Odgonetaljka

Odgonetaljka

Svoj drugi postpadovanski opus Arsen Dedić otvara rebusom s pročelja jedne šibenske kuće. To što autor u posljednjem stihu dodaje gorki innuendo stavljajući u kontekst i sama sebe, samo je dio dosljedna Arsenova stila koji u svemu dobrome traži loše i u svemu lošem dobro. Tako i poslije Padove, životnog međaša koji razdvaja bitno od nebitnoga, Dedićev svijet zadržava mnoštvo dimenzija, stapa kontradiktorne osjećaje i uživa u patnji zamršenih odnosa nerazjašnjena slučaja.

Ipak, možda će iznenaditi to što bujicu snažnih ideja i asocijacija Na zlu putu ovdje zamjenjuju tamniji tonovi sjećanja i gubitka, bez povremenih duhovitih olakšanja. No, pomna slušatelja, jasno, očekuje mnogo toga za odgonetavanje. Fotografije, znakove i crteže iz prateće knjižice slijedi istovremeno poznat i zagonetan svijet linija (Linija ljubavi linija života), kerempuhovski monolog s Van Goghom (Trumbetaš), referencija na Kokoschkinu apoteozu ljubavi (Petra), mjesta bez sjene (Vedro je) i otkrivanje stare tajne (Oblačno je). Iako, možda, nije riječ o kolekciji iz vrha Dedićeva kataloga, tu uz bok autorovim klasicima staju teška nota u Ti si ipak moja i, prije svega, izvrsni finale posljednje trećine albuma. U njega uvodi višeznačni rastanak Dobro je što ideš, dok između sjajnog Pijanista (solo-klavir Matije Dedića) i recitativne kode Posljednja želja sjaji genijalno jednostavna Dan kad se pišu razglednice.

Primjedbe se, i ovaj put, odnose na produkciju. Ideja sa čak desetak aranžera i isto toliko producenata sigurno nije dobitna. Zaista se čini nevjerojatnim da netko komu je dostupan Trio Matije Dedića nadopunjen nekolicinom vrsnih instrumentalista uopće poseže izvan toga savršenog formata. Po tko zna koji put – programirani bubnjevi, sintetički gudači i bezdušna konfekcija nikako nisu primjereni Dedićevu rukopisu. Srećom, kvaliteta skladbi ponovno uspijeva zasjeniti te nedostatke, a sjajni završetak slušatelja ostavlja željna – još. Arsen Dedić opet je, prebirući po vlastitoj duši, uspio dotaknuti intimu svakoga od nas.

Velimir Cindrić