Svijet Grginim očima

Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka i INK Gradsko kazalište Pula: Milan Rakovac, ‘Riva i druxi (Stižu drugovi), red. Lary Zappia

Svijet Grginim očima

Najnovija premijera Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca, nastala u suradnji s INK-om iz Pule, iznimno je važna iz dva razloga: prvi je put uspostavljena suradnja dviju bliskih kazališnih kuća i napokon je, nakon više od dvadeset godina od prvobitne dramatizacije, scenski uobličen formom i jezičnim iskazom osebujan roman Milana Rakovca ‘Riva i druxi, koji tematizira društveno-politička previranja u Puli nakon Drugoga svjetskog rata. Fiction/faction-formom Rakovac slaže složenu polifonu strukturu unutar koje se lirski pasaži motrišta dječaka Grge (= motrište sama autora iz rakursa vlastita djetinjstva) izmjenjuju s montažom podataka iz tadašnjega dnevnog tiska. U međuvremenu je Rakovac na temelju romana napisao dramu, za koju je 2006. osvojio treću Nagradu za dramsko djelo Marin Držić. Redatelj Lary Zappia odlučio je ispisati dramaturšku obradu koja je montažni spoj Rakovčeva romana i drame, a čija poetika proizlazi iz Rakovčeva autorskog rukopisa o kojem Jelena Lužina piše: »Riječ je o romanu postdramskog potencijala koji je zaokupljen stanjem a ne zbivanjima.«

Već vizualni segment predstave upućuje na nelinearnu, otvorenu i polifonu strukturu Zappijine dramaturške obrade, koja se očituje u simultanu sabijanju vremena i prostora, dakle, u iskazu stanja a ne zbivanja. Idejno promišljena i vizualno efektna scenografija Dalibora Laginje i Denija Šesnića (koji potpisuje i oblikovanje svjetla i videoprojekcija) golema je konstrukcija na tri kata, podijeljena na dvanaest otvorenih soba, satkanih od mnoštva pojedinosti što označuju stanje vremena, a u kojima se, kao i na pozornici ispred konstrukcije, dešavaju dramske situacije. Navedeno prostorno-vremensko sabijanje i izbjegavanje konvencionalnog scenskog iluzionizma očituju se i u dupliranju središnjega dramskog lika – dječaka Grge koji s majkom doseljava iz istarskoga sela u Pulu – desetogodišnji dječak (iznimno spontani Filip Lugarić) i zreo muškarac (Aleksandar Cvjetković, koji je čudesno uspio upiti istarski dijalekt te osvojiti scenski prostor iznimnim spojem dramske snage kojom iznosi lirske pasaže i dječje razigranosti i nevinosti koja toliko iskreno izvire iz njega da na trenutke zaboravljamo da je pred nama odrastao muškarac) usporedno bivaju i nadopunjuju se na pozornici. Uz Cvjetkovića, u predstavi je briljirala i Elvia Nacinovich u dramski potresnoj ulozi Venerande, Talijanke, autohtone stanovnice Pule koja biva istjerana iz vlastitog doma. Autentičnu je kreaciju punu tipično mediteranskih humornih tonova ostvario i Bruno Nacinovich u ulozi Talijana Checa, koji brže-bolje postaje partizan, a za efektne su minijature zaslužni i Alida Delcaro, Elena Brumini i Lucio Slama. Denis Brižić pridonio je humornim sekvencama u ulogama učiteljice i Slovenca Kopiniča. Romina Vitasović korektno je iznijela lik istarske seljanke, Grgove majke Luce kojoj bi ipak trebalo ubrizgati nešto više dramske snage, napose stoga jer predstavlja kontraplan izvrsnoj Elviji Nacinovich. U manjim su se ulogama pojavili i Teodor Tiani i Rade Radolović. Uz Grgu, koji očima djeteta viri u kaos svijeta oko sebe, krhotine tog svijeta predočuju nam, uz konkretne dramske likove, i glas sama pisca Rakovca te Rosanna Bubola kao specifično osmišljen komentator zbivanja i dnevnog tiska Cantastorie – uobličen u lik prostitutke u kavezu (da li zato što ona nema svoga života, pa joj preostaje samo promatrati svijet oko sebe?). Izvrsnu je glazbu koja itekako pridonosi atmosferičnosti predstave, osobito unutar lirskih prizora koji prizivaju ljepotu Amarcorda, skladao Duško Rapotec Ute, kostime potpisuje Danica Dedijer, a koreografiju Andrea Gotovina.

Sve u svemu, ‘Riva i druxi ambiciozno je mišljena i solidno ostvarena predstava koja povremeno, napose u prvom dijelu, zbog nedostatka dramske snage i scenske žestine koje bi istaknule kaos prikazanih zbivanja, zaglavljuje unutar granica suvremeno osmišljena i dojmljiva scenskog recitala prepuna ganutljivih lirskih pasaža i sjetnih prustovskih sjećanja.

Tajana Gašparović