Obljetnice europskoga jazza

Obljetnice europskoga jazza

Jazz u Europi obilježava ovih dana dvije, barem za njezin središnji dio, važne obljetnice. Prva je posvećena osamdesetom rođendanu jednog od najpoznatijih njemačkih jazz-pijanista, vokalista, aranžera i dirigenata, još aktivna Paula Kuhna, druga pak četrdesetoj godišnjici neprekidna djelovanja prve švicarske neovisne jazz-škole u Bernu, u nas manje poznate, ali kvalitetne jazz-institucije.

Njemačka, inače već poslovično percipirana kao zemlje moderna, pa čak i avangardna jazza, s dužnim se poštovanjem, koncertima, u tisku i na druge načine, ovih dana obraća jednom od svojih najstarijih glazbenika jazza Paulu Kuhnu, premda on stilski ostaje vjeran samu sebi, dakle tradiciji mainstreama, što znači da prepoznatljivom i sebi svojstvenom lakoćom jazz svira onako kako ga je svirao tijekom cijele svoje dugogodišnje karijere. Rođen u Wiesbadenu 1928, kao mlad počeo je svirati harmoniku izvodeći popularne jazz-standarde na plesnim večerima. U tom je svojstvu, što je zanimljiv podatak, nastupio i u jednoj od prvih televizijskih emisija u Berlinu još daleke 1936, kad je taj medij još bio u povojima. Tijekom četrdesetih godina prošloga stoljeća prelazi s harmonike na glasovir, instrument koji će mu postati temeljem karijere. Osniva svoj sastav svirajući popularnu glazbu koja se tada kolokvijalno nazivala jazzom. Nakon razdoblja djelovanja s manjim sastavima razvio se u vrlo dobra pijanista te postaje dirigentom glasovitoga orkestra SFB (Senders Fries Berlin), u kojem je bubnjeve dvije godine nakon raspada Zagrebačkoga jazz-kvarteta svirao Silvije Glojnarić, aranžmane kojega je orkestar i poslije izvodio i snimao. Potom se Kuhn ponovno posvećuje malom jazz-sastavu, tu valja spomenuti kvartet sa znanim švedskim trubačem Rolfom Ericssonom, te postaje nezaobilaznim dijelom njemačke pa tako i europske jazz-scene.

Posljednjih je godina vrlo aktivan koncertirajući i nastupajući na televiziji, a od 7. ožujka do 5. travnja ove godine kreće s novim malim sastavom u kojem će biti trubači Ack Van Rooyen i Claus Reichstaller, tenor–saksofonist Peter Weniger i Gustl Mayer, gitarist Tom Wohlert, makedonski kontrabasist Martin Djankovski i bubnjar Willy Ketzer te big band na dulju slavljeničku turneju po Njemačkoj. Neuništivom Paulu Kuhnu, koji u posljednje vrijeme živi u Švicarskoj, ni ta dosta naporna turneja očigledno ne signalizira kraj karijere, pa pozornost i poštovanje svih vezanih uz jazz, kojima je u povodu rođendana obasipan ovih dana od glazbenika i publike svih profila, svakako nisu bezrazložni.

Pola životnoga vijeka Paula Kuhna, punih četrdeset godina opstojnosti, slavi ovih dana i Švicarska jazz-škola u Bernu. U naših mlađih džezista znatno slabije poznata od primjerice sličnih škola u Grazu, Klagenfurtu, Rotterdamu i Den Haagu, tu je školu u skromnom dvosobnom stanu 1967. osnovao poznati švicarski alt-saksofonist Heinz Bigler, ponukan, kako je sam izjavio, tada nadolazećom plimom rocka i popa Beatlesa i U-Musik (Unterhaltungsmusik). Uz velike je napore školu u početka uspio održati, a poslije će tu predavati i neka istaknuta imena američkog i europskog jazza, predvođena američkim trombonistom, pijanistom i pedagogom Vinceom Benedettijem. Nižu se potom poznati europski džezisti kao što su pijanisti Joe Heider i Fritz Pauer, kontrabasist Isla Eckinger, bubnjar Peter Gieger i ostali, a školi ostaje vjeran i njezin osnivač Heinz Bigler. Godine 1999. škola, koja je osposobila velik broj glazbenika, dobiva status Visoke jazz škole, a od 2006. vodi je prva žena u njezinoj povijesti, Valerie Portmann. Bez ikakve namjere da ovdje agitiram za tu švicarsku školu, koja je našim budućim džezistima bliža od Rotterdama i Den Haaga, zanimljivo je da se u krugovima naših potencijalnih kandidata za učenje jazza u inozemstvu, jer takve škole nažalost kod kuće nemamo, Bern gotovo i ne spominje, jamačno i zbog relativno visoke cijene.