BEZVREMENA ČAROLIJA EGIPTA

BEZVREMENA ČAROLIJA EGIPTA

Atraktivnosti izložbe pridonosi i njezina ekskluzivnost. Predmeti iz Tutankhamonove grobnice naime dosad su samo još jednom, sedamdesetih godina 20. stoljeća, napustili Egipat, na izložbi održanoj najprije u British Museumu u Londonu 1972, a potom prenesenoj u Ameriku i Kanadu

Egipatska civilizacija već stotinama godina opčinjuje u jednakoj mjeri istraživače i široke mase. Njezina starost, dugotrajnost, veličina i veličanstvenost sačuvanih građevina, skulptura, grobnica i drugih artefakata ponajprije je razlog tomu. Ona je i dalje obavijena mističnošću koja zadivljuje i privlači milijune turista u sam Egipat te tisuće posjetitelja na izložbu koja se trenutačno održava u Beču u Museumu für Völkerkunde, ustanovi u sastavu Kunsthistorisches Museuma. Muzej je izložbu organizirao u suradnji s društvom National Geographic i Egipatskim muzejom u Kairu te Zahijem Hawassom, načelnikom egipatske uprave za starine i vjerojatno danas u javnosti najpoznatijem svjetskom egiptologu, zahvaljujući brojnim dokumentarnim emisijama u kojima se pojavljuje.

Iako je u naslovu izložbe Tutankhamon na prvom mjestu, kao najpoznatije ime, odnosno brand koji bi trebao privući što više posjetitelja, već iz podnaslova je jasno kako nisu izloženi samo predmeti iz njegove grobnice. Izložba u osnovi donosi s izloženih oko 140 artefakata pregled egipatske umjetnosti, ponajprije skulpture, otprilike od četvrte dinastije, čuvene po faraonima Keopsu, Kefrenu i Mikerinu, koji su sagradili piramide kod Gize, pa sve do okvirno 21. dinastije. Naglasak je na vrsnoći, a ne na količini izložaka, s tim da se ipak nastojalo predstaviti najvažnije osobe, odnosno dinastije, iz tri tisuće godina duge egipatske povijesti. Možemo tako vidjeti skulpture faraona Kefrena i Mikerina (4. dinastija), najvažnije vladarice Egipta kraljice Hatšepsut (iz 18. dinastije) te bistu najvećeg osvajača u povijesti te zemlje Ramzesa II. (19. dinastija).

Po broju izloženih predmeta izložba u osnovi ima tri težišta. Uz predmete iz Tutankhamonove grobnice opširnije se obrađuje razdoblje Amenofisa IV. te predmeti iz grobnice faraona Psusena I. Vrijeme vladanja Amenofisa IV, Ehnatona (18. dinastija, 14. stoljeće pr. Kr.), nije slučajno izabrano kao težište jer je riječ o razdoblju vjerojatno najvećega prevrata u životu Egipćana u tri tisuće godina dugoj povijesti te zemlje. Promjene religioznoga sustava odbacivanjem dotadašnjega politeizma i uvođenje vjere u jednog Boga, Atona, Sunčev disk dovele su do korjenite promjene i likovnog načina izražavanja. Na izložbi se mogu vidjeti brojni vrijedni artefakti iz toga razdoblja – bista Ekhnatonova djeteta, velika skulptura sama faraona koja je izvorno stajala kao jedan od stupova u hramu boga Atona u Karnaku, pa čak i jedna sjedalica iz toaleta koja je izložena u sklopu ilustracije svakodnevnoga života starih Egipćana.

Drugo težište, odnosno druga veća skupina umjetnina na izložbi, potječe iz grobnice u Tanisu faraona Psusena I. iz 21. dinastije (11. stoljeće pr. Kr.), manje poznate od Tutankhamonove iako je isto tako ostala većim dijelom netaknuta od strane pljačkaša sve dok je 1940. nije pronašao arheolog Pierre Monet. U njoj su sačuvani brojni komadi nakita i ostalih predmeta od metala, uključujući i veličanstvenu posmrtnu zlatnu masku faraona koja je izložena ovom prigodom u Beču.

Dio izložbe koji se odnosi na predmete iz Tutankhamonove grobnice (18. dinastija, 14. st. pr. Kr.) vrlo je dobro raspoređen tako da prati stanje zatečeno pri otvaranju grobnice, odnosno svaka od prostorija na izložbi sadržava predmete iz jedne od komora grobnice. Najvredniji i najzanimljiviji izložak, Tutankhamonova posmrtna maska, koja je lukavo stavljena na deplijan koji se može naći po cijelom gradu, te na sve plakate, nije izložena zbog složenosti njezina transporta i cijene osiguranja. Grobna komora u kojoj se nalazilo tijelo faraona virtualno je rekonstruirana tako da se može zorno vidjeti kako je Tutankhamonova mumija bila stavljena u ukupno šest sarkofaga i tri maske. Od predmeta iz same grobne komore izložene su faraonove sandale i drugi manji artefakti, od kojih valja posebno istaknuti bizarne zlatne prste s ruku i nogu. Egipćani su naime vjerovali kako je tijelo bogova sazdano od zlata pa su zato stavljali zlatne prste faraonu u grobnicu da mu posluže za ulogu Boga na drugom svijetu. Iz preostalih komora grobnice mogu se vidjeti veliki faraonov krevet, držač za glavu, kojim su se stari Egipćani koristili umjesto jastukom, držač za pera te brojni komadi nakita: ogrlice, pektorali (naprsni nakit) i ostalo. Živost njihovih boja, neposrednost s kojom oni svjedoče o civilizaciji koja je nestala, sačuvani u nekoj vrsti vremenske kapsule, potpuno zadivljuje.

Izložba je didaktički vrlo dobro osmišljena i pogodna je osobito za školske grupe. Putem legendi na zidovima postavlja se kontekst nastanka artefakata, kako u smislu geografskih datosti prostora u kojem je postojala staroegipatska država (plodna uska dolina Nila okružena beskrajnom pustinjom), tako i u smislu religije i svakodnevnoga života. Pohvalu zaslužuje i vrlo efektno osvjetljenje te činjenica da su svi predmeti odvojeno izloženi u prostoriji, odnosno da nisu prislonjeni uza zid, tako da se mogu u cjelini sagledati. Kako su organizatori očekivali velike gužve, postavili su legende najmanje na dvije, a katkad i na sve četiri strane postolja. S obzirom na osvjetljenje, dio tih legendi ipak se nažalost ne može dobro vidjeti. Jedina veća stvar koja nije dobro osmišljena pri postavljanju izložbe jest činjenica da, su osim velikih legendi koje objašnjavaju sadržaj prostorija, legende koje su postavljene uz pojedine izloške samo na njemačkom jeziku te je time njihov sadržaj nedostupan za dosta velik broj posjetitelja.

Atraktivnosti izložbe pridonosi i njezina ekskluzivnost. Predmeti iz Tutankhamonove grobnice naime dosad su samo još jednom, sedamdesetih godina 20. stoljeća, napustili Egipat, na izložbi održanoj najprije u British Museumu u Londonu 1972, a potom prenesenoj u Ameriku i Kanadu. Usporedno s bečkom izložbom u još se dvama europskim gradovima održavaju slične izložbene manifestacije – Zürichu i Londonu. Na izložbi u Zürichu može se vidjeti potpuna rekonstrukcija Tutankhamonove grobnice, no izložene su uglavnom kopije. Londonska izložba, nazvana jednako kao i bečka, a otprilike je i isti broj izloženih predmeta, sadrži ipak nešto reprezentativnije artefakte iz Tutankhamonove grobnice te općenito iz kulturnoga nasljeđa starog Egipta u usporedbi s bečkom izložbom.

Ono što se na kraju ipak mora zamjeriti organizatorima bečke izložbe jest prevelika cijena ulaznice. Za odrasle bez popusta stoji čak 18.00 eura, a za studente 15,50. Iako su izdaci za osiguranje (procijenjena vrijednost predmeta doseže čudesnih 700 milijuna eura), uvjetovali takvu cijenu, ipak je riječ o golemu iznosu. S obzirom na činjenicu da u neveliki izložbeni prostor stane najviše dvjesto ljudi, broj prodanih karata tijekom dana ograničen je, a ni obilazak ne traje dulje od sat i pol.

Za nekoga tko se profesionalno bavi egiptologijom ova izložba zasigurno ne donosi ništa novo, za sve ostale ona je ipak zanimljiv i barem donekle cjelovit pregled umjetničkog stvaralaštva jedne velike civilizacije, osobito ako se kombinira sa stalnim postavom obližnjega bečkog Kunsthistorisches Museuma, koji je pak posebno dodatno naznačio sve predmete iz vlastite egipatske zbirke koji su sadržajno povezani s izložbom u Museumu für Völkerkunde.

Dragan Damjanović