Šarmantni slon u staklani

Šarmantni slon u staklani

Kada mlade osobe upoznaju orkestar, tuba ih veličinom i pomalo nezgrapnim zvukom najčešće nasmijava, ubrajajući se uz fagot u glazbene šaljivce. XL Kvartet tuba Zagrebačke filharmonije prvim nosačem zvuka 100% tuba nastoji predstaviti različita tubina lica te ukloniti predrasude koji se uz nju vezuju. Album pritom ne bježi od simpatična statusa tog glazbala te ne opterećuje slušatelja edukativnim informacijama, koje ipak ne bi bile suvišne. Tako su tipovi i ugodbe instrumenata od kojih se kvartet sastoji navedeni bez poveznica sa slikovnim prikazom ili konkretnim članom kvarteta koji ih svira, a ne bi bilo nezanimljivo saznati više i o slogu, odnosno odnosu među četiri dionice, kako u obradama, tako i u za kvartet tuba izvorno pisanim skladbama sa CD-a. One su pak izvedene optimalno, premda zvuče nešto bolje u slučaju kada su sami skladatelji specijalizirani za limena puhačka glazbala, kao što su Jan Koetsier, Frigyes Hidas i Ivan Jevtić imali na umu upravo te, a ne neke druge instrumente, no to nije krivnja izvrsnih, mahom mlađih glazbenika XL-a.

Barokna glazba, predstavljena gotovo zaboravljenim Mouretovim fanfarama i evergreenom Bachova Aira ne dobiva mnogo interpretacijom na tubama, no ostale skladbe oslikavaju nesvakidašnji ansambl u šarenim bojama različitih glazbenih stilova 20. stoljeća. Nije neobično što latino, jazz i pop-žanrovi (skladbe Piazzolle i Jobima, Pollacka i Hendersona / Dixona te obrade Gibonnija i Jelavića) zvuče zaigrano i efektno, no Benediction Johna Stevensa, skladba tipično američke duhovnosti zadivljuje skladom i spokojem koje baš i ne očekujemo od tube. Konačno, premda i Koetsierova Wolkenschatten, nastala u jeku tradicionalnijih glazbenih strujanja prve polovice 20. stoljeća, ima svojih trenutaka, kompozicijski vrhunci albuma su Hidasev ludički Tubaquartett i makabrični Jevtićev Tuba mirum... Posebno očarava Jevtićeva skladba, referirajući se naslovom na sekvencu Dies irae, a vjerojatno i na glasoviti solo trombona iz Mozartova Rekvijema, ne bježeći pritom od tamnih, pomalo jezovitih boja i ugođaja, no ostajući mefistovski šarmantnom. Jevtić je njome dokazao da kvartet tuba ima kolorističkih potencijala koji su uskraćeni drugim limenim puhačima, a XL da je spreman i na više od puke razonode slušatelja, ma koliko i posljednje bilo poželjno.

Ivan Ćurković