Svevremenost arhitekture i gradski ritam

Goran Vranić, Dubrovnik kroz godinu, Institut za srednjoeuropsku kulturu, Budimpešta, 19. ožujka – 11. travnja 2008.

Svevremenost arhitekture i gradski ritam

Vranić je vizurama Dubrovnika pristupio oprezno, nenametljivo, dajući prednost samu Gradu, učinivši sebe kao autora gotovo neprisutnim i preuzevši ulogu predstavljača

Još početkom 2006. započeo je u okviru programa međunarodne suradnje proces povezivanja dviju srednjoeuropskih kulturnih prijestolnica, Budimpešte i Dubrovnika. Predviđeni program predstavljanja dubrovačke, ali i šire hrvatske kulturne baštine u Mađarskoj trebao bi u idućim mjesecima obuhvaćati, prema riječima dubrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice, »nastupe relevantnih kulturnih subjekata iz svijeta slikarstva, glazbe, kazališta, umjetničke fotografije, sakralne umjetnosti te uključivati predavanja s naglaskom na povijesnu dimenziju suradnje Dubrovnika i Mađarske«, a sve sa svrhom buduće kulturne znanstvene i gospodarske suradnje dvaju spomenutih gradova.

Prvi korak u spomenutom projektu ostvaren je tijekom ožujka i travnja u budimpeštanskom Institutu za srednjoeuropsku kulturu. Budimpeštanskoj je publici tom prigodom predstavljen službeni program ovogodišnjih Dubrovačkih ljetnih igara. Povijest spomenute manifestacije pokazana je multimedijalnom prezentacijom Zvuci i vizure Damira Kalogjere. Prezentacija je obuhvaćala projekcije snimaka s postavljanja i izvedbi predstava Ljetnih igara u proteklih nekoliko godina i fotografsku izložbu, na kojoj su bili izloženi portreti sudionika Igara te usporedne situacije – u jednom okviru objedinjene po dvije snimke identičnoga dubrovačkog lokaliteta za vrijeme i izvan konteksta Igara.

Središnji događaj uvodnoga predstavljanja bilo je ipak otvaranje izložbe Gorana Vranića Dubrovnik kroz godinu, koja je (kao i čitav projekt) ostvarena u suradnji Grada Dubrovnika, Instituta za srednjoeuropsku kulturu i Veleposlanstva RH u Mađarskoj. Autorstvo izložbe potpisuje Marija Tonković, muzejska savjetnica Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, dok je za izbor izloženih fotografija uz autoricu odgovorna i Karmen Gagro. Nakon višegodišnjeg iskustva bavljenja jadranskim motivima, predstavljenih publici izložbama Prove i Čarobne jadranske duše, Goran Vranić uhvatio se ukoštac s jednim od zasigurno najprivlačnijih, ali upravo zato i najizazovnijih motiva: gradom spomenikom. Kako pristupiti Dubrovniku, čije su vizure, ulice, spomenici već toliko puta fotografirani, slikani, reproducirani i interpretirani na najrazličitije načine? Vranić je toj zadaći pristupio oprezno, nenametljivo, dajući prednost samu Gradu, učinivši sebe kao autora gotovo neprisutnim i preuzevši ulogu predstavljača. Na nešto više od stotinu izloženih digitalnih fotografija u boji, snimljenih tijekom čitave godine u različita doba dana, možemo prepoznati nekoliko načina na koji Vranić gleda Grad. Kada snima primjerice zidine, katedralu ili atrije Sponze ili Kneževa dvora, uvijek je to bez čovjekove prisutnosti, želi prikazati velebnost i svevremenost arhitekture. S druge pak strane za Stradun ili Tržnicu na Gundulićevoj poljani bira trenutak u kojem se na njima odvija život i tako postaje svjedokom gradskoga ritma. U obama slučajevima ipak snimke se doimaju posve statično, gotovo kao scene. Najslobodniji je Vranić pak u snimkama detalja, krovova ili pločnika, pa čak i arhitektonske plastike, gdje izbor motiva odaje da autora od samih kapitela Kneževa dvora mnogo više zanima geometrizam i ritam struktura.

Izložbu Dubrovnik kroz godinu popratio je trojezični katalog (hrvatski-mađarski-engleski) u kojem su reproducirane sve izložene fotografije. U uvodnom tekstu Marija Tonković, ujedno urednica kataloga, ukazuje na neprekidnu višestoljetnu povezanost Dubrovnika i Budimpešte.

Zahvaljujući uspješnoj prezentaciji Dubrovnika u ožujku, Gradu je upućen poziv za sudjelovanje u Proljetnom festivalu u Budimpešti 2009.

Iva Prosoli