Vijenac 368

Multimedija

TV: Stipe u gostima, HTV

Majka Vuka iz Pržogrnaca

TV: Stipe u gostima, HTV

Majka Vuka iz Pržogrnaca


slika


I tako iz nedjelje u nedjelju pred našim očima polako blijedi sjaj scenarističke zvijezde Ognjena Sviličića. Naime, sa svakom novom epizodom humoristične serije Stipe u gostima postaje razvidno da za hrvatske prilike mlad i neosporno darovit autor svježih i slikovitim likovima bogatih TV-filmova Puna kuća, Da mi je biti morski pas i Oprosti za kung fu, redatelj zapažene, no precijenjene drame Armin te suscenarist Schmitdova Puta lubenica, promašenoga Holdinga Tomislava Radića i njegove izvrsne Ive..., u ovom slučaju ne zaslužuje epitete »doktora za scenarije« i »scenarističkog Wunderkinda«, kojima ga se posljednjih godina neštedimice časti. Stipe u gostima je neduhovit, slabo napisan, nepodnošljivo nemaštovito i statično režiran te napučen antipatičnim i iritantno karikaturalnim protagonistima.

Dok najveći dio odgovornosti za beskrvnu i posve neinventivnu režiju scena u kojima glumci nerijetko ne znaju što bi i kud sa sobom snosi Ištvan Filaković, krivnja za gledateljsku dosadu i zamorno polusatno razvlačenje trivijalnih dosjetki poput »kuha se večera« i »nestao je pas«, kojima se najsažetije opisuju scenariji pojedinih epizoda, ide na Sviličićevu adresu. Jer, njegova se scenaristička imaginacija gotovo u potpunosti iscrpljuje u neumornu, no već sasvim potrošenu i dobrano zamornu eksploatiranju odavno izraubanih općih mjesta o srazu sela i grada, ruralnog i urbanog, primitivnog i modernog, Zagreba i Dalmacije, o nepomirljivim karakternim, mentalitetskim i kulturnim suprotnostima grubih i arhaičnih Dalmatinaca, prgavih ljudi prijeke naravi, ali dobre ćudi koji, kao da su stigli iz proze Marka Uvodića i bradatih viceva o Dalmošima te blaziranih purgera koji se nad postupcima i riječima dotepenaca neprekidno zgražaju i zlamenuju. Razmjerno spretno profiliranje realno nepostojećih likova (vjerujem da je nemoguće pronaći Dalmatinca kakav je Stipe, čovjeka toliko vulgarna rječnika koji će iz hira usred dnevnog boravka piliti trosjed), manje-više životni dijalozi te činjenica da su građani Splita i Zagreba predočeni podjednako karikirano kao i stanovništvo iz zaleđa Splita, pritom su tek smokvin list za prikrivanje neugodne istine da Stipe u gostima ne uspijeva osvojiti ni bod.


Josip Grozdanić

Vijenac 368

368 - 10. travnja 2008. | Arhiva

Klikni za povratak