S TRADICIJOM PREMA INVENCIJI

Branko Franceschi – Enes Quien – Mikica Maštrović, Maja S. F. Jedno desetljeće, F&F art editions i MMSU Rijeka, Rijeka, 2007.

S TRADICIJOM PREMA INVENCIJI

Procesi rada ovu grafičarku ne zamaraju; stalna potreba da se ispituju granice grafičkih tehnika i kombiniranje s drugim izražajno-žanrovskim mogućnostima likovnog jezika integralni su dio njezina umjetničkoga bića. Usprkos čestim mijenama i inovacijama, njezin je grafičarski pečat i autorski izričaj trajno prepoznatljiv u suvremenoj hrvatskoj grafici

Tri pristupa grafičkom opusu Maje S. Franković (Rijeka, 1951) iz pera troje eminentnih kolega čiji se senzibilitet i kritički aparat u mnogim segmentima dijametralno razlikuju jednostavna je i istovremeno relevantna formula za stvaranje ozbiljna metodološko-poetološkog koncepta kako bi danas trebalo pristupati oblikovanju monografije. Tim više što se grafički opus istaknute i iznimno maštovite umjetnice često istovremeno kreće po tanku rubu dvodimenzionalnih grafičkih otisaka, grafika upotpunjenih kolažiranjem i stvarnih grafika-objekata što slobodno funkcioniraju u prostoru, u rasponima od raskošna, zasićena kolorita do dubokih stupnjevanja nijansi crnoga na čistom bijelom papiru. Maja S. Franković jedna je od onih umjetnica koje su savršeno savladale pravila tradicionalnoga grafičkog zanata i grafičkih tehnika da bi ih poslije s neskrivenom radošću lomila, potkopavajući bilo kakvo estetsko-zanatsko i idejno čistunstvo. Samo je mašta granica, čije dosege može povremeno obuzdati jedino trenutno raspoloženje i temperament umjetnice. Trojezična monografija (hrvatski + engleski + francuski) Maje S. Franković u tom je smislu pravo ukoričeno lice i naličje temperamenta i likovnog senzibiliteta te grafičke umjetnice: simfoniji boja grafičkih otisaka koje pršte sa stranica knjige suprotstavljen je smisao za proporciju i red, ni jedan detalj oblikovanja i prijeloma nije prepušten slučaju, a prvi dojam spontana i ležerna pristupa stvarima ubrzo će listanjem knjige biti zamijenjen dojmom istančana i nemilosrdna grafičarskog oka za ljepotu kompozicije mikrokozmosa. U crno platno tvrdo ukoričena knjiga (28,5x24 cm) omekšana je šarenim ovitkom s klapnama, a za tisak je rabljen papir tvornice Sirio Ivory tatami 150 gr/m2 (nijanse bjelokosti, lagano matirana sjaja i divne teksture) te Sirio color bruno 170 gr/m2 (smeđi, pomalo hrapavi, za drugi dio knjige, gdje su biografija, nagrade, izložbe…). To listanju monografije daje posebnu taktilnu kvalitetu, jer pretpostavljamo da grafičar koji je tako posvećen zanatu i invenciji njeguje i osobitu ljubav prema vrstama papira.

I autori tekstova u knjizi na više će mjesta istaknuti iznimnu inventivnost Maje S. Franković, primjerice Branko Franceschi u tekstu Nova grafika navodi kako je »najzanimljivija specifičnost Maje S. Franković konceptualnost pri tisku kataloga vlastitih izložbi... gdje se sam postupak ne može izravno integrirati u njezin grafički opus, ona ga u konceptualnom smislu toliko dosljedno provodi da ga držim nerazdvojnim dijelom samog grafičkog opusa, nadređene kategorije umjetničkog htijenja... ne mogu se oteti dojmu da Maja S. Franković stvara unutar gabarita koji su karakterizirali početke inkluzije radikalne umjetničke prakse u estetiku modernizma«. Enes Quien pak u tekstu Crno je boja (zapravo tekstu objavljenu u katalogu izložbe Maje S. F. u Zavičajnom muzeju Rovinj 2001) donosi nadahnutu analizu značenja i uporabe crne boje u litografskom opusu umjetnice s početka tisućljeća, pri čemu Quien ujedno metodološki vrlo jasno pojašnjava na koji bismo način trebali gledati i što vidjeti u crnim litografijama Maje S. Franković. I Mikica Maštrović, pišući o grafikama-objektima / grafičkim skulpturama / knjigama-objektima (Knjige-objekti ili grafičke skulpture) nadahnuto analizira nove prostorno-taktilno-kolorističke kvalitete tog dijela opusa Maje S. Franković: »Njezine su grafike realnost za sebe; ujedno su plošne i prostorne. Njihova mobilnost daje im posebnu arhitekturu koja se gradi različitim presavijanjima nje same... Podloga skulpturalne grafike Maje S. F. uvijek je vrhunski svladan grafički zanat, bez obzira na veličinu grafičkog lista.«

Moramo napomenuti kako takvi ushićeni panegirici nisu pretjerani, već samo svjedoče o postignutom – i nametnutom si – standardu same umjetnice. Bez obzira što Maja S. Franković radi grafike različitih formata, od manjih tzv. grafika-objekata, preko prostornih slobodno stojećih knjiga-objekata velikog formata (107x325 cm), razlika u dimenzijama ne podrazumijeva slabljenje inventivnih rješenja ili propuste u zanatsko-tehničkom smislu!

Ako se uzme u obzir da su u monografiji obuhvaćeni radovi nastali između 1998. i 2007, dakle u nepunih deset godina, razvidno je kako je u slučaju Maje S. Franković riječ o nestandardnom grafičarskom talentu koji ne posustaje na prvoj kreativnoj prepreci, nego joj svaka idejno-metijerska granica služi kao okidač za novu i drukčiju primjenu grafičkih tehnika i odabranih motiva koje varira. U najvećem dijelu njezin se opus može povezati s tradicijom lirske apstrakcije, koja daje neslućeni raspon eksperimentiranja s tehnikom, bojama i grafičkim matricama, uz osjetno manju mogućnost da se umjetnik sâm zatvori u datosti vlastitih motivskih rješenja kao kod, primjerice, geometrijske apstrakcije. Mrlje, linije, slova, vegetabilni predlošci motiva, nepravilne strukture grafičke matrice teško čitljivih izvora, tretirane kiselinom – raskoš koja se i pri vrlo suzdržanu nanošenju boje ili veličini otisnuta motiva na papiru prelijeva u vidno polje promatrača, odaju zapravo hedonističko-vitalistički tip ličnosti, umjetnicu koja se raduje životnim darovima, zna uživati u svakodnevici malih stvari, ne bojeći se stvaralačkih nemira i rizika. Procesi rada grafičarku ne zamaraju; stalna potreba da se ispituju granice grafičkih tehnika i kombiniranje s drugim izražajno-žanrovskim mogućnostima likovnog jezika integralni su dio njezina umjetničkoga bića. Usprkos čestim mijenama i inovacijama, njezin je grafičarski pečat i autorski izričaj trajno prepoznatljiv u suvremenoj hrvatskoj grafici. Izvan svake škole, stroge doktrine i umjetničke grupe – iako pripada tzv. riječkoj grafičkoj školi – ona stvara svijet za sebe, ostajući vjerna vlastitim umjetničko-metijerskim postulatima. S obzirom na funkciju redovne profesorice crtanja i grafičkih tehnika na Odsjeku za likovne umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, Maja S. Franković objedinjuje u svojem opusu i pristupu grafičkom metijeru sve odlike koje simbolizira ovo burno vrijeme povijesti umjetnosti: živjeti s tradicijom i protiv nje istovremeno, poznavati sve tajne zanata, a težiti radikalnijem, slobodnijem konceptu. Ona je umjetnica bez predrasuda u najboljem značenju tog pojma. Svaka stranica njezine monografije reflektira taj nonkonformistički kreativni duh!

Promocija monografije Maje S. Franković održat će se 7. svibnja u predvorju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Iva Körbler