Želim Porin u Opatiji, ali ne bez koncertne dvorane

Želim Porin u Opatiji, ali ne bez koncertne dvorane

Za Porin je bolje da bude izvan Zagreba, zbog ozračja i svega što glazbena industrija doživljava kada se sjati negdje i kada se u nekoliko dana tamo nađu svi, od novinara do glazbenika i organizatora. Po meni je Opatija idealan grad za takvu manifestaciju, ali Opatija mora dovršiti dugo obećavanu koncertnu dvoranu. Ako želimo tradiciju poput MIDEM-a u Cannesu ili Sanrema, moraju se osigurati uvjeti da se manifestacija vrati tamo gdje je i započela

Sa Sinišom Škaricom, dugogodišnjim diskografskim urednikom (34 godine – od 1974. u Jugotonu) i glazbenikom (bas-gitara u grupi Mi, popularnoj u šezdesetima, a oživljenom 2002. na Festivalu šansone), koji danas obavlja dužnosti pomoćnika predsjednika uprave Croatia recordsa za program, predsjednika Instituta hrvatske glazbene industrije i Upravnog odbora Porina razgovarali smo o njegovim brojnim projektima, osobito onima iz područja baštine hrvatske zabavne glazbe.

Kao urednik uspjeli ste na CD-ima objaviti niz sjajno opremljenih kultnih izdanja iz hrvatske glazbene prošlosti. Što je iduće što pripremate?

– Pripremam divot-projekt pod naslovom Tvornica glazbe, vezan uz obljetnicu šezdeset godina Croatia recordsa, odnosno Jugotona, koja je skromno obilježena prošle godine. Jugoton je osnovan u lipnju 1947, kada je odlukom Vlade SFRJ tadašnji Elektroton preimenovan u Jugoton. Sedamnaestoga svibnja ove godine, tjedan nakon Porina, bit će prikazana televizijska emisija u trajanju od sat i pol, koja će pokušati obaviti nemoguću misiju – sažeti u devedeset minuta šezdeset godina Jugotona i Croatia recordsa putem nastupa pjevača okupljenih u pet medleyja prema desetljećima, sa šest najkarakterističnijih pjesama za svako. Jako je teško odabrati ih, jer je bilo mnogo više sjajnih pjesama i izvođača u svakom desetljeću. Neke će pjesme u cjelini izvesti njihovi originalni izvođači, poput Radojke Šverko, koja će pjevati Kud plovi ovaj brod ili Kiće Slabinca, koji će pjevati Plavušu. Izvest će se i medley posvećen Ivi Robiću, a medleyje će pjevati parovi, dva para za svaki medley. Riječ će biti o generacijski najrazličitijim pjevačima, od Zdenke Vučković i Marka Novosela do Saše Lozara, koji će pjevati s Jasnom Zlokić, ili Đanija Stipaničeva, koji će pjevati sa Zoricom Kondža.

Za realizaciju te emisije poslužio je upravo projekt Tvornica glazbe, koji za svaku od desetljeća sadrži po dva CD-a maksimalno napunjenih s 27–28 pjesama po jednom CD-u. Uz te CD-e izdaju se i posebne knjige u kojima su te godine opisane, i to je ono što mi je oduzelo najviše vremena. Sada sam stao na pola puta i nadam se da ću taj projekt dovršiti do kraja godine. Nismo to uspjeli objaviti u godini obljetnice, ali će se to dogoditi u istoj godini u kojoj ćemo imati i sedamdesetu obljetnicu osnutka prethodnika Jugotona – Elektrotona, koji je utemeljen 1938.

Nastavlja li se vaša edicija Perfekt Music?

– Svakako. Izdanja Tvornica glazbe samo su sažetak, rekapitulacija. Za svako desetljeće za savršene kolekcije ne bi bilo dosta ni deset CD-a. Objavit ćemo i jedan dodatni CD, Hrvatski ratni top 20, koji će sadržavati dvadeset pjesama koje su obilježile 1991. i 1992. godinu, a u kojima će biti sve od Moje domovine, Od stoljeća sedmog, Ne dirajte mi ravnicu do Stop the War in Croatia i Bože, čuvaj Hrvatsku.

Što je s glazbom četrdesetih, osobito prve polovice?

– Nešto sam radio u vezi s tim surađujući na pozadinskoj glazbi u seriji Ponos Ratkajevih, od pjesme Zvonimira Krkljuša Hvala ti, koja je nastala oko 1945. i bila prvi poslijeratni šlager, do Paljetkove Marijane. To sam radio na temelju naših Glazbenih spomenara, koji su bili objavljivani na LP-pločama početkom devedesetih.

Tijekom sljedeće dvije godine planiram objavljivanje dvostrukoga CD-a s glazbom iz tridesetih i CD-a na kojem bi bile objavljene skladbe iz četrdesetih s trima LP-pločama izdanim u ediciji Glazbeni spomenari.

Koje još Ultimativne kolekcije pripremate?

– Kolekciju dvanaest izdanja rokerskog izvorišta nadopunit ćemo s dvanaest novih izdanja onih pjesama koje su nam bile nedostupne jer nisu bila riješena izdavačka prava.

Pozabavit ćemo se grupama koje su obilježile osamdesete, a imale su svega nekoliko LP-izdanja i poneki singl te u jednom izdanju s dvama CD-ima za svaku grupu objaviti sve njihove pjesme. To su Denis i Denis, Dorian Gray, Xenia, Cacadou Look i Stidljiva ljubičica.

Nastavit ćemo raditi Kronologiju, koja je stala 2002. sa Zdenkom Vučković, 4M, Anicom Zubović i Duom s Kvarnera, Beti Jurković, Vicom Vukovom, Terezom Kesovijom, Milanom Bačićem, Stjepanom Jimmijem Stanićem i Triom Vivaldi koji su bili na vrhuncu potkraj šezdesetih. Ostao je još Drago Diklić, Zvonko Špišić – ovogodišnji dobitnik Porina za životno djelo, Ana Štefok, rani radovi Arsena Dedića i Gabi Novak s kraja pedesetih i početka šezdesetih, Matt Collins, Crveni koralji, Višnja Korbar, Elvira Voća... S tim krećemo čim se završi projekt Tvornica glazbe.

Kako kao novi predsjednik Uprave Porina gledate na ovogodišnji program dodjele, koji će se održati u televizijskim studijima u Zagrebu, a izazvao je brojne reakcije u medijima?

– Porin je prolazio i kroz teža razdoblja. Godine 2005. izgledalo je kao da će se dodjela preskočiti, pa ipak je Porin održan u studenom u Osijeku. Danas se previše polemizira oko stvari koje su jasno naznačene u pravilniku Porina, pa se ne vidi bit problema. Nama nije bitno što je izvođač po nacionalnosti, no pravilnik predviđa da ako je nositelj programa strani državljanin, program spada u inozemnu produkciju. Upravni odbor Porina kojemu sam ja na čelu nije ni raspravljao o konkretnim slučajevima, nego su to pitanja koja Dražen Vrdoljak, jedan od utemeljitelja Porina, koji projekt vodi godinama, jednostavno riješava prema Pravilniku.

Treba li Porin ostati u Zagrebu ?

– Za Porin je bolje da bude izvan Zagreba, zbog ozračja i svega što industrija doživljava kada se sjati negdje, primjerice u Opatiju, i kada se u nekoliko dana tamo nađu svi, od novinara do glazbenika i organizatora. Onda i to mjesto živi za tu manfestaciju.

Potkraj prošle godine došlo je do promjena na čelu Instituta hrvatske glazbene industrije, a time i automatski na čelu Porina. Osnivači Porina, Hrvatska diskografska udruga, Hrvatska glazbena unija, Hrvatsko društvo skladatelja i Hrvatska radiotelevizija odlučili su da u ovom kraćem vremenu naprave najbolji mogući Porin, a to je u ovom trenutku u studijima televizije, gdje postoje najbolji tehnički uvjeti, kako u slikovnom, tako i u zvučnom sektoru. Za petnaesti jubilej Porina bilo nam je važnije da široka publika, odnosno gledatelji koji prate manifestaciju na malim ekranima dobije ono najbolje. Petsto ili tisuću ljudi koji bi sjedili u tehnički neprimjerenoj dvorani hotela Kvarner u Opatiji ili u šatoru imali bi bolji dojam, ali gledatelji ne. Ovaj upravni odbor smatra da se Porin više ne treba nikad održavati u šatoru, jer se na taj način devalvira svečanost nagrađivanja. Nema sjaja koji ta priredba traži. Po meni je Opatija idealan grad za takvu manifestaciju, ali Opatija mora dovršiti dugo obećavanu koncertnu dvoranu. Ako želimo tradiciju poput MIDEM-a u Cannesu ili Sanrema, moraju se osigurati uvjeti da se manifestacija vrati tamo gdje je i započela.

Razgovarao Zlatko Vidačković