Vijenac 368

Matica hrvatska

Svetački lik

Marijan Karaula, Fra Lovro Milanović 1777–1807, Matica hrvatska Sarajevo, 2007.

Svetački lik

slika


Marijan Karaula, Fra Lovro Milanović 1777–1807, Matica hrvatska Sarajevo, 2007.


»Kršćanstvo je na ovim prostorima protkano brojnim svjedočkim životima i smrtima, koje su naš zavjet nastaviti na tim tragovima«, zapisat će u uvodu teksta Svijetli likovi mučeničke smrti kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, objavljenu na početku knjige u kojoj je fra Marijan Karaula nastojao prikupiti sve što je ostalo zapisano o fra Lovri Milanoviću tom »svjetlom liku, svjedoku vjere kao kršćaninu, fratru i svećeniku«. Neobično zvuči podatak da Katolička crkva u Bosni i Hercegovini nema službeno proglašena sveca ili blaženika, posebice imamo li na umu da je mnoštvo bosanskih franjevaca (i ne samo njih) u osmansko vrijeme, a i poslije, dalo život za katoličku vjeru. S područja BiH potekli su blaženik Ivan Mertz (rođen u Banjoj Luci), a neki su sveci i blaženici dijelom svog djelovanja vezani uz BiH (Sv. Jeronim, Sv. Nikola Tavelić, bl. Alojzije Stepinac...), no nema sveca ni blaženika koji je rođen, živio i djelovao na bosanskohercegovačkom prostoru. U crkvenoj povijesti na prostoru BiH osim službenih svetaca ima i duhovnih velikana, o čijoj nam svetosti stoljećima spontano pripovijedaju i vrlo živa pučka tradicija i neprekinuto tiho vjerničko štovanje. Upravo je takav slučaj i s bosanskim franjevcem fra Lovrom Milanovićem. U povodu dvjestote obljetnice njegove smrti knjiga Marijana Karaule pokušava dati odgovore na pitanja tko je bio fra Lovro Milanović, kad je i gdje živio i djelovao, zašto je pokopan upravo u Turiću (a ne na nekom samostanskom groblju kao što je to uobičajeno za franjevca) te kako je došlo do masovnih hodočašćenja vjernika iz raznih krajeva na njegov turićki grob. Mučenička smrt razlog je zbog kojeg su mjesto fra Lovrine pogibije vjernici vrlo brzo obilježili, a njegov grob postao je mjesto hodočašća nakon što se gluhonijemi mladić (reći će predaja) slučajno zaspavši s glavom na humku probudio i shvatio da je pročuo i progovorio. Posebno poglavlje knjige, Glasovi uslišanih, posvećeno je svjedočanstvima ljudi koji su »po zagovoru Lovrinu dobili željenu milost«.

Knjiga Marijana Karaule vrijedan je prinos upoznavanju sa životom fra Lovre Milanovića te potvrdama njegove svetosti u čudesnim znacima kao što su ozdravljenja te moralna i druga pomoć vjernicima.


Sandra Cekol

Vijenac 368

368 - 10. travnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak