Marulić – druga polovica duge

Marulić – druga polovica duge

Središnja nagrada za predstavu u cjelini ostala je u splitskome Gradskom kazalištu lutaka – najboljim je proglašen Mali plamen Dubravke Ugrešić u režiji Roberta Waltla, predstava umne i zaumne, oniričke atmosfere koju je oblikovala besprijekorna glumačka suigra i impresivan rad autorskoga tima

Najmlađi hrvatski kazališni festival Marulić rođen je 14. travnja 2008. u splitskome Gradskom kazalištu lutaka u prirodnim uvjetima – dug četiri dana, težak sedam predstava, a termin i kontekst rođenja nisu mu mogli biti precizniji. Travanjsko slavlje kojim se u Splitu uzdiže djelo oca hrvatske književnosti već se devetnaestu godinu obilježava festivalom Marulićevi dani, znanstvenim skupovima i predavanjima te predstavljanjima domaćega književnog stvaralaštva, a sada je upotpunjeno i dječjim kazališnim festivalom Marulić. Tako je 1. festivalom hrvatske drame za djecu još jednom potvrđen ključni trenutak za hrvatsku nacionalnu kulturu – znameniti Marulićev zapis »na dvadeset i dva dni miseca aprila 1501.«, datum kada je završen »Libar Marka Marula Splićanina u kom se uzdarži istorija svete udovice Judit u versih harvacki složena«.

Od ljubavi do ljubavi

»Kad ste vi sanjali o meni, a mene još nije ni bilo u ono doba, jeste li vi možda mislili da ću ja biti dobra?«, izdiktirala je mala Sara Kišević ocu Enesu to pitanje dok su zajednički stvarali knjigu Mama, ti si moj zrak. U istoj toj knjizi Sara i Enes, ne znajući da se začinje festival Marulić, ispisuju Marulovu poruku svijetu: »…al što se mene Marula tiče – ja volio bih da svi ljudi na svijetu bar malo nama djeci sliče«. Predstavljanje ove zbirke poezije za djecu u splitskome Gradskom kazalištu lutaka tijekom trajanja festivala bilo je višestruko simbolično. U glavnom gradu moga srca, kako kaže Kišević, tjednima prije početka festivala nadimak Mali Marulić uvriježio se i u medijima i u kazalištu i kod publike. Dakle, Mali Marulić nastao je iz potrebe da se na jednome mjestu okupe najbolje predstave nastale na temelju hrvatskoga dramskog ili proznog teksta, s obzirom da je u proteklih nekoliko sezona produkcija dječjih predstava temeljenih na domaćoj literaturi otprilike tri puta veća od onih u odraslim kazalištima. Tako je na Mali Marulić pristiglo sedam predstava iz pet gradova: tri iz Zagreba te po jedna iz Zadra, Virovitice, Splita i Varaždina. S obzirom da su sve predstave s prvoga izdanja toga jedinstvenog nacionalnog festivala za djecu nastale na temelju proze – kroničan problem nedostatka suvremenoga domaćeg dramskog teksta za djecu bio je itekako fokusiran. I koliko god bile kvalitetne viđene adaptacije i dramatizacije, od kanonskog Regoča Brlićeve, preko naših suvremenika i klasika Malog plamena Dubravke Ugrešić, Bijelog klauna Damira Miloša, Crvenog kišobrana Višnje Stahuljak, Bum Tomice Silvije Šesto, Gospođice Neću Sunčane Škrinjarić, pa sve do baštinskoga Plevnika s Ljubav je jača od mača – nedostatak suvremenoga domaćega dramskog teksta za djecu, dakako, nije ni moguće ni potrebno maskirati. U skladu s tim, natječaj za takav tekst raspisan je već drugoga dana festivala Mali Marulić.

Scenska autentičnost u autorstvu, redateljskom, dramaturškom i glumačkom – zajednički je nazivnik svih predstava s festivala, a upravo je ta vrsnoća iznjedrila i sve ostale: autonomnost poetika; reprezentaciju raznovrsnih žanrova – od ruha bajke, preko ludističkog do neonaturalističkog; reprezentaciju dramskih vrsta, podvrsta i njihovih mješavina – od mjuzikla, preko dramskog, do lutkarskog. A o protežnome festivalskome motivu, o množini ljubavnih tema koje su stigle pred splitsku dječju publiku da i ne govorimo.

Stav, smijeh i glasni prepjevi

O sedam nagrada na prvome izdanju Malog Marulića odlučivao je stručni žiri u sastavu Jakša Fiamengo, Lada Martinac-Kralj, Trpimir Jurkić, Goran Golovko i Enes Kišević. Središnja nagrada za predstavu u cjelini ostala je u splitskome Gradskom kazalištu lutaka – najboljim je proglašen Mali plamen Ugrešićeve u režiji Roberta Waltla, predstava umne i zaumne, oniričke atmosfere koju je oblikovala besprijekorna glumačka suigra i impresivan rad autorskoga tima. Uz to, nagrađeni su i za izvrstan vizualni identitet predstave. Ivan Glowatzky kao varaždinski Bijeli klaun te Ana Maras iz Crvenoga kišobrana zagrebačke Žar ptice u veoma oštroj glumačkoj konkurenciji ostvarili su vrh glumačke kreacije, dok je nagradu za najbolju režiju i dramaturgiju dobio Ladislav Vindakijević za Bum Tomicu iz Male scene. Najboljom glazbom u festivalskim predstavama proglašena je ona Tamare Obrovac za Regoča iz zadarskih Lutaka. Kroničarska dužnost svakako nalaže da ostane zapisano kako je festivalsko ozračje bilo neizrecivo profinjeno i pozitivno, najvjerojatnije i zbog brojne splitske dice, koja su sukladno svojem mediteranskom temperamentu – jedni drugima bez kompleksa naglas prevodili patinirani arhaični govor Brlićeve i meku kajkavštinu Višnje Stahuljak, usput veselo otkrivajući tajne štemerskoga jezika iz Bum Tomice, radosno prepoznavajući vlastiti antiprotivni stav Gospođice Neću, vrišteći od smijeha za trajanja virovitičke predstave neusporedivoga humora Ljubav je jača od mača… I, možda opet Kiševići, za kraj: »Kad pojave se u igri poslije kiše duge – djeca su druga polovica dúge.«

Dubravka Lampalov