Pulska plesna scena

Pulska plesna scena

Već prepoznata generacija pulskih plesača koji su se otisnuli na zagrebačku plesnu scenu, ali i na poneku dalju, spontano stvara plesno središte u matičnom gradu

Svojevrsnom srećom u nesreći neimanja klasičnog kazališta s pripadnim repertoarom i čvrstim identitetom, Puljanima se otvorila mogućnost gledateljskog priučavanja u gradskoj kazališnoj kući, sada već čestim, praćenjem uradaka kreativnih sugrađana koji su, također suočivši se vrlo rano sa srećom nepoznavanja institucionalnoga rada kazališta, zanat pekli, pod okriljem malih kazališnih i plesnih grupa. Već prepoznata generacija pulskih plesača koji su se, po dugogodišnjem vježbanju u plesnom studiju Zaro, pohađanju plesnih radionica na MKFM-u, a posljednjih godina i za Festivala plesa i neverbalnog kazališta u Svetvinčenatu, otisnuli na zagrebačku plesnu scenu, ali i na poneku dalju, spontano stvara plesno središte u matičnom gradu. Nakon predstava nagrađivanih koreografa, Aleksandre Mišić i Matije Ferlina, priliku ostvarivanja vlastitog projekta Istarsko narodno kazalište pružilo je i Andrei Gotovina, čime je nastavljen hrabri INK-ov pothvat nizanja plesnih predstava u vlastitoj produkciji. Rodni se grad nekolicini već formiranih plesača i okušanih koreografa napokon otvoreno nudi, uz dosadašnju inspiraciju i misaoni oslonac pri realiziranju predstava, i kao radno utočište i vlastita pozornica. U nepunih je devet mjeseci pod INK-ovim imenom pulska publika imala priliku premijerno pogledati Praznu sobu na suncu Aleksandre Mišić, Drugo za jedno Matije Ferlina i Plavi petak Andreje Gotovina. U potrazi za rijetkim slobodnim mjestom, gledatelji svih izvedbi triju plesnih predstava hrlili su na Malu scenu INK-a, dokazujući tako da pulska plesna publika postoji u velikom broju. Uživanjem u uvjetima rada koji su dosad izvan ljetnih radionica bili dostupni samo glumcima, a rijetko i glazbenicima, pulski su plesači, zahvaljujući mobilnosti, u kazalište s predugom samoizgradnjom unijeli jedno od mogućih rješenja za njegovu budućnost. Različitom plesnom naobrazbom koju su stjecali po odlasku iz Pule mladi plesači stvaraju kod kuće suvremenu plesnu scenu raznolika izričaja. Ona se, ipak, najviše vodi za amsterdamskim iskustvima, koja s tamošnje plesne akademije donose Andrea Gotovina i Ivan Blagajčević, a sa School for New Dance Developmenta Matija Ferlin, koji se suverenim nastupom nameće ostalim plesačima pozivom na rušenje granica scenskih izraza pa i na iskorak u performans s potkom vlastite ispovijedi. Uz izravnu su Ferlinovu potporu Andrea Gotovina, Ivan Blagajčević i Roberta Milevoj iznjedrili Plavi petak i načeli nadilaženje samodostatne plesne ugode i dodirne improvizacije. Nježna predstava kojom se plesna trojka pokretom, motivima i stidljivim iskazima intimnih sadržaja skriva u zajedničkom djetinjstvu posljednja je viđena pulska plesna predstava za kojom se nameću dalji projekti, možda i opet pod okriljem pulskoga kazališta, koje se plesom predstavlja i na sam Svjetski dan kazališta.

Nevena Trgovčić