U Moskvu, u Moskvu...

U Moskvu, u Moskvu...

Moskva Najveći festival istoka Europe, Zlatna maska, koja u Moskvi u tri tjedna okuplja sve najbolje u ruskom kazalištu, vrhunac će doživjeti od 3. do 8. travnja, kad je organiziran Russian Case, prezentacija odabranih dramskih produkcija inozemnim producentima i festivalskim direktorima. Više od 150 gostiju iz trideset zemalja vidjet će najboljih dvadesetak predstava iz prošlogodišnje ruske produkcije, nove radove najslavnijih kazališnih imena, čije značenje znatno nadilazi ruske pozornice. Fomenko, Dodin, Fokin, Karbauskis, Krimov, Tumina, Epelbaum, Erenburg, Borodin, ali i stranci koji režiraju na ruskim pozornicama poput Popovskog, Žoldaka ili Neumeiera predstavit će se novim režijama brojnoj zainteresiranoj publici. Više o predstavama u izboru Marine Davidove na http://www.goldenmask.ru/eng/rc.php?area=58.

Shakespeare u Iraku

London Dani značaja, drama praizvedena prošle godine u Royal Shakespeare Company u Stratfordu, stigla je, kao nova premijera, u London. Pet godina nakon početka iračke ratne pustolovine drama Roya Williamsa snažno progovara o krivici društva za slanje loše pripremljenih mladića u iračku ratnu klanicu. Ratna priča izrazito se referira na Shakespeareovu Mnogo vike ni za što, što ju je i dovelo na repertoar RSC, kazališta posvećenog Shakespeareovu djelu i reinterpretacijama bardovih tema. Dani značaja u režiji Marie Aberg već su na stratfordskoj premijeri šokirali dio publike, a jedan je poznati kritičar predstavu proglasio izdajničkom. Sad na premijeri u londonskom kazalištu Tricycle nitko više produkciju ne smatra izdajničkom, iza nje ostaje snažan dojam gluposti ratne pustolovine koja rezultira žrtvovanjem mladih Britanaca, ali i zlostavljanjem nevinih Iračana.

Mačka sa sedam života

New York I dok Rusi prezentiraju svoje odabrane produkcije svijetu, a Englezi se bave Irakom i političkom dramom, Amerikanci se vraćaju klasicima. Mačka na vrućem limenom krovu, omiljena brodvejska drama, još je jednom premijerno izvedena, ovaj put u kazalištu Broadhurst, izazvavši ovacije publike i nešto manje oduševljene kritike. Praizvedena 1955, Williamsova Mačka, još jedna priča o gubitnicima temperamentnoga južnjaka, u režiji Debbie Allen, odlična je produkcija, ali i njoj, kao i svima prethodnima, kao da nešto nedostaje. Čini se da je nevolja s Williamsovim dramama u tome što o njima svi sve znaju, pa je teško usrećiti kritičarsko oko. No, dinamična i bolna produkcija, u kojoj kompletnu glumačku podjelu čine crnci, čime se Williamsovo žarište pomiče na rasna pitanja, godi publici. Oko jednog u produkciji, pak, svi se slažu: Maggie u interpretaciji Anike Nonni Rose iznimno je ostvarenje o kojem ćemo još slušati.

Čehov na ledu

Pariz Francuzi se vraćaju Čehovu, ali ne klasičnom i prožvakanom, nego onom gotovo nepoznatom. Lilo Baur, Švicarka bogate kazališne biografije, koja je iz LeCoquove škole otišla prvo u londonski National Théâtre i tamo radila kao glumica sa Simon McBurneyjem i Theatre Complicite, da bi nakon toga glumila i režirala u New Yorku, Barceloni, Ateni i konačno radila s Peterom Brookom, za pariški Théâtre de la Ville kompilirala je nekoliko Čehovljevih manje poznatih priča koje se bave umjetnošću ribolova, kako bi napravila produkciju nazvanu Fish Love. U njoj su spojeni ribolov, ljubav i poezija, pa Baurova publiku vodi na imaginarni rub vode, prostor u kojem mašta slobodno plovi. Zajednička ljudima i ribama, barem sudeći po ovoj razigranoj produkciji, jest potreba za srećom. U Rusiji smo, kaže letak predstave, gdje, ne zaboravite, ništa nije nemoguće. Sezone se redaju u ovoj maštovitoj produkciji sve dok ne stigne zima i zaledi rijeku. Ispod leda sanjaju ribe, dok po njemu plešu zaljubljeni Čehovljevi junaci.

Jasen Boko