Vojnici jazza

Vojnici jazza

Big band Hrvatske vojske sa svega četiri pokusa i činjenicom da mu jazz i nije primarna zadaća pokazao se zahvaljujući to i agilnom dirigentu Ladislavu Fidriju kao korpus vrlo dobra zvuka i fraziranja, posjedujući isto takve sekcije i soliste

Istaknuti se zagrebački internacionalac, trubač, krilničar, skladatelj i aranžer Ladislav Laci Fidri već treći put uspješno prihvatio ravnanja orkestrom Hrvatske vojske. Taj se korpus, koji u sklopu službe mora izvršavati najrazličitije glazbene zadaće, našao tako ponovno u sferi klasičnoga jazz big banda u utorak 15. travnja u maloj koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, odsviravši zahtjevan dvodijelni program posvećen swingu, stilu primjerenijem tom koncertu negoli onom održanu nedavno pod tim nazivom s nekim pjevačima zabavne glazbe.

Koncert je započeo dvjema skladbama klasičnog repertoara orkestra Counta Basiea, Splanky Neala Heftyja i Scott’s Place Sammyja Nestica. Već se u tim još ne sasvim uigranim izvedbama mogao naslutiti veliki entuzijazam glazbenika u orkestru koji jazz ne sviraju svaki dan. No već u trećoj, tradicionalnoj temi Sweet Georgia Brown, orkestar vrlo dobro svladava za sekcije trubača i trombona ne baš lak aranžman. Već provjereni solist big banda Hrvatske vojske alt-saksofonist Zdenko Ivanušić ističe se potom u izvedbi skladbe Quincyja Jonesa Quinttesence, za koju je izvrstan aranžaman napisao dirigent Fidri. U Heftyjevoj se melodiji, This Love Of Mine, on big bandu priključio i kao solist na trubi s metalnom sordinom. U poticajnom Bluesu For Alfi Billa Holmana započeo je nesputan vatromet raspoloženih solista: trubača Andreja Jakuša, tenor-saksofonista Olivera Ereša, mladoga pijanista iz Zaprešića Hrvoja Gallera, alt-saksofonista Zdenka Ivanušića i pojačanja iz Big banda HRT-a, gosta izvrsnog trubača Antonija Gečeka. Prvi je dio koncerta Laci Fidri, koji suvereno i s mnogo temperamenta i entuzijazma ravna orkestrom, pazeći i na dinamiku, završio efektnom izvedbom Heftyjeve teme posvećene Countu Basieju, The Kid From Red Bank. Drugi je dio koncerta započeo aranžmanom Gibsonove melodije, I Can’t Stop Lovin’ You, koja se pogrešno pripisuje Rayu Charlesu, s izvrsnim solom Antonija Gečeka, da bi potom uslijedio niz od pet izvedbi posvećen ženskom vokalu. Sve te pjesme, s naslovima Cheek To Cheek, Something Cool, Our Love Is Here To Stay, Love Letters, s okusom bosa-nove, i Please Don’t Talk About Me When I’m Gone, potječu iz mape američke popularne glazbe, a ulogu je vokalnog solista preuzela voditeljica programa Jasna Bilušić. U danas evidentnim nastojanjima nekih pjevača zabavne glazbe da se okušaju u interpretacijama jazz-standarda, misleći time da su već u sferi vokalnoga jazza, glumica koja voli voditi jazz-koncerte i pjevati standarde, očito je po intonaciji i memoriji od svih najbliža toj fakturi. Stoga bismo je na koncertu radije slušali (i vidjeli!) samo kao pjevačicu. Ona je sve pjesme i po načinu interpretacije uz aranžmane Lacija Fidrija izvela više negoli korektno u kombinacijama s vrlo dobrim solistima pijanistom Hrvojem Gallerom i gitaristom Lukom Udjbincem. Koncert je dirigent, s tek minimalnim neusklađenostima suvereno priveo završetku sa još dva aranžmana Heftyjevih jazz-uspješnica, Li’l Darlin’ i This Way, dodavši na samu kraju kao dodatak i svoj Blues s raspoloženim solistima; Zdenkom Ivanušićem, Hrvojem Gallerom, Lukom Udjbincem i bubnjarem Tihomirom Vondrom. Uz ta imena kao zapaženi su se solisti tijekom koncerta predstavili tenor-saksofonist Vanja Ileković i trombonist Marin Ferketin.

Big band Hrvatske vojske sa svega četiri pokusa i činjenicom da mu jazz i nije primarna zadaća pokazao se zahvaljujući to i agilnom dirigentu Ladislavu Fidriju kao korpus vrlo dobra zvuka i fraziranja, posjedujući isto takve sekcije i soliste. Kad bi mu se omogućilo da se više posveti jazzu, koji njegovi članovi očito vole svirati, ubrzo bi stao uz bok naših vodećih big bandova.