Nemirna plovidba

Nemirna plovidba

Na koncertu Zagrebačke filharmonije održanu 28. ožujka za pretplatnike Plave oktave izvedena su pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića manje poznata djela hrvatskih skladatelja – simfonijska poema Navigare necesse est Petra Bergama i Koncert za orgulje i orkestar (Memento!) Stjepana Šuleka sa solistom Mariom Penzarom, uz popularne Rimske fontane i Rimske pinije Ottorina Respighija. S obzirom da je publike u velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog bilo osjetno manje no inače, može se pretpostaviti da je programiranje čak dva domaća djela slične strukture i velikih zahtjeva u istoj večeri bilo previše, bez obzira na njihovu kvalitetu.

Simfonijsku poemu Navigare necesse est iz 1959. Petar Bergamo satkao je po uzoru na simfonijske poeme Liszta, Straussa i Čajkovskog povodeći se za porukom junaka svojega djetinjstva Pompeja Ploviti se mora sadržanoj i u latinskoj izreci Navigare necesse est, vivere non est (Ploviti se mora, živjeti ne mora). Iako je Zagrebačka filharmonija to djelo već izvodila prije deset godina pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja, ova izvedba nažalost nije djelovala sigurno i dorađeno. Bolji je dojam pružio Koncert za orgulje i orkestar (Memento!) Stjepana Šuleka, osobito njegov vrlo lijepi drugi stavak, Iluzija.

Orguljaš Mario Penzar majstorski je izveo svoju solističku dionicu u toj impresivnoj opomeni »svijetu današnjice, toj strašnoj tragediji ljudskoga roda«, uvijek aktualnoj kao i u doba kada je djelo nastalo 1974. za orgulje nove dvorane Vatroslav Lisinski. I tada je u izvedbi sudjelovala Zagrebačka filharmonija, ali pod ravnanjem autora i sa solistom Anđelkom Klobučarom. Ova izvedba bila je dostojna posveta autoru i njegovim uzorima i učiteljima iz povijesti glazbe od Bacha do kasnoga romantizma.

Simfonijske pjesme Rimske fontane (Fontana Vile Giulia u zoru, Tritonova fontana ujutro, Fontana Trevi u podne i Fontana Vile Medici u suton) i Rimske pinije (Pinije Vile Borghese, uz katakombu, na Janikulu i na Apijevoj cesti) Ottorina Respighija izvedene su kao jedinstvena cjelina u drugom dijelu koncerta. Izostao je tek treći dio Rimske trilogije, u kojoj se nalaze još i Rimske svečanosti. Bogata orkestracija tog majstorskog tonskog slikanja prirode pružila je priliku brojnim solistima orkestra (i onima na postranim galerijama dvorane) da se iskažu, iako u cjelini djelo nije u potpunosti dočaralo željeno ozračje.

Vrsni solisti uz HKO

Hrvatski komorni orkestar kojem je deset godina šef dirigent maestro Pavle Dešpalj na svojem je petom koncertu ciklusa Arti musices 1. travnja u HGZ-u nastupio pod ravnanjem svojeg prvog dirigenta i umjetničkog voditelja Berislava Šipuša, koji je tu dužnost prihvatio u ovoj jubilarnoj 20. sezoni orkestra. Ovom prigodom, izvodeći popularna i tehnički zahtjevna djela Mozarta, Čajkovskog i Brahmsa, orkestar je ugostio dvoje vrsnih solista – talijanskoga klarinetista Giampiera Sobrina i mladu hrvatsku violončelisticu Zitu Varga. Oni su ujedno bili perjanica orkestra solidnih gudača, ali duhača promjenljive sreće, čiji zajednički završeci fraza nisu uvijek bili uvjerljivi.

Giampiero Sobrino izveo je Koncert za klarinet i orkestar u A-duru K. 622 Wolfganga Amadeusa Mozarta blistavim tonom te fleksibilnom i virtuoznom tehnikom. Zita Varga svirala je Varijacije na rokoko temu za violončelo i orkestar u A-duru, op. 33 Petra Iljiča Čajkovskog. Devetnaestogodišnja umjetnica, studentica treće godine Muzičke akademije u Zagrebu u klasi prof. Valtera Dešpalja, vrlo uspješno napreduje u svojoj karijeri, ubirući nagrade u zemlji i inozemstvu. Njezin nastup bio je siguran zahvaljujući vrsnoj tehnici, muzikalnosti i ljepoti tona. Posebno su dojmljivi bili polagani stavci i besprijekorna kadenca u tom remek-djelu violončelističke literature.

Koncert je završio Varijacijama na Haydnovu temu za orkestar u B-duru (Varijacije Sv. Ante), op. 56a Johannesa Brahmsa. U dvorani HGZ-a, akustički premaloj za veće ansamble (orkestar je u ovom djelu bio pojačan) izvedba je bila preglasna, u početku i odveć gruba, ali prema kraju sve bolja i sigurnija, primjerice u varijacijama br. 5, 6 i 7 te u svečanom Finalu.

Barokna komorna glazba

U ciklusu Piano Pianissimo KDZ 2. travnja u Preporodnoj dvorani Palače narodnoga doma nastupio je Komorni ansambl Musica viva, koji je prije deset godina osnovala ugledna čembalistica Višnja Mažuran, ujedno njegova umjetnička voditeljica. Njegovanjem pretežito baroknog repertoara na visokoj umjetničkoj razini ansambl je stekao ugled i mjesto na eminentnim festivalima. Djelomice je promijenio sastav, ali ne i ime, tako da je na ovom koncertu nastupio u sastavu Renata Penezić, flauta, Branko Mihanović, oboa, Jasen Chelfi, violončelo i Pavao Mašić, čembalo. Redom vrsni solisti izveli su privlačan program, Trio sonata baroknih skladatelja Antonija Vivaldija, Georga Philippa Telemanna, Antonija Lottija, Carla Philippa Emanuela Bacha, Johanna Sebastiana Bacha, Michela Blaveta i Johanna Joachima Quantza.

Ta popularna djela instrumentalne barokne glazbe nadasve su zahvalno i poticajno štivo uz mogućnost prilagodbe i preoblikovanja za različite potrebe te pružaju radost i izvođačima i publici. Tu ima vrlo lijepih stranica, često neobično duhovitih i inovativnih. Poput primjerice u djelima Antonija Vivaldija ili Johanna Sebastiana Bacha. Ljepota tona svakoga glazbenika posebno, virtuozno baratanje instrumentima i sklad zajedničkog muziciranja posebno je oduševilo u Sonati u G-duru za flautu, violončelo i basso continuo Antonija Lottija, zatim u Sonati u g-molu za flautu i basso continuo, La Lumague op. 2, br. 4 Michela Blaveta, ali i u Trio sonati u G-duru Johanna Joachima Quantza u izvedbi svih sudionika koncerta.