Ja sam flit za cvijeće

Ja sam flit za cvijeće

I za mnogo ‘razumljivije’ rečenice znala sam svojim studentima reći: »Ako vam se učini da ja govorim japanski, odmah me prekinite!« Naravno, govorila sam hrvatski, ali sam shvatila da se njihove rupe u razumijevanju hrvatskoga jezika (namjerno ne kažem standardnoga jer ubrzano gube svekoliki leksik hrvatskoga jezika) nezaustavljivo šire. To se najbolje vidjelo već po njihovim pitanjima (što? kako?) prilikom diktiranja ulomaka iz tekstova školske lektire, pa je tako Alkar Dinka Šimunovića izazvao veliku nedoumicu kad smo došli do jednoga alaj-čauša (lika koji daje znak za početak presudne utrke). Osim što se nije moglo utvrditi je li to tipu ime i prezime, kako se što piše, a da o značenju i ne govorimo, shvatila sam da im je to i nakon čitanja obvezne školske lektire ostala cjeloživotna nepoznanica. Ja se, naivna kakva već jesam (dok mjerodavne to uopće ne zabrinjava), pitam: pa kako su to čitali završeni srednjoškolci ako ne razumiju? Zaključujem: površno, letimično, bezvoljno – tek toliko da se kaže. Od čitanja im, naravno, nije ostalo ništa, a nisu se ni trudili da štogod i ostane. Što dalje, nalazim sve nove i nove primjere nerazumijevanja i usmenoga i pisanoga izražavanja hrvatskim standardnim jezikom. Ali, kako rekoh, u resornom ministarstvu svi su sretni, veseli i poletni (naravno, radoholičari) koji se ne daju smesti takvim tricama. Kolegica koja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu drži studentima kroatistike vježbe iz suvremenoga hrvatskog standardnog jezika, kolegij koji sam držala tridesetak godina, potvrdila mi je da se područje ‘japanskih’ čuda i španskih sela ubrzano širi, pa tako npr. studenti (izvorni hrvatski govornici) misle da ćarlijati znači prati suđe Čarlijem (č/ć njima ‘nije u pitanju’), a da je dželat – sladoled!!! Za frižidere na ulicama i plažama (Gelati Motta, Alemagna itd.) Mažuranić i njegovi dželati, ljuti risi (također dio školske lektire), pravi su mačji kašalj na koji se mladež u zemlji znanja više i ne obazire. To što je Mažuranićev ep Smrt Smail-age Čengića hrvatsko nacionalno dobro, jedno od kapitalnih djela hrvatske književnosti, što je Mažuranić kao njegov tvorac i zaslužnik dospio na jednu hrvatsku novčanicu (od 100 kuna) mlade Hrvate ‘ne zarezuje’, tj. baš ih briga. Da ne ostane samo na informaciji iz druge ruke, i sama sam ovih dana napravila pokus u jednoj srednjoj školi, ali i u jednoj prevoditeljskoj radionici. I ondje je proćarlijao isti rezultat. Naravno da nakon toga značenje riječi flit nisam ni ispitivala (unaprijed znajući rezultat).

No vratimo se naslovu! Što sam, dakle, rečenicom iz naslova htjela reći? Da sam za cvijeće baksuz (tur. baht-siz, bez sreće), pegula (lat. picula, smola), elementarna nepogoda. Da više-manje sve povjerene mi biljke uvenu čim me vide, osjećajući valjda meni nevidljivim trepetljikama da dospijevaju u krive ruke – ne zato što bih se iskaljivala na bilju, nego zato što jednostavno nemam za njega ruku.

Biti flit za nešto znači biti u tome nespretan, neuspješan, pa kad je već tko takav i to zna, bolje da se zadaće u kojoj bi došla do izražaja sva raskoš njegove ‘spretnosti’ ne prima jer će ionako sve samo upropastiti. No to je ipak preneseno značenje flita. Starija tehnička inteligencija, ali i kućne reduše, sjetit će se jedne jednostavne sprave koja se zvala upravo tako, flit, po tome što je na njezinu sjajnom žutom limenom valjkastom tijelu to i pisalo (a nas je nakon Drugoga svjetskog rata impresionirao i sam izum i pobjedničko englesko, savezničko, ime na njemu). Bio je to aparat (sličan pumpi za bicikle, samo širi) iz kojega se potiskivanjem klipa raspršivala tekućina, ubojita za muhe i slične insekte, a na kraju ispod te široke cijevi bio je i manji valjkasti spremnik (za sebe sam napravila skicu toga predmeta, no flit sam i za crtanje, pa to neće u javnost). Treba znati da se prije flita borba s muhama izvodila ručno, tj. jednim malim kloferom, a u krajevima gdje se ljudi baš ne izlažu pretjeranim fizičkim aktivnostima, jednostavno bi se na emajlirani širm (sjenilo) lampe stavila ljepljiva traka (dugačka oko pola metra), pa muhama što Bog da – ili će faliti (promašiti smrt lijepljenjem) pa poživjeti te i dalje veselo dodijavati ljudima ili će skončati na tom ljepljivom grobnom polju. Tu dokazano uspješnu smeđu ljepljivu muholovku još i danas (zajedno s trofejima) tu i tamo susrećem mahom po zabitijim selima i uvijek joj se razveselim. Čudni su podsjetnici na djetinjstvo.

Flit je lijep primjer jezičnoga posuđivanja koji pokazuje kako smo s novim proizvodom preuzeli i novu riječ. U engl. flit znači prhnuti, lepršati; sunuti, šmugnuti (pa i potajno se odseliti ne plativši stanarinu). Za muhe i slične letače kobno je upravo raspršivanje, flitanje ubojite tekućine. Kad se reklo: »Dobro naflitaj sobu«, značilo je to sobu dobro zatvoriti, našpricati tom štrcaljkom i ostaviti tako neko vrijeme zatvorenu da muhe, komarci i slična gamad, izložena djelovanju flita, stigne pokrepati. Veza s nespretnjakovićem koji uništava sve čega se primi leži u ovome: kao što flit učinkovito uništava gamad, tako će i onaj tko je za što nevježa sve čega se primi to i uništiti.

A sada nešto naoko sasvim drugo (a ipak povezano). Svaka brižna mama družila se koju godinicu sa širokom paletom drekova svojega malog zlata; bilo je takvih kojima su svi razdragano i povlađujući pljeskali, npr. kad je dijete naučilo tražiti ‘na lonu (tutu, kahlicu, nokšir, vrčinu)’, no i onih koji su se razletjeli na sve strane, pa nije bilo druge nego maloga pokakanca najprije staviti pod mlaz vode, a tek potom pristupiti finijoj obradbi. Takvoj raspršenoj stolici lijepo pristaje izraz koji nećete naći u našim rječnicima (kao, uostalom, osim flita kod Anića, ni druge riječi iz ovoga teksta) – dijete se uflitalo, što su vrlo dobro razumjeli (i s čime su se morali nositi) i priprosti ljudi koji nisu znali engleski. Uflitati se (ako je sreće, od glave do pete) značilo je uprskati se, zaprljati se, zaflekati se, unerediti se – najčešće stolicom, premda nije bilo isključeno ni obilno prljanje hranom (recimo, rad špinatom i sličnim kolorističkim tehnikama).

Zašto uopće spominjem riječi kao što su flit, naflitati, uflitati se? Zato što ćete ih uzalud tražiti u hrvatskim rječnicima, a to znači da su za buduće naraštaje izgubljene. Kad ondje ne nađu utočište, obično ga potraže kod mene u ovoj rubrici – prihvatilištu za stare, zaboravljene i napuštene riječi. Iz isto takva vremena.