Istinski klasik

Istinski klasik

101 dalmatinac (One Hundred and One Dalmatians), 80 min, SAD, 1961, Continental

Posljednji Disneyjev klasik pod produkcijskom palicom Walta Disneya, i danas, trideset godina poslije (iako se svakako može uočiti njegova u osnovi konvencionalna priča, sa svega mjestimičnim proplamsajima inventivnosti i originalnosti) ostaje istinski klasik u rangu Snjeguljice, Bambija ili Trnoružice te svakako jedan od ponajboljih studijskih uradaka s dubinom i emotivnom autentičnošću. Karakter Cruelle De Vil (i s glasom Betty Lou Gerson) pritom je prvoklasan bonus filma; jedan od Disneyjevih najuspjelijih negativaca – u ligi Zle maćehe iz Snjeguljice ili Zle vile iz Trnoružice, od strane Američkog filmskog instituta proglašena jednom od najboljih negativaca svih vremena; i navodno nadahnuta pomodnom i ekscesnom, boemskom glumicom i zvijezdom londonskog West Enda dvadesetih godina prošloga stoljeća Tallulom Bankhead. Riječju, platinasto izdanje 101 dalmatinca na dva diska obvezno je ne samo za nove dječje naraštaje nego i za sve istinske Disneyjeve obožavatelje.

Oda knjizi

Klub Jane Austen (The Jane Austen Book Club), 101 min, SAD, 2007, Blitz

Oda čitanju i knjigama, kao dobrodošao i vrlo suvisao predah od nadolazećih računalnih generacija, Klub Jane Austen spisateljicu i njezine romane iz 18. stoljeća koristi kao emotivni pokazatelj i indikator stanja vlastitih celuloidnih protagonista – odreda zanimljivih sredovječnih trodimenzionalnih osobnosti s kompatibilnim i zrelim, dobro odabranim castom, na čelu s imenima poput uvijek genijalne Marije Bello ili izvrsne i zanimljive mlade Emily Blunt. Održavajući ugođajni ton djela u balansu, spretno loveći konce mnogim pričama i karakterima, redateljica-debitantica Robin Swicord (poznata potpisnica scenarija za Male žene ili Sjećanja jedne gejše) s lakoćom vodi priču, podastirući humorno i dramatsko u podjednakom omjeru; ujedno kao predložak uzevši roman Karen Joy Fowler, s ukusom i mjerom progovara o temama koje su zaokupljale i samu Austen – zajednici, društvenom statusu i novcu, braku i zaljubljivanju.

Stereotipni katolicizam

Sumorno ljeto (December Boys), 101 min, Australija / Velika Britanija / SAD, 2007, Continental

Osuđen biti poznatiji kao »film u kojem Harry Potter doživljava prvi seks«, Sumorno ljeto priča je o četvorici dječaka iz australskog sirotišta 1960-ih, koji provode mjesečni odmor na plaži i doživljavaju nezaboravne trenutke koji će ih obilježiti za čitav život; nastojeći se otrgnuti iz stereotipa stvorena u javnosti i vječnog povezivanja s likom Pottera, nažalost upravo je Radcliffe jedna od najslabijih karika priče o sazrijevanju i odrastanju. Ionako prepunjen neuvjerljivom dječjom glumom, Radcliffeova pridodaje iritantnosti, te iako je Ljeto gledljivo i dopadljivo djelce slikovite fotografije (lokacije Kangaroo Islanda) i nostalgične sentimentalnosti, njegovo otklizavanje u neuvjerljivu, narativnu zbrku, neuredne, nedotjerane realizacije, stalno ostavlja dojam neistinitosti proživljenih iskustava (savršen mladi par bez djece koji će postati udomiteljem, prekrasna lokalna djevojka željna druženja /atraktivna, odlična mlada Australka Teresa Palmer/). Poglavito proplamsaji začudno-fantastičnih vizija Gospe stvaraju osjećaj nelagode, gotovo campa, oduzimajući svu težinu katolicizma, koji je ovdje suvišan motiv, osim kao neizbježna stavka u svim (iole pretencioznijim) filmovima o siročadi.

Partizanska teatrologija

Most, 105 min, Bosna i Hercegovina, 1969, Video Delta

Jedan iz partizanske teatrologija legendarnoga Hajrudina Krvavca Šibe (Diverzanti, Valter brani Sarajevo, Partizanska eskadrila), kultnog akcijskog filmaša koji iz suvremene valorizacijske perspektive još balansira na rubu šunda i genijalnosti, Most je napravljen po tipičnom Šibinom kalupu: brza i koreografirana akcija s odličnim scenama bitki, štedljivi dijalozi, efektan humor, sa središnjim vrlo mačo, vrlo šutljivim, no zato učinkovitim junakom, pravim Čovjekom od akcije iz sustava zvijezda, gotovo stripovske estetike i jednostavne pričam-ti-priču pravocrtne radnje, a svakako s omiljenim mu glumcima Batom Živojinovićem i Borisom Dvornikom (za ulogu diverzanta Zavatonija nagrađen Zlatnom arenom na festivalu u Puli), i s čovječnim i idealističnim porukama o trajnim vrijednostima junaštva i prijateljstva.

Katarina Marić