Shakespeare na duge staze

Shakespeare na duge staze

London Velik broj ljubitelja kazališta tvrdi da predstava – da bi bila dobra i zanimljiva – ne smije trajati više od sat i pol. No postoje i oni drugi, koji ne žele čuti za predstave kraće od četiri sata. I dok velik dio kazališnih predstava u svijetu pokušava stati u manje od sto minuta, postoje majstori koji se na to ne obaziru. Lupa, Lepage, Brook, Wilson, Fomenko znali su napraviti predstave koje traju od šest sati pa do nekoliko dana i za njih uvijek imali publiku. Novi prilog toj raspravi ponudili su u Londonu Royal Shakespeare Company, koji su iz Stratdforda došli odigrati dio svoga ciklusa od osam Shakespearovih povijesnih kronika, projekta koji traje već nekoliko godina i došao je do polovice. Dva dijela Henrika IV te Henrika V u režiji Michaela Boyda londonska je publika imala prigodu odgledati – u komadu. U dvanaest sati tog intenzivnog kazališta stalo je tek nekoliko pauza za kavu, ali ni publike ni oduševljenja kritike nije nedostajalo. Sudeći prema prodanim ulaznicama i zanimanju za predstave, tako će biti do kraja svibnja, do kada RSC gostuje u Londonu. Za one manje izdržljive, predstave se mogu pogledati i u nekoliko dijelova, tijekom više dana!

Dominacija Leva Dodina

Moskva Zlatna maska, ruski nacionalni kazališni festival, ove godine u posebno jaku izdanju, zaključen je prošloga tjedna dodjelom nagrada. Život i sudbina Leva Dodina, nastala po romanu Vasilija Grossmana u produkciji sanktpetersburškog Malog kazališta, najbolja je predstava prošle godine u Rusiji. U kategoriji malih predstava najbolja je Oluja Ostrovskog u produkciji malo poznatog kazališta iz Magnitogorska u režiji sve zapaženijega Leva Erenburga. Premda, mala predstava relativna je stvar s obzirom da je riječ o velikoj ansambl-predstavi koja se pored Dodinova spektakla možda ipak doimala malom. Nagrada za najbolju režiju pripala je Litavcu stalno nastanjenu u Rusiji Mindaugasu Karbauskisu za Priču o sretnoj Moskvi prema djelu Andreja Platonova, a za najzanimljiviji eksperiment nagradu je odnio Dmitrij Krimov za predstavu Demon, pogled odozgo.

Joneskovski jezik za Božje uho

New York Božje uho, nova drama Jenny Schwartz, premijerno izvedena u off-broadwayskom kazalištu Vineyard u režiji Anne Kauffman privukla je veliku pozornost izvornošću. Na tragu teatra apsurda i igre riječima, Schwartzova priča priču o bračnom paru koji je u posljednji čas izbjegao tragediju utapljanja djeteta. Pisana u nerimovanom stihu, uglavnom monološke strukture, Božje uho neobično je kazališno iskustvo, čemu bitno pridonosi i dinamična režija, ali i niz odličnih glumaca. Mel i Ted, dvoje glavnih junaka drame, proživljavaju odvojene traume koje iskazuju brutalno ekonomičnim jezikom. U pokušaju da prevladaju traumu oni imaju samo jezik, koji pokušavaju osloboditi uobičajenih značenja u nadi da će, izgubi li tragično iskustvo smisao u opisivanju jezikom, ono postati manje bolno. Neobično, izvorno, drukčije i vrlo dobro, zaključak je kritike o produkciji.

Andronikov krvavi trag

Ljubljana Shakespeareom se bavi i nova premijera u ljubljanskoj drami. Tit Andronik ovom produkcijom u režiji Diega de Bree prvi je put postavljen na slovenskoj sceni! Jedna od najkrvavijih tragedija ikad napisanih (da je Shakespeare napisao šesti čin, stradali bi i prvi redovi publike, napisano je jednom) u slovenskoj je produkciji dobila vrijednu scensku prezentaciju. De Brea, u svom poznatom poigravanju crnom, bijelom i crvenom bojom Shakespeareovu je krv – ništa čudno – iskoristio kao provodni motiv produkcije čiju kostimografiju potpisuje dobro nam znani Leo Kulaš, a u naslovnoj ulozi igra Jernej Šugman.

Jasen Boko