Problematiziranje rodnih identiteta

Problematiziranje rodnih identiteta

Graz U galeriji Camera Austria do 18. svibnja može se pogledati izložba fotografija Anete Grzeszykowske (Poljska) i umjetničkog tandema Prinz Gholam, koji čine Wolfgang Prinz (Njemačka) i Michel Gholam (Libanon), autora koji tematiziraju ikone povijesti umjetnosti i problematiku rodnih identiteta. Grzeszykowska se u svojoj seriji fotografija Kadrovi bez naziva (2006) poziva na istoimeni rad Cindy Sherman iz 1977. Glamuroznim c/b američkim kadrovima Shermanove, koji su svojevremeno pokrenuli raspravu o prikazivanju ženskosti, Grzeszykowska suprotstavlja svoje istočnoeuropske kadrove kričavih boja, postavljajući pitanje o rodnim identitetima danas. Tandem Prinz Gholam pitanje rodnih identiteta postavlja na drugi način, performansom, živom slikom prema kadru iz Pasolinijeva filma Saló: sučeljeni par muškaraca koji se nježno dodiruje, bez brutalnosti i nasilja u izvorniku, propituje tradicionalni princip identifikacije i društvene odnose i konvencije upisane u izvornik, prizivajući anarhiju slika.

Koreografija emocija

Pariz U galeriji Flatland može se do 17. svibnja pogledati izložba Tuga nizozemskog umjetnika Erwina Olafa (1959). U fotografijama nadahnutim američkom aristokracijom s početka šezdesetih autor se poigrava idejom hladne realnosti nasuprot okrutnoj artificijelnosti. Spajajući novinsku faktografsku iscrpnost s režiranim emocijama i ugođajem, autor fotografira osamljene likove kako tuguju, uplakani u tišini, a njihov namješten položaj (klonula glava, spuštena ramena) i rekviziti (rupčić) uvjerljivo dočaravaju trenutak kada su nevinost, nada i radost potpuno izgubljeni. Ništa nije kako se čini u Olafovu ponovno stvorenu svijetu, ništa nije stvarno, a ipak je uvjerljivo i izaziva emocije. Sam autor o tome kaže: »Tuga je serija o koreografiji emocija, i o tome što možete stvoriti u studiju. A realizam u fotografiji može biti podjednako umjetan kao i realizam u vanjskom svijetu.«

Kaligrafska ljepota pokreta

Dublin U Galeriji fotografija može se do 20. travnja pogledati izložba Vrlo kratak prostor vremena u vrlo kratku vremenu prostora londonskog umjetnika njemačkoga podrijetla Sigunea Hamanna (1963). Hamannov rad funkcionira u međuprostoru statične i pokretne slike, i koristi se podjednako starim kao i novim medijima. Njegova velika fotografska instalacija u prozoru galerije primjenjuje načela diorama 19. stoljeća kako bi stvorila prijelazni, slikarski učinak. Specifičan karakter Hamannovih filmskih traka ostvaren je eksponiranjem 35 mm negativa u cijeloj njegovoj dužini u jednom neprekidnom pokretu. U tako nastalu širokom panoramskom prizoru stvari i likovi u pokretu zabilježeni su jasnije od statične, mutne pozadine, a slike dosežu visoku razinu apstrakcije, otkrivajući poetsku, kaligrafsku kakvoću zabilježenih svakodnevnih radnji.

O pjesnicima slikom

Zagreb U Atelijeru Lučko može se do 18. travnja posjetiti izložba Roberta Ravića Portreti, serija portretnih fotografija pjesnika, sudionika tribine Jutro poezije. Autor se utječe estetici crno-bijele fotografije isključivši kromaturu i elektronsku bljeskalicu te stvara radove sužene akromatske skale, slikovno interpretirajući lica koja izgovaraju poeziju. Robert Ravnić (1966) bavi se fotomanipulacijama, fotokolažiranjem, digitalnim ilustracijama i opremom knjiga i časopisa. Uz samostalne izložbe sudjelovao je na više skupnih izložbi i fotosalona. Uz brojna priznanja, dobitnik je pohvale na Salonu fotografije u Vinkovcima 2007. te na izložbi Otok i more iste godine.

Pripremila Maša Štrbac