Različitost je pozitivna

Različitost je pozitivna

Tradicionalno, svaka pojedina zemlja nastoji izgraditi poseban odnos s kulturom zemlje domaćina. Zajednički europski proces daleko je zanimljiviji od bilateralnog, osobito u Zagrebu u vrijeme dok se Hrvatska priprema za ulazak u Europsku Uniju. Mislim da je zajednički kulturni program stoga primjereniji mjestu i vremenu

Mreža kulturnih instituta Europske Unije u Hrvatskoj (EUNIC Hrvatska) organizirala je 19. travnja Noć kulturnih instituta EU, događanje na kojem su predstavljeni radovi umjetnika iz šest zemalja Unije, nastalih u suradnji s hrvatskim umjetnicima ili ustanovama. Umjetnici iz Austrije, Francuske, Italije, Njemačke, Slovenije i Velike Britanije izlagali su radove na manifestaciji koja je trajala od 17 do 24 sata na različitim gradskim lokacijama. Ovo je bio prvi ovogodišnji EUNIC-ov projekt koji se održava u povodu Europske godine međukulturnog dijaloga 2008.

S tim povodom razgovarali smo s Adrianom Chadwickom, ravnateljem British Councila za Hrvatsku.

Kako je došlo do održavanja Noći kulturnih instituta u Hrvatskoj i što je EUNIC?– Mislim da projekt EUNIC-a sjajna inicijativa, koju je British Council podupro od sama početka, zajedno s drugim kulturnim centrima u Zagrebu. EUNIC je paneuropska organizacija, a izvršni direktor British Councila član je njegova upravnog odbora zajedno sa svojim europskim kolegama. U rujnu prošle godine osnovali smo hrvatsku podružnicu EUNIC-a. EUNIC ima sjajne ciljeve: promicanje kulturne suradnje, jezične različitosti i međukulturnog dijaloga. Ono što je najvažnije kod EUNIC-a jest da znači korak dalje od bilateralne kulturne suradnje. Tradicionalno, svaka pojedina zemlja nastoji izgraditi poseban odnos s kulturom zemlje domaćina. Zajednički europski proces daleko je zanimljiviji od bilateralnog, osobito u Zagrebu u vrijeme dok se Hrvatska priprema za ulazak u Europsku Uniju. Mislim da je zajednički kulturni program stoga primjereniji mjestu i vremenu. Projekt je potpomogla i delegacija Europske Unije u Zagrebu.

Kako se premošćuju jezične barijere u zajedničkim europskim kulturnim projektima?– Ne volim riječ barijere. Jezična različitost nije barijera u današnjoj Europskoj Uniji, koja ima više naroda i jezika nego ikad. Različitost je pozitivna stvar, koja donosi kulturni boljitak. Kada smo prošli tjedan predstavljali naš program na tiskovnoj konferenciji, svatko je govorio na svome jeziku, a zatim je prevođeno na hrvatski. Silna jezična različitost u jednom danu ujedno je i poruka da jezik nije nikakva prepreka.

Koje programe British Councila ostvarene tijekom vašeg mandata smatrate najvažnijim?– British Council drži se vrlo široke definicije kulture. Tražimo područja u kojima se kulturni interesi Velike Britanije i Europske Unije preklapaju s hrvatskim, kako bi proces kulturne suradnje bio obostrano koristan. Mislim da je znanost jedno od ključnih područja. Hrvatska ima važnu povijest znanstvenih otkrića, a i danas je znanstveno jaka. Velika Britanija unutar Europske Unije ima poseban interes da potiče zanimanje mladih za znanost. Znanost je ključna za gospodarstvo, tehnološki razvoj, bavi se problemima klimatskih promjena, a važna je i za razvoj kreativnosti. Već šestu godinu organiziramo Festival znanosti, koji se otvara 21. travnja u šest hrvatskih gradova. Organiziramo Famelab ili Laboratorij slave, koji je natjecanje u izlaganju znanstvenih tema koje mladim znanstvenicima i studentima prirodoznanstvenih i tehničkih fakulteta pruža mogućnost za komunikaciju i popularizaciju znanosti. Želimo razviti njihovu sposobnost da predstavljaju znanstvene teme na način koji može zaintrigirati širu javnost. Imali smo seriju rasprava o temama kao što su propisivanje lijekova, znanost i religija. Imamo i program za mlade istraživače. Ukratko, najviše mi znače programi kojima povezujemo mlade znanstvenike s javnošću.

Koji su vaši programi imali najviše odjeka u javnosti?– Mislim da su najviše odjeka imala predstavljanja britanskih pisaca, koja smo organizirali uglavnom u suradnji s Algoritmom. Nadalje, tu su i nepredvidljivi događaji, kao što je onaj s engleskim nogometnim navijačima u doba održavanja utakmice Hrvatska – Engleska. Organizirali smo posjete školama u kojima su navijači govorili o svom doživljaju navijanja, a održana je i nogometna utakmica hrvatskih i engleskih navijača, što je izazvalo znatnu medijsku pozornost.

Koliko se fokusirate na Zagreb, a koliko djelujete u drugim gradovima? – Naši su programi što je više moguće na nacionalnj razini. Najbolji su primjer ispiti, kojima dajemo mogućnost mladim Hrvatima da polože međunarodno priznate ispite iz engleskog jezika, ali i iz ekonomije, prava i računovodstva. Radimo u trideset gradova širom Hrvatske. Ovog tjedna idem u Rijeku na Festival znanosti, a potom u Šibenik na godišnju konferenciju hrvatskih nastavnika engleskog jezika. Nastojimo doći do što većeg broja hrvatskih građana.

Djelujete i na području filma…– Hrvatska ima doista bogatu festivalsku scenu. Pomažemo samo tamo gdje postoji naš poseban interes, primjerice kod eksperimentalnih festivala za koje konkuriraju važni britanski filmovi, ili primjerice Židovski filmski festival prošle godine u Zagrebu, koji je partnerski vezan za Židovski filmski festival u Londonu.

Kako pomažete kazališne projekte…– Djelovanje British Councila u pojedinim područjima znatno ovisi o razvijenosti lokalne kulturne scene. U Hrvatskoj organizatori kazališnih festivala vrlo dobro znaju koje kazališne skupine žele pozvati, a imaju i dobre izravne kontakte s njima. Stoga ne organiziramo kazališne događaje, ali oni se već odvijaju sami po sebi i to jako dobro. Mi gledamo gdje možemo napraviti nešto što se inače ne bi dogodilo. Diljem Europe organiziramo mrežu organizatora festivala i kazališnih ravnatelja i njihove susrete i razmjenu iskustava s britanskim kolegama.

Na koji način pomažete pripremu ulaska Hrvatske u Europsku Uniju?– Mislim da to ponajprije činimo opsežnim programom stipendija. Tridesetak ljudi svake godine ide u Veliku Britaniju iz Hrvatske zahvaljujući stipendijama. Također, nastojimo pripremiti hrvatske učitelje, studente i nastavnike za sudjelovanje u kulturnim i znanstvenim programima Europske Unije.

Razgovarao

Zlatko Vidačković

Noć kulturnih instituta

Austrijski redatelj Marius Schiener predstavio je multimedijsku i interaktivnu predstavu Gašpar i napitak zločestoće u produkciji Dječjeg kazališta Dubrava (Oktogon). Zvučnom instalacijom Sirena britanski umjetnik, skladatelj i performer Ray Lee u suradnji s Kontejnerom propitivao je fascinaciju skrivenim svijetom elektromagnetskoga zračenja (Močvara). Slovenska umjetnica Lučka Koščak u suradnji s Marinom Banić-Zrinščak projektom Otvorena kuća otvorila je galerijski prostor publici potičući njihovu kreativnost (MM Centar u Studentskom centru), a francuski je videoumjetnik Elie Cristiani u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti rezultat svoga sedmodnevnoga boravka u Zagrebu prikazao novim videoradom (Mediateka). Koncept što ga je Claudio Rotta Loria zamislio za prostor Talijanskog instituta za kulturu, a realizirao ga u atelijeru Danka Friščića, prava je posveta gradu te potiče na razmišljanje o prostornom odnosu između sama rada i njegova konteksta (Talijanski institut za kulturu). Njemački umjetnik Stefan Rummel, koji se u svojim instalacijama koristi zvukom i elementima performansa, u suradnji s Urban Festivalom i hrvatskim umjetnikom Ivanom Marušićem Klifom, istraživao je zagrebačko podzemlje (Goetheov institut).