Poveznica među generacijama

Poveznica među generacijama

Stjepan Babić, Milena Žic Fuchs, Rječnik kratica, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 2007.

Nedavno je predstavljen Rječnik kratica navedenih autora, djelo u mnogočemu pionirsko i iznad svega potrebno. Doduše, na hrvatskom jeziku ima više specijaliziranih rječnika kratica (o čemu svjedoči i popis literature na kraju knjige), no oni pokrivaju samo pojedina područja, a ne obuhvaćaju stotine i stotine kratica koje su dio naše svakodnevice. Skraćivanje riječi poznato je još od davnina, no kratice – kako se brzo stvaraju – tako još brže postaju novim naraštajima nerazumljive, a taj je proces danas ubrzaniji nego ikada prije. Brzo se mijenja i sam državno-politički okvir u kojem ljudi žive, a kako onda neće i sve munjevite mijene unutar njega?! No bez obzira na to što pojedina kratica znači danas, dobro je znati i što je značila u prošlosti, jer upravo kratice (i njihovo razrješenje punim nazivom) mogu približiti cijela povijesna razdoblja mlađim i od samih događaja udaljenijim naraštajima. Što mladima, na primjer, znači CK SKH, JUS, SIZ, OUR i sl.? Čuvanje i kratice i njezina značenja uvelike pridonosi i znanstvenim istraživanjima (npr. povijesti, jezikoslovlja, sociologije i sl.), bez čega bi i ta istraživanja bila manjkava i siromašnija, a neusporedivo mukotrpnija. Današnje često skraćivanje riječi i izraza svakako ima uporišta u brzom tempu života suvremenoga čovjeka, no, valja priznati, kratice su danas i velika moda, u što se lako možemo uvjeriti ako otvorimo bilo koje novine. Pitanje je, međutim, koliko ih ljudi razumije, pa i kratice – kao i općenito silan prodor stranih riječi u hrvatski informativni prostor bez prava razumijevanja – pridonose tome da je današnja komunikacija više no ikada aproksimativna, a to znači i površna. Zato ovaj rječnik (od 20 000 natuknica) smatram dobrodošlim priručnikom za sve one koji još žele razumjeti što im se kao informacija podastire, a ne da samo papagajski ponavljaju ono što su u medijima vidjeli ili čuli.

Autori navode da nisu uključili izgovor samih kratica, što bi im, svjesna sam, uvelike otežalo život, no i to bi jednom ipak trebalo napraviti. Oni se u to nisu upuštali jer ih je u tome, kako navode, pokolebao u nas često različit izgovor jedne te iste kratice (i engleskoga i hrvatskog ustroja), pa su zaključili da je ipak korisnije izdati rječnik i bez toga, nego zaglibiti u živ pijesak, s jedne strane, hrvatske očite neukosti, a s druge našega dodvoravanja svemu što je strano, čak i onda kad to od nas nitko ne traži. Mislim na više puta isticane primjere poput PTSP-a i BDP-a, na koje hrvatski govornici primjenjuju načela engleskog izgovora, premda kratice nisu engleske. Tu sam boljku već odavno dijagnosticirala: to je zato što Hrvati više ne znaju (ili ne žele znati) ni kako se zovu slova njihove, hrvatske, abecede. Dobro je što su autori postupili kako su postupili i napravili barem početne radove na kojima se može dalje graditi. Punim su nazivima razriješili sve kratice i tako omogućili svima zainteresiranima bolje razumijevanje teksta, a time i bolju/dublju komunikaciju.

Slažem se s autorima da svaki rječnik zastarijeva čim izađe iz tiska. No dobro je što ih ni ta opća istina nije pokolebala, jer se mi i prečesto utječemo raznoraznim izgovorima (tu se ništa ne da napraviti, tako je u cijelom svijetu, nije ni drugima bolje itd.) koji koče svaku aktivnost, napor i rad, a zapravo podržavaju lijenost, ravnodušnost i malodušnost. Zato je za svaku pohvalu njihov trud da strpljivo uopće počnu prikupljati kratice iz svakodnevnoga života i što na tome nisu stali ni sustali, svjesni da je bolje izdati i manji početni korpus nego ustrajati na savršenstvu. Nakon početnih predradnji sustavno su prikupljene kratice dopunjavali novima uz pomoć stručnjaka za pojedina područja i stručne literature, što je vrlo dobar put u pisanju takva rječnika, jer mu je upravo sudjelovanje jezikoslovaca (kroatista, anglista i dr.) i stručnjaka za mnoga druga područja dalo potrebnu širinu i pouzdanost. Tako uspostavljena baza raznovrsnih kratica lako će primati nove primjere i/ili postojeće, ali iz bilo kojeg razloga propuštene, i tako stalno rasti.

Posebna vrijednost i novina ovoga rječnika jest dodatak. U njemu su prikupljene SMS i internetske kratice te emotikoni (engl. emoticon, prema spoju riječi emocija i ikona) iz internetske i SMS komunikacije. Kako SMS i internetske kratice potječu, što je i razumljivo, poglavito iz engleskoga jezika, autori su prijevodima tih kratica nastojali pomoći svim korisnicima da se i u tom obliku komunikacije što bolje snađu. U tom je dijelu pomoć onih koji u tome plivaju kao ribe u vodi – a to su mladi ljudi, studenti – bila neprocjenjiva. Uz važnu poruku izdavača korisnicima rječnika da svoje komentare i prijedloge u vezi s kraticama šalju na njegovu elektroničku poštu, čime će se rječnik stalno ažurirati i proširivati, cijeli taj demokratični postupak (koji se može jednostavno nazvati korisnici za korisnike), uz obilnu pomoć mladih, utvrđuje me u više puta ponovljenu zaključku kako se i prava universitas (zajednica profesora i studenata) ostvaruje i traje upravo tako: na temeljima zainteresiranoga slušanja i obostranoga istinskog poštovanja svih okupljenih na zajedničkom poslu. Jer kao što npr. ja (poput teleta u šarena vrata) gledam u emotikone, tako i mnogi mladi mogu istim pogledom gledati npr. u ligature ili čak u cijele tekstove pisane nekim starim zaboravljenim pismom, recimo, glagoljicom. Udruženim pak snagama (viribus unitis, jer ništa bez klasične naobrazbe) možemo jedni drugima otkrivati nove stvari te tako korisno poslužiti cijeloj jezičnoj zajednici.

Nives Opačić