Osam tisuća natuknica

Osam tisuća natuknica

Tehnički leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2007.

Zadnjih dana 2007. godine, u izdanju Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, iz tiska je izašao Tehnički leksikon. Pojavio se deset godina nakon izlaska iz tiska posljednjega, 13. sveska Tehničke enciklopedije 1997, u doba pojačana prodora engleskih, svagdašnjih i strukovnih, riječi u hrvatski jezik.

Živimo u doba druge modernizacije svijeta, za Hrvatsku u razdoblju tranzicije. Anđelko Milardović je u »Vjesniku« od 18. i 19. studenoga 2006. napisao ovo: »Treće lice tranzicije, koje treba zaokružiti sliku tranzicije, udara na jezik. Prvo (političko i gospodarsko) je udarilo po džepu, drugo (populističko: zaglupi pa vladaj) po duši, a treće po jeziku kao kući bitka ili identiteta.« Tu treba tražiti osnovnu važnost Tehničkog leksikona: očuvanje nacionalnog identiteta.

Glavni urednik Zvonimir Jakobović u predgovoru Tehničkom leksikonu, o osnovnoj koncepciji Leksikona napisao je: »Tehnički leksikon, uz naziv članka na hrvatskome jeziku, donosi strukovne nazive na engleskome, njemačkome i ruskome jeziku. Razlozi za izbor triju stranih jezika su različiti. Engleski jezik je nezaobilazan jezik međunarodnog komuniciranja, pa tako i u području tehnike, pod utjecajem njemačkog jezika hrvatsko se tehničko nazivlje tvorilo od prvih dana, osobito u doba razvoja industrije u drugoj polovici XIX. st. i u prvoj polovici XX. st., a ruski je jezik sa svojom opsežnom tehničkom literaturom često služio kao primjer tvorbe strukovnoga nazivlja u slavenskim jezicima, pa tako i u hrvatskome.«

Nakon naziva na stranim jezicima u članku slijedi jezgrovita leksikografska definicija pojma, sročena tako da bude razumljiva mnogima. Primjerice, otpor nije definiran kao dvopolni element mreže, nego je jednostavno definiran kao koeficijent razmjernosti između stalnoga napona na vodiču i stalne struje kroz vodič.

Nakon definicije slijedi opis pojma. On obično ilustrira definiciju, ali to više nije bitni dio u leksikografskom smislu. On olakšava čitatelju razumijevanje i olakšava povezivanje sa srodnim pojmovima u susjednim strukama. Možda će neki korisnik ostati razočaran, u opisu ne kriju se tehničke upute, nego se samo objašnjava o čemu se radi. Mnogi su članci ilustrirani crtežom (shemom, skicom, grafikonom), a neki tabličnim prikazom ili fotografijom. Opis pojma se po potrebi povezuje poveznicama (uputnicama) s drugim, najbližim bliskim pojmovima.

U Dodatku nalaze se kazala naziva na engleskome, njemačkome i ruskome jeziku (oko 160 stranica). Svi nazivi na stranim jezicima uneseni u kazalo, preko hrvatskoga naziva upućuju u sam osnovni korpus Leksikona. Dakle, iz svakog naziva na jednom od ta tri strana jezika može se doći do naziva na hrvatskome jeziku i preko njega do članka koji taj naziv definira i opisuje.

U Dodatku se još nalazi popis gotovo svih osoba (znanstvenika, pronalazača, izumitelja i konstruktora), koji se spominju u člancima s kratkom biografijom u oko pet redaka, te npr. tablice mjernih jedinica, prirodnih konstanti, kemijskih elemenata i mnogi drugi korisni podaci. Šteta što nije navedeno kako se izgovaraju imena i prezimena navedenih osoba.

U knjigama takve vrste kao što je Tehnički leksikon, u kojima je obuhvatnost jedna od elementarnih pretpostavki, potencijalni će korisnik možda najprije tragati za onim člancima kojih nema, nego tragati za onim člancima koje nije trebalo uvrstiti. Od viška glava ne boli! I tako sam počeo tragati za natuknicama iz susjednih mi struka. Vrtložno strujanje － uvrÜteno, bregasta osovina － nije uvrÜtena, difuzor － uvrÜten, monoksid － nije uvršten. I tako bismo mogli raspravljati čega ima i čega nema.

Kao kuriozitet naveo bih da je u Leksikon uvršten članak usmjerivač. Naime, naziv usmjerivač postoji samo u hrvatskome jeziku; engleski, njemački i ruski izvorni naziv ne postoje. Uveo ga je Zlatko Plenković, vjerojatno oko 1948. kao prijevod njemačkoga naziva Stromrichter, kada je počeo predavati na Elektrotehničkom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu.

Na izradi Leksikona, pod stručnim vodstvom glavnog urednika Zvonimira Jakobovića, radio je tim od 143 stručnjaka, dobrim dijelom profesora s raznih fakulteta, te dvadeset urednika struka iz raznih područja znanosti. Tako velik broj stručnjaka posljedica je postavljena načela da autori članaka mogu biti samo oni koji se bave onime što članak opisuje. No zbog velikog broja stručnjaka, glavni urednik je imao više posla na ujednačavanju stila i dužine članaka, na spajanju članaka, a pogotovo pri izboru prve inačice naziva članka.

Važnost Tehničkog leksikona podvukao bih riječima Jurja Križanića iz njegove knjige Politika. Odabrao sam Križanića iz osjećajnih razloga. Naime, 1. razred gimnazije upisao sam u II. muškoj gimnaziji u Križanićevoj ulici. Odjeljak O jeziku ili o govoru Križanić započinje sljedećim rečenicama: »Usavršenost jezika najpotrebnije je oruđe mudrosti i jedva ne i glavno njezino obilježje. Čim koji narod ima izvrsniji jezik, tim pogodnije i učinkovitije raspravlja o obrtima i svakovrsnim umijećima i radinostima. Obilje riječi i lakoća govora jako pomaže da se iznađu mudri savjeti i da se svakovrsni mirni i ratni poslovi uspješnije obavljaju.« Te rečenice Križanić je napisao oko 1665, otprilike sto godina prije prve znanstvene knjige o elektricitetu.

I na kraju nekoliko brojčanih podataka. Leksikon sadrži 8033 članka poredana abecednim redom u 98.658 redaka na 1017 stranica. Zajedno s dodacima ima ukupno 1220 stranica. Ilustriran je sa 626 crteža i 257 fotografija te 110 tablica.

Zvonko Benčić