Pogled iz dva očišta

Pogled iz dva očišta

U dijalogu dvaju putnika, kroz dva osobna gledišta istih krajolika i gradova, ostvaruje se potpunija vizija indijske svakodnevice, stanovnika te živopisne zemlje, njezinih povijesnih spomenika, dinamične vreve na ulicama

Putopisne zabilješke, bilo književnog ili fotografskoga tipa, uz dokumentarnu vrijednost nose u sebi tračak naznake određene promjene putnikove osobnosti, nazovimo je duhovni rast, ili jednostavno iskustvo. Ako u grozničavu prolasku kroz svjetske metropole i manje gradove, prema receptu grad ili dva u jednom danu, ta dimenzija iščezava u korist pukoga gomilanja informacija bez pravoga proživljavanja, Indijom je nemoguće proći brzopotezno i nepromijenjeno. Ta je zemlja, daleka europskom kulturno-civilizacijskom svijetu, oduvijek bila obavijena koprenom mističnosti i tajnovitosti – od pokušaja osvajačkih pohoda Aleksandra Velikoga, preko kolonističkoga britanskog imperijalizma do (često tek pomodnih) hipijevskih i inih hodočašća koja bi trebala donijeti duhovnu okrepu i prosvjetljenje.

U Indiju su se s fotografskim aparatima uputili fotograf Darko Bavoljak (Zagreb, 1961) i kipar, koji je također otkrio fotografsku strast, akademik Ivan Kožarić (Petrinja, 1921). S putovanja su se vratili sa zabilješkama koje su se mogle donedavna pogledati na izložbi naslovljenoj jednostavno Indija, postavljenoj u zagrebačkoj Kuli Lotrščak unutar ciklusa Snapshot / Brzo okidanje, koju u okviru programa Galerije Klovićevi dvori vodi viša kustosica Marina Viculin. Obojica donose viđenje Indije u boji – svaki po četrdeset fotografija. Kožarić je odabrao uske horizontalne formate (10,2 x 15,4 cm), dok se Bavoljak odlučio za digitalni isprint nešto većega formata (16,8 x 30 cm). Format dakako podrazumijeva različite strukturalne dinamike: u Kožarića su prisutna horizontalna uslojavanja, a Bavoljak uočava bogate kompozicijske preplete i iznimno žive scene.

Marina Viculin u popratnom tekstu koristi se zanimljivim dualističkim tumačenjem dvostrukoga ciklusa – odnosno tumačenjem o snimanju lijevom i snimanju desnom rukom, što je bilo naznačeno i u samu postavu izložbe, koja se rasprostirala na trima katovima: Ivan Kožarić, kipar s fotoaparatom u ruci, i Darko Bavoljak, profesionalni fotograf i snimatelj koji ne može pobjeći od znanja svoje ruke, kako navodi Marina Viculin. Zaista, u dijalogu dvaju putnika, kroz dva osobna gledišta istih krajolika i gradova, ostvaruje se potpunija vizija indijske svakodnevice, stanovnika te živopisne zemlje, njezinih povijesnih spomenika, dinamične vreve na ulicama. Povremeno nastaju i zanimljiva preklapanja, odnosno primjeri slučajnoga ulančavanja, poput onoga kada Bavoljak snima Kožarića u trenutku dok on hvata kadar s putnicima u kamionetu (obje fotografije bile su pokazane na izložbi).

Indija je u ovom ciklusu prikazana u svoj raskoši raznolikosti, od impozantnih građevina, poput Taj Mahala, kojima odjekuje blagostanje slavnih povijesnih vremena, do bijede nedodirljivih. Fotografi ne ustupaju ni pred jednim polom stvarnosti te stvaraju slike koje su podjednako objektivne i empatične. Kako ostati hladan na razgaljene dječje oči, strpljivost i ponos siromašnih? Kako ne uočiti prolazak kozlića kraj zidina u kojem suptilno fotografsko oko sugerira aluziju na reljef – to jest, promeće ga u svojevrstan simbol?

U Indiji je zaista teško, a vjerojatno i nemoguće, razlučiti gdje prestaje simbolika, a počinje život. Tom neprekinutom, vječnom krugu odlično korespondiraju putopisne zabilješke Kožarića i Bavoljaka, snimke lijeve i desne ruke.

Barbara Vujanović