U PRAVI ČAS

U PRAVI ČAS

Radovan Vukadinović, Lidija Čehulić Vukadinović, Davor Božinović, NATO. Euroatlantska integracija, Topical, Zagreb, 2007.

Nedavni posjet američkog predjednika Busha, njegovi srdačni iskazi prijateljstva i bukureštanska pozivnica Hrvatskoj da se priključi Sjeveroatlantskom savezu vjerojatno su najljepše injekcije optimizma koje je hrvatski narod doživio u posljednjih nekoliko godina. Dok nas Europska Unija zavlači (a nedvojbeno i mi nju s našom dinamikom prilagođavanja europskom zakonodavstvu), dijeli nam packe, vadi mast na pregovorima oko svakog detalja, odgađa potencijalne datume hrvatskoga priključenja, a Slovenija prijeti i ucjenjuje, pozivnica za tako moćan klub kao što je NATO pravi je melem na ranu hrvatskoga nacionalnog ponosa. Koliko god neki bili skeptični prema vanjskoj politici sadašnjeg američkog predsjednika, smijali se njegovim gafovima ili prezirali njegov svjetonazor, teško je bilo tko mogao ostati ravnodušan u trenucima dok je predsjednik najveće svjetske vojne sile hrvatskim građanima govorio: Ako itko ugrozi hrvatsku slobodu, SAD i NATO će vas zaštititi! Ako je prije ovih događaja i bilo dvojbe hoće li hrvatski građani poduprijeti ulazak u NATO, vjerojatno će sada ta dilema postati bespredmetna. Malobrojni prosvjednici dobili su zavidnu medijsku pozornost, ali su tretirani kao svojevrsna normalna pojava i dokaz hrvatske demokracije te tako neočekivano brzo izgubili učinkovitost, a u konačnom dojmu bili posve pometeni.

Lako je danas osuđivati američku intervenciju u Iraku kao suverenoj državi (opravdanu potpuno lažnim tvrdnjama o proizvodnji oružja za masovno uništenje i vezama s islamskim terorizmom), ali treba se prisjetiti da Irak nije Vijetnam te da je Sadam Husein bio svojevrstan blisko-

istočni Hitler koji je napao Iran, zaposjeo Kuvajt, a na desetke tisuća Kurda ubijao bojnim otrovima. Nije nam smetalo kada su američki vojnici ginuli u Normandiji i cijeloj Europi za slobodu našeg kontinenta, prizivali smo Zapad da vojno intervenira protiv Beograda, likovali tijekom američkoga bombardiranja Srbije, ali fućka nam se za slobodu ljudi čija nam je sudbina daleka. A barem bi Hrvati trebali biti svjesni koliko je važno imati saveznike ili dobiti oružje za borbu za slobodu. Premda irački rat nema veze s NATO-om, on pokazuje razmjere do kojih su SAD i danas spremne intervenirati i daje punu uvjerljivost Bushovu obećanju o sigurnosti. A u državi koja graniči s tvorevinom kakva je Republika Srpska ili Srbijom, u kojoj radikale podupire gotovo polovina stanovništva, takva se ponuda ne odbija ni u ludilu, ma koliko spomenuti susjedi bili trenutno usmjereni na vlastite probleme.

U vrijeme kad je Hrvatska pozvana da se priključi NATO-u, a neki skupljaju potpise za referendum, jako je važno informiranje o ciljevima, strukturi i ulozi NATO-a, a upravo je to tijekom cijele duge i bogate nastavničke i znanstvene karijere bilo jedno od temeljnih područja interesa profesora Radovana Vukadinovića, autora brojnih knjiga s područja međunarodnih odnosa, vanjske politike i diplomacije, predsjednika Atlantskog vijeća Republike Hrvatske i Centra za međunarodne studije HUMS-a. Knjiga NATO. Euroatlantska integracija djelo je triju autora: profesora Vukadinovića (autora prvog dijela knjige: Od nastanka NATO-a do kraja hladnog rata i zaključnog NATO i globalni izazovi), njegove dugogodišnje suradnice s međunarodnom karijerom, profesorice Lidije Čehulić Vukadinović (autorice drugog dijela pod naslovom Posthladnoratovska uloga NATO-a) i veleposlanika Davora Božinovića, šefa Misije Republike Hrvatske pri NATO-u u Bruxellesu (autora trećeg dijela knjige pod naslovom NATO u 21. stoljeću).

Radovan Vukadinović analitično i stručno, ali istodobno čitko i pristupačno, uz niz pomno odabranih citata ključnih svjetskih analitičara, političara i diplomata, donosi prikaz razdoblja hladnog rata, da bi teme transformacije, širenja, traženja identiteta, novih odnosa s Rusijom i perspektive NATO-a prepustio mlađoj generaciji, odnosno svojoj suradnici Lidiji Čehulić, koja također zadržava jezgrovitost i ekonomičnost stila, preciznost i vrlo jasno definiranje ključnih pojava i procesa nakon pada Berlinskog zida. Veleposlanik Božinović pozabavio se konkretnim kriznim žarištima, od Balkana do Afganistana i Irana, kao i Hrvatskom kao budućom članicom saveza, pri čemu je osobito zanimljivo poglavlje o mitovima o NATO-u u Hrvatskoj.

Ova dobro uređena knjiga ima i niz dodataka. Prvi i uvodni je vizualno atraktivan i zanimljiv Povijesni prikaz transatlantske integracije kroz filatelističku dokumentaciju (iz zbirke Radovana Vukadinovića) u kojoj kroz marke i omotnice prvog dana možemo pratiti ključne događaje u poslijeratnoj povijesti, od konferencije na Jalti, stvaranje željezne zavjese, objave Marshallova plana, stvaranja istočnog bloka, proklamiranja Trumanove doktrine i osnivanja NATO-a pa sve do sastanka na vrhu u Rigi, u gradu koji je ne tako davno bio dio Sovjetskog Saveza.

Pri kraju knjige vrlo je iscrpna i informativna kronologija važnih povijesnih zbivanja vezanih uz transatlantske integracije od 1945. do 2007. Tu je i korisno kazalo ne samo imena nego i pojmova, koje kod takvih izdanja obično izostaje. Bibliografija je pak vodič kroza sve relevantne knjige objavljene u Hrvatskoj i svijetu o toj tematici, a priložen je i popis ključnih dokumenata. Sve to ukazuje na visoku uporabnu vrijednost knjige i kao priručnika uređena na način da se njime mogu koristiti i oni koji se prvi put susreću s tom tematikom, svakako svi koji žele pristupačnu knjigu koja će im proširiti znanje o euroatlantskim integracijama, ali i političari i analitičari kojima je potreban pouzdan podsjetnik i vodič kroz ključne događaje i procese u povijesti NATO-a.

U vrijeme poziva Hrvatskoj za ulazak u Sjeveroatlantski savez, kada je interes za NATO u nas veći nego ikad, teško je naći aktualnije i korisnije izdanje od ove vrijedne knjige. Za same autore, a posebno Radovana Vukadinovića, sadašnji događaji nedvojbeno su dugo željena zadovoljština i kruna desetljeća prosvjetiteljskoga rada u tom području.

Zlatko Vidačković