BEZVREMENA AKTUALNOST KVADRATA

BEZVREMENA AKTUALNOST KVADRATA

U fokusu je modul kvadrata, temeljni oblik prostora i simbol gradbene volje, čvrstoće i postojanosti te model bijele kocke, kao izražajne paradigme moderne

Bijelo na bijelom, u bijelom. Delikatna igra čiste forme zauzela je zidni prostor riječke Galerije Arh. Obavijanje prostora geometrijskim modulima, zidnim složenicama sastavljenim od niza samostalnih objekata izvedenih u reljefu, novi je umjetnički iskorak akademskog kipara Petra Barišića. Recentni radovi predstavljeni su u sklopu galerijskog programa Novo i nepoznato iz ateljea, hrvatskog likovnog mainstreama (Peruško Bogdanić, Josip Diminić, Ljubo de Karina…) te promoviranja djelovanja Goranske kiparske radionice, utemeljene u Lokvama 1979, čiji su dugogodišnji sudionici i spomenuti umjetnici. Izložba Objekti reljefi, složenice, ujedno je svojevrsna uvertira u skorašnje autorovo predstavljanje u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, koje s pojačanim optičko-kinetičkim predznacima, izaziva očekivanje, eksperimentalno-ludističke epizode. Izazov većega formata, te kvantitativno i prostorno proširenog izdanja, obuhvatit će tisuću i šesto rekombiniranja, prostornog restrukturiranja polazišnih kompozicija, otvorenih kutija, nastanjenih reduciranim geometrijskim znakovima.

Riječka varijanta maloga formata sadrži osamdeset i četiri objekta, veličine 30 x 30 cm, ispisanih u niskom te visokom reljefu, u bijelo premazanu drvu. Okidači percepcije novih radova naznačeni razvedenom tehničkoizvedbenom osnovom u naslovu, pretaču se u građenje samostalnih jedinica, te njihovo estetski kodirano povezivanje unutar zadanoga prostora. Plastično usklađene, ritmično uslojene premetaljke dijagonalnih, okomitih i vodoravnih kompozicija, primarno su formalno i fenomenološki zavodljive. Prostoru prilagođen poliptih zasnovan na adiciji kvadratnih oplošja te repeticiji – varijaciji rastera pregrada i ispuna (linije, točke i plohe), znalački je promišljen i izveden geometrijski sustav znakovlja, pročišćen, elementaran.

Mikro i makroistraživanje odnosa volumena i prostora, njihova stupnjevanja i sažimanja, djelatno u procesu sama oblikovanja, te prostornog aranžiranja i postavljanja, upućuje na predano istraživanje modernističke riznice. U žarištu je modul kvadrata, temeljni oblik prostora i simbol gradbene volje, čvrstoće i postojanosti, te model bijele kocke, kao izražajne paradigme moderne. Rekreiranje geometrijske, ikonoklastičke matrice odvija se usuglašavanjem čistih oblika, klasičnih proporcija, jednostavnih detalja i dotjerane manualne izvedbe. Osjetna vizualno-taktilna inverzija Crnog kvadrata Kazimira Maljeviča, kao i mentalna reinterpretacija gesla Miesa van der Rohea Manje je više, utkana u nereprezentacijski, analitički pristup lišen rukopisa, ekspresije, naracije, vodi prema novom čitanju modernizma, koji se može označiti aktualnim zajedničkim nazivnikom sličnih umjetničkih strujanja, kao modernizam poslije modernizma.

Bitna osobina novih složenica uronjenost je u bjelinu, koja predstavlja svojevrsnu sintezu autorova dugogodišnja iskustva u području skulpture, podjednako u galerijskom, kao i u javnom prostoru. Skulpturalnim promišljanjem bjeline Petar Barišić (Vrlika, 1954) bavi se posljednjih petnaestak godina. Plastična monokromna polja možemo sagledavati kao reminiscencije na estetiku geometrijske apstrakcije, konstruktivizma, minimalizma, pa i oslanjanje na suvremeni industrijski produkt-dizajn. Pročišćenost i ohlađenost znaka ujedno je predtekst za stvaranje novoga pisma, apstraktnu kaligrafiju koja asocira na prve sustave komuniciranja i širenja poruka. Rekreiranje izvorišta, primjerice klinastoga pisma stare Mezopotamije, otvara efektnu igru umjetničkih ideograma. Bez ekspresije ruke i geste, plitko oprostorene križaljke sažete su u univerzalni govor pozitiva i negativa, oblika i interupcija, lomova svjetlosti i sjene.

Novo je pismo pismo u bijelom, meditativno, mirno i sabrano, poput apsolutne tišine. Reinterpretirane u kodu Vasilija Kandinskog, ...Ta tišina nije smrt, ona je prepuna živih mogućnosti... Izražene elegantnim hodom po rubovima ne/vidljivog, stvarnog i spekulativnog. Ljuskasti volumeni oplošja neutralizirani su sveprisutnom bjelinom, gotovo dematerijalizirani u svojoj pojavnosti. Bijela kao apsolutna, boja koja objedinjuje, nastala miješanjem svih boja spektra, izaziva povoljne, rasterećujuće učinke. Kao boja svijesti, spona ne/vidljivog, označuje i puristički ideal čistoće i tišine, tranzitornih stanja ispunjenih mogućnosti.

Svjetlosni učinci koji nastaju preklapanjem sjena i kretanjem promatrača animiraju prožimanje polja vidljivog i promjenjivost osjećaja prostornosti. Ugođajni monokromi, nestabilne pojavnosti i efemerne tjelesnosti, sagledani kao moguća vizija platonske idealnosti, djeluju kao promicanje otvorenoga sustava opažanja i granica osjetilnih sposobnosti.

Ksenija Orelj