka antičkih djela tako da cjelina djeluje kao da je iz antike. Taj oblikovni princip prepoznatljiv je i u fantastičnim modelima opreme interijera prikazanim na listovima gdje Piranesi, naglašava Anđelka Galić, »na antičkoj osnovi nevjerojatnom slobodom i imaginacijom kombinira antičke ulomke i dopunjava originale, tako da cjelina ima karakter jedinstvenog capriccia na temu antike«.

Tekstualni podaci

Upravo popratni tekstovi s podacima o porijeklu, mjestu i oklonostima nalaza, lokacijama, konačnim odredištima i aktualnim vlasnicima s posvetnim inskripcijama imaju dodatno značenje izvora zanimljivih pojedinosti u rekonstruiranju duha i kozmpolitske sredine klasicističkog Rima.

Tipografsko značenje kakvo je Piranesi dao tekstu u slici smatra se jedinstvenim u povijesti umjetnosti, ističe Anđelka Galić. U posvetnim inskripcijama uz članove papinskog dvora, mecene, umjetnike i suradnike u trgovini antikvitetima nalaze se i mnogi pripadnici europske aristokracije, uglavnom Britanci, koji su – koristeći se prigodom da na pomodnim grand tours obogate svoje zbirke – očito bili česti posjetitelji Piranesijeva muzeja.

Među imenima ugledne gospode koja čine društvenu elitu 18. stoljeća spominju se Giovanni Potenziani, namjesnik Rima, Johannes Friedrich Reiffenstein, antikvar i Goetheov pratilac, princ od Anhalt Dessaua, princ Abondio Rezzonico ili Louis Digne, francuski veleposlanik u Rimu.

Stoga nije pretjerano reći da je riječ o izložbi kojom započinje nova epoha predstavljanja hrvatskoga blaga u svijetu.

Marina Tenžera