Europski teatar stanuje u Rijeci

Europski teatar stanuje u Rijeci

Sada već davne 1993. glumac Nenad Šegvić odlučio je u Rijeci pokrenuti kazališni festival na kojem bi se mogle vidjeti najbolje hrvatske predstave nastale na maloj sceni s nekoliko glumaca u neposrednoj interakciji s gledateljem. Festival je vrlo brzo proširio polje interesa, prvo na širu regiju, a zatim i na cijelu Europu, postajući tako reprezentativnim prozorom u svijet hrvatskim kazalištarcima i mjestom usporedbe domaćih produkcija s najvećim europskim zvijezdama.

Gledajući unatrag, veseli činjenica da su tijekom godina gostovala imena poput legendi ruskoga kazališta Jurija Ljubimova i Kame Ginkasa, ali i cijela plejada najkvalitetnijih europskih mladih lavova. Najpoznatiji mađarski redatelj mlađe generacije Árpád Schilling gostovao je u Rijeci s dvjema svojim najboljim predstavama, Radničkim cirkusom i Čehovljevim Galebom, ali je više prostora u hrvatskim medijima dobio tek nekoliko godina poslije, kada se u Zagrebu pojavio s vrlo dobrim, iako slabijim, BLACKlandom. Rijeka je ugostila i druga dva nagrađivana mađarska redatelja, Viktora Boda i Belu Pintera, ali i Talijanku Emmu Dante, Latvijca Alvisa Hermanisa, izvrstan poljski teatar Provizorijum i mnoge druge istaknute europske kazališne prvake. Festival usporedo s kretanjima na europskoj sceni godinama pomno prati i stanje u hrvatskom teatru predstavljajući radove najzanimljivijih autorskih ličnosti; Renea Medvešeka, dvojca Bobo Jelčić i Nataša Rajković te Saše Anočića.

Ovogodišnje slavljeničko izdanje Malih scena ponovno donosi respektabilnu selekciju koja predstavlja presjek aktualnih teatarskih strujanja. Selektor Hrvoje Ivanković i ovaj put posegnuo je za najboljim plodovima hrvatske kazališne berbe 2007/2008. te za najzanimljivijim projektima iz slovenskih, srpskih, austrijskih, bugarskih, čeških i talijanskih kazališta. Hrvatsku zastupaju tri predstave, s noći kao zajedničkim nazivnikom.

Noć pjeva pjesme svoje Zagrebačkoga kazališta mladih, u režiji Dine Mustafića, komorna je dijagnoza rasapa ljubavne veze koja je odavno umrla, sa zapaženim glumačkim kreacijama novih članova ZKM-a, Nine Violić i Frane Maškovića. Pijana noć 1918. Teatra Ulysses nova je predstava Šerbedžijine brijunske družine, nastala po motivima Krležina zapisa koji su vješto dramatizirali Ivo i Tena Štivičić. Redateljica je Lenka Udovički, a u glumačkom ansamblu posebno se ističe sjajni srpski glumac Nebojša Glogovac. Treća hrvatska noć na ovogodišnjem festivalu dolazi iz Dramskog kazališta Gavella. San ivanjske noći u režiji Aleksandra Popovskog najbolja je predstava tog kazališta u posljednjih desetak godina, nošena nenadmašnim Perom Kvrgićem u ulozi Pucka i sjajnim Ozrenom Grabarićem koji tumači Vratila.

Zvijezda festivala bit će vjerojatno Grzegorz Jarzyna, uz Krzysztofa Warlykovskog najcjenjeniji poljski redatelj srednje generacije, koji je u bečkom Burgtheateru postavio svoju verziju dvije i pol tisuće godina stara mita o Medeji i za tu inscenaciju dobio uglednu nagradu Nestroy-Preise. Jarzynu ne zanima izravan prijenos antičkog izvornika na scenu, nego pokušava vlastitom vizijom odgovoriti na pitanje: što nam Medeja znači danas i ovdje? I slovenski predstavnik, Slovensko narodno gledališče iz Ljubljane, bavi se razradom antičkih motivskih kompleksa Edipom u Korintu Iva Svetine. Svetina se u drami bavi dijelom Edipova života o kojem grčki tragičari ne pišu, njegovim odrastanjem na dvoru u Korintu i životu prije tragičnoga ljubavnog trokuta s ocem Lajem i majkom Jokastom. Predstava koju je režirao Ivica Buljan nagrađena je na prošlim Borštnikovim susretima kao najbolja slovenska predstava u 2007. godini.

Uz Jarzynu najzvučnije redateljsko ime svakako je Talijan Pippo Delbono, kojega nazivaju kazališnim Fellinijem i čija je predstava Tišina već uspješno gostovala u Hrvatskoj, na zagrebačkom Festivalu svjetskog kazališta. Delbono je netipičan teatarski autor, koji osim profesionalnih glumaca zapošljava i amatere, od kojih su neki beskućnici i psihijatrijski slučajevi. Njegova uspješnica Questo Buio Feroce, s kojom dolazi u Rijeku, rado je viđen gost na mnogim europskim festivalima.

Češka skupina Farm in the Cave dobro je poznata riječkoj publici, jer je njihova predstava Sclavi, Emigrantova pjesma u režiji Viliama Docolomanskog 2006. proglašena najboljom predstavom festivala. Docolomansky ove godine dolazi s Čekaonicom, koja nastavlja istraživanje teatra pokreta započeto u Sclavima, a tematizira egzodus Židova u Drugom svjetskom ratu. Strindbergov Mrtvački ples Kazališne radionice Sfumato iz Bugarske nastavlja tradiciju zanimljivih bugarskih gostovanja u Rijeci. Mrtvački ples dio je ciklusa u kojem se članovi Sfumata bave Strindbergovim dramama i odbljescima suvremenosti kojima obiluje taj klasik europske dramske riječi.

Srpsko glumište ove je godine zastupljeno dvjema predstavama: Narančinom korom Maje Pelević Ateljea 212 iz Beograda i Ćeifom Mirze Fehimovića Beogradskoga dramskog pozorišta. Narančina kora Gorana Markovića, rijetko viđena kao redatelja u kazalištu, britka je studija bolesti i površnosti potrošačkoga društva, nastala prema tekstu Maje Pelević, najzanimljivije srpske spisateljice nakon Biljane Srbljanović. Mirza Fehimović nagrađivan je za dramu Ćeif, koja na gorak, ali topao način govori o poslijeratnom Sarajevu i izdiže važnost sudbine pojedinca nad zaglušnim političkim idejama. Predstavu je na daske postavio Egon Savin, rado viđen gost Malih scena.

Petnaest godina nakon osnutka, Festival malih scena pokazuje kako neprestano evoluira i dalje unoseći svjež vjetar konkurencije i različitosti u često hermetičan hrvatski kazališni prostor. Festivalski običaj po kojem se na okruglim stolovima nakon izvedbi katkad povede i žučna rasprava o odgledanim predstavama te nazočnost velikoga broja kritičara, teatrologa, redatelja i glumaca, jamči i ove godine pravu kazališnu atmosferu i nakon spuštena zastora. Europska kazališna elita i ovog svibnja stanuje u Rijeci!

Matko Botić