Na drugoj strani ulice

Na drugoj strani ulice

Vedran Živolić dobro je iskoristio svoje predispozicije i ulozi Janka dao potrebnu životnost, a najpamtljiviju epizodu ostvarila je Vesna Ravenšćak kao Jankova mama, alternativka

Nezadovoljan time što ga drugi zbog njegove dobrote i poštenja izrabljuju, desetogodišnji dječak Janko poželi postati zločest. Nakon što bijesno izjuri iz kuće na njega naleti automobil i, dok njegovi najbliži zabrinuto bdiju nad njegovom bolesničkom posteljom, Janko na krilima mašte odlazi u Zločestobiju, kako bi naučio biti zločest. Premda će tako ispričana priča iz pera Marijane Nola nekoga asocirati na Koka u Parizu Ivana Kušana (asocijaciju će dodatno produbiti i Vedran Živolić, kojeg osim kao Janka možemo vidjeti i kao ZKM-ova Koka) većina izravnih sličnosti s Kušanovim klasikom dječje književnosti tu prestaje. Usporedba pak s Harryjem Potterom, koja se ponegdje pojavila, uistinu je pretjerana, jer, premda se Zločestobiji ne može poreći prilična doza maštovitosti, Janko sa svojim otočkim kolegom ima malo toga zajedničkog.

Zločestobija je namijenjena djeci starijoj od pet godina, no ipak pomalo začuđuje svojim, za tu dob epskim, trajanjem od devedesetak minuta bez stanke. Premda su mališani pokazali poprilično zanimanje za događaje na pozornici, pozornost im je tijekom izvedbe popuštala kako zbog duljine predstave tako i zbog oscilacija u njezinu ritmu.

Zanemarimo li navedene slabosti, Zločestobija ostavlja prilično povoljan dojam. Vedran Živolić dobro je iskoristio svoje predispozicije i ulozi Janka dao potrebnu životnost, a najpamtljiviju epizodu ostvarila je Vesna Ravenšćak kao Jankova mama, alternativka (šifra: makrobiotika, joga) koja govori zagrebačkim dijalektom. Bilo je zanimljivo vidjeti i Krunu Šarića u komičnoj ulozi smotanoga Profesora Bakterije, dok su se u ostalim ulogama izmjenjivali Sven Šestak, Maja Kovač, Drago Utješanović, Natalija Đorđević, Siniša Ružić i Robert Bošković.

U autorskom timu najdojmljiviji rad bio je onaj oblikovatelja svjetla Aleksandra Mondecara, koji je pridonosio stvaranju primjerena ugođaja, a svoj nenametljivi prinos predstavi dale su i scenografkinje Dinka Jeričević i Marta Crnobrnja te kostimografkinje Ika Škomrlj i Elvira Ulip.

Goran Ivanišević