Otrgnuto zaboravu

»Hrvatsko glumište«, časopis Hrvatskog društva dramskih umjetnika, gl. ur. Dubravka Lampalov, br. 35, Zagreb, 2007.

Za razliku od prošloga, trobrojnog izdanja, u kojem se našlo mjesta za različite sadržaje, pa smo pored priloga koji ispunjavaju obvezne zadatke dokumentiranja naše kazališne svakodnevice mogli čitati i one nešto fleksibilnijega tematskog predznaka, kao što su promišljanja o kazalištu ili kolumne, u novom broju zastupljeniji je pregled važnijih teatarskih događanja protekloga razdoblja.

Među istima, prednost i oznaku glavne teme broja nosi prilog o Nagradi hrvatskoga glumišta za 2007, čiju iscrpnost potvrđuju popis svih nominacija po kategorijama te prikaz nagrađenih kazalištaraca u kojem uz obvezne fotografije čitamo i njihove govore prigodom primanja nagrade. Prilog je obogaćen i portretima umjetnika – dobitnika nagrade za svekoliko umjetničko djelovanje, Milane Broš te Borisa Buzančića. Razgovor s Buzančićem, koji prisjećanjem na pojedine životne epizode govori o svojim iskustvima na filmu i u kazalištu te iznosi svoje stajalište o glumi, ujedno je jedan od zanimljivijih priloga broja.

Zanimljivost je također karakteristika govorenja Nikole Batušića. Proizašla iz njegova osobnog pristupa obilježena isprepletanjem erudicije i humora, što rezultira time da se nijedna tema koje se akademik dotakne neće činiti ni preuzvišenom ni prebanalnom, učinit će da intervju s njime, također objavljen prigodno uz dodjelu Nagrade grada Zagreba, bude jedan od priloga koji u ovome izdanju ne bi trebalo zaobići.

Uz Nagradu hrvatskog glumišta, ovim brojem dominiraju i obljetnice, ponajprije one koje se odnose na pojedine umjetničke ličnosti. U nizu priloga tako slavimo više desetljeća rada Zdenka Burčula, Izmira Brautovića, Žarka Potočnjaka, Angela Palaševa, Zdenke Heršak, Richarda Simonellija, Vlade Štefančića i Zvonimira Jelačića Bužimskog. Njihovo je stvaralaštvo, iako nužnošću formata sažeto na nekoliko kartica teksta za svakoga, prikazano na različite načine i u rasponu od šaljivih do ozbiljnijih tekstova, među kojima čitamo osobne glumačke zapise, prisjećanja njihovih suradnika na zajedničke trenutke, biografske prikaze, a valja istaknuti prijepis audio-vizualnog zapisa svjedočenja životnog i umjetničkog puta Zvonimira Jelačića Bužimskog, vrijedna dokumenta čiji je dio objavljen ovom prigodom. Osobnim se obljetnicama pridružuju i one pojedinih institucija, pa tako čitamo o devedeset godina rada Vinkovačkog kazališta te o još jednom stogodišnjaku među nacionalnim kućama – Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku.

Festivali koji su u iznimno velikom broju naplavili stranice posljednjeg izdanja »Hrvatskog glumišta« ovaj put svedeni su na daleko manji opseg, pa u prikazima koji se uglavnom usmjeruju na temeljna obilježja i ocjene uspješnosti pojedinog festivala, čitamo o posljednjim izdanjima PIF-a, Gavellinih večeri, 10. susreta profesionalnih kazališta za djecu i mladež HC ASSITEJ te o 12. reviji lutkarskih kazališta.

Uz godišnje izvješće Upravnog odbora o djelatnosti HDDU-a, fotografijama su popraćeni i ležerniji događaji u organizaciji istog društva, poput božićnog domjenka za umirovljenike – priloga u slikama s kojih nas gledaju neki od najaktivnijih hrvatskih glumaca, pokazujući kako formalan prelazak u mirovinu za struku i ne znači mnogo.

Hvalevrijedna praksa popisivanja svih hrvatskih premijera, od onih u nacionalnim kazalištima do praćenja studentskog rada nastavlja se i u ovome broju. Uz ovaj prilog, začelje »Hrvatskog glumišta« dijele prikazi novoizašlih knjiga s područja kazališta te rubrika U spomen, u kojoj se zaboravu otimaju umjetnici poput Zvonimira Črnka, Ante Dulčića, Lucije Otržan i Galiana Pahora.

Ljubica Anđelković