VITALNOST ODBAČENE POVIJESTI

Izložba Zlatana Pinteka Obnovljivi izvori (proljeće), Moderna galerija, Studio Josip Račić, Zagreb, 18. ožujka – 4. travnja 2008.

VITALNOST ODBAČENE POVIJESTI

Koristeći se iskustvima ready-madea, enformela, nadrealizma, novog realizma i arte povera, a kombinirajući sve to s razvijenom ekološkom sviješću i potentno iskazanom nostalgijom, ostvaruje djela iznimne intelektualne, emotivne, a samim time i vizualne snage

Posjetiti najnoviju izložbu mladoga umjetnika Zlatana Pinteka znači uroniti u osebujan i samosvojan svijet. To je svijet koji nam se na prvi pogled može činiti sirovim, grubim, kaotičnim, čak i kataklizmičkim. No ipak, nakon što se malo pažljivije zagledamo i uživimo u eksponate, s lakoćom zaključujemo kako uopće nije tako. Dapače, riječ je o nečemu posve suprotnome! Pa što se to u različitim zapuštenim i istrošenim olupinama, daskama, žicama ili beživotnim deblima/panjevima, nerijetko samima po sebi ružnima i lišenima bilo kakve zanimljivosti, može doimati nježnim, duboko produhovljenim, romantičnim te – u konačnici, na neki začudan način – čak i optimističnim? Odgovor se krije u Zlatanovu specifičnom odnosu što ga gaji prema konkretnim predmetima. On je svjestan kako su izloženi objekti, prije nego što su odbačeni, nekomu za nešto i služili. Ti predmeti posjeduju, dakle, svoju memoriju i povijest, i to – što je za razumijevanje, a samim time i poistovjećivanje s ovom izložbom nužno znati – zajedničku. Svaki je od njih, naime, na neki način činio građu ili bivao dijelom umjetnikove djedovske kuće. I doista, prepoznajemo vrata, vratnice, prozore, stolice, ručke, okvire za slike, stare cipele… Ali, Zlatan nije sklon svoje predmete ostaviti nedirnutima kao ready-made; njihova dekontekstualizacija iz svakodnevnog i uporabnog im ozračja u uzvišeni prostor galerije nije osnovni poetski supstrat njegove umjetnosti. Važna mu je, naime, i čisto likovna komponenta, pa će gotove predmete radije međusobno kontrastirati, konstruirajući na taj način dojmljive vizualne sklopove na razmeđi slikarstva, skulpture i instalacije. Redovito, tek pomoću poneke aplikacije ili pak obojene površine, na njima ostavlja i vlastiti trag. Takvim postupcima on im iznova udahnjuje život. Autorica predgovora Željka Čorak zapisala je: »… materija Pintekovih djela materija je povijesti njegova života.« I nešto kasnije: »Pintekova umjetnost umjetnost je transfiguracije usmrćenog, upropaštenog, odbačenog.« I doista, Pintek je izložbu naslovio Obnovljivi izvori (proljeće). Otuda i onaj spomenuti osjećaj optimizma. Predmeti koji su dočekali i prošli jesen/smrt svoje uporabljivosti, sada se iznova rađaju kao oduhovljeni artefakti stvaralačke memorije, kao autentična umjetnička djela

Iako je na hrvatskoj izložbenoj sceni tek nekoliko godina, Zlatan Pintek iznimno je zreo autor. Koristeći se iskustvima ready-madea, enformela, nadrealizma, novog realizma i arte povera, a kombinirajući sve to s razvijenom ekološkom sviješću i potentno iskazanom nostalgijom, ostvaruje djela iznimne intelektualne, emotivne, a samim time i vizualne snage. Mislioci poput Goethea ili Warburga znali su isticati da se Bog krije u detaljima. I izložba Zlatana Pinteka bremenita je pojedinostima, a svaka od njih priča nam priču, noseći u sebi tragove dodira nekih posve konkretnih ljudi i odjeke nekih davno proživljenih situacija. Zahvaljujući umjetničkoj kreaciji, oni, međutim, nisu tek beživotni relikti prošlosti, nego prerastaju u vitalno tkivo što aktivno korespondira s kontekstom unutar kojega egzistira.

Vanja Babić